Léocadia

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Léocadia

Richard Burton i Susan Strasberg u brodvejskoj produkciji Léocadije iz 1957. godine
Opće informacije
Autor Jean Anouilh
Datum pisanja 1938.
Žanr drama
Činovi pet činova
Jezik francuski jezik
Datum izdavanja 1942.
Izdavač Je suis partout
Informacije o premijeri
Premijera 30. studenog 1940.
Théâtre de la Michodière
Francuska Pariz, Francuska
Režiser Pierre Fresnay
Scenograf André Barsacq
Muzika Francis Poulenc
Lica
  • Amanda, modistica
  • Princ
  • Vojvotkinja, njegova teta
  • Baron Hector
  • Glavni konobar
  • Taksist
  • Prodavač sladoleda
  • Vlasnik svratišta
  • Garderobijerka
  • Cigani
  • Batler
  • Čuvar imanja
  • Posluga

Léocadia je drama Jeana Anouilha iz 1938. godine, premijerno izvedena 30. studenog 1940. godine u pariškom Théâtre de la Michodière. Predstavu je režirao Pierre Fresnay, također i glavni glumac, koji je već otprije bio Anouilhov pobornik, dok je glavnu žensku ulogu tumačila Yvonne Printemps. Printempsova je u predstavi izvodila pjesmu "Les Chemins de l'amour", jednu od najpoznatijih pjesama Francisa Poulenca, koji je istu komponirao upravo za ovu predstavu. Scenografiju za predstavu izradio je André Barsacq.

Posljednje djelo iz niza "ružičastih komada", Léocadia je Anouilhu donijela još jednu iznimno uspješnu izvedbu i učvrstila njegov status dramskog pisca. Premijerno je objavljivana u serijskoj formi u časopisu Je suis partout, čiji je urednik bio Robert Brasillach. Brasillach je prava na objavu djela dobio temeljem ranijeg usmenog obećanja Anouilha da će mu predati jedan svoj rukopis za tiskanje u njegovom časopisu; nakon uspjeha predstave, Brasillach je kontaktirao Anouilha i podsjetio ga na obećanje, nakon čega mu je ovaj poslao rukopis.

Sinopsis[uredi - уреди | uredi izvor]

Mlada, siromašna modistica Amanda dolazi veliko imanje vojvotkinje d'Andinet d'Andaine, koja joj ponudi da zavede njezinog nećaka, princa d'Andinet d'Andainea. Iako inicijalno odbija, Amanda saznaje kako je princ bio ludo zaljubljen u rumunjsku opernu pjevačicu, Léocadiju Gardi, iako ju je poznavao samo tri dana. Nakon tog trećeg dana, pjevačica je, u maniri Isadore Duncan, poginula ugušivši se vlastitim šalom. Shrvan, princ je regresirao i povukao se iz realnog svijeta, živeći u sjećanjima na poginulu pjevačicu.

Zbog fizičke sličnosti između Amande i Léocadije, vojvotkinja je pretpostavila kako bi ga Amanda, ako se zaljubi u njega, mogla vratiti u realnost. Uz to, organizirala je i brojne druge statiste (poput taksista, prodavača sladoleda, glavnog konobara, ...) da igraju uloge iz trodnevne epizode njezina nećaka, sve kako bi pospješila njegov povratak u realnost.

Amanda odbija zadatak, ali igrom slučaja upoznaje princa i on joj postane dovoljno simpatičan da odluči pokušati. Iako ovaj inicijalno odbija odbaciti svoja sjećanja, ubrzo shvati kako je život što ga je za njega iskonstruirala njegova teta samo iluzija, lažna komedija, te kako je Léocadia koju je volio samo iskonstruirani ideal, bez esencije i supstance. Uz pomoć Amandine ljubavi i vlastite ljubavi prema njoj, princ se uspješno vrati u stvarnost i drama tako dobiva sretan kraj.[1]

Prijevodi i produkcije[uredi - уреди | uredi izvor]

Dramu je na engleski jezik prevela Patricia Moyes pod naslovom Time Remembered, pod kojim je drama uprizorena na Broadwayju 1957. godine s Richardom Burtonom i Helen Hayes u glavnim ulogama.[2]

Nakon što je drama u Francuskoj skinuta s repretoara (tokom 1941., nakon 173 izvedbe),[3] repriznu izvedbu doživjela je 1984. godine u Comédie des Champs-Élysées.[4]

Američki pisac Jeffrey Hatcher napisao je 2000. godine englesku adaptaciju drame pod naslovom To Fool the Eye.[5]

Reference[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. Spencer, Charles (6 June 2002). "Routledge's doughty duchess rescues Anouilh from ennui". The Daily Telegraph. Pristupljeno 8 February 2017. 
  2. Morton-Sayner, Anthea (22 August 2000). "Patricia Moyes / Writer in the cosy tradition of British detective fiction – focusing on the solution, not the crime". The Guardian. Pristupljeno 8 February 2017. 
  3. (French) Liste des créations" publiée par le théâtre dans ses programmes en 1953. théâtre de la Michodière. 
  4. "Leocadia [Spectacle / mise en scène de Pierre Boutron ; pièce de Jean Anouilh ; décors de Augusto Pace ; costumes de Yvonne Sassinot de Nesle ;"]. BNF. http://catalogue.bnf.fr/ark:/12148/cb394933868. pristupljeno 8 February 2017. 
  5. Hatcher, Jeffrey Hatcher (2000). To Fool the Eye: An Adaptation of Jean Anouilh's Léocadia. Dramatists Play Service. ISBN 978-0-8222-1846-3. https://books.google.de/books/about/To_Fool_the_Eye.html?id=HJaQyCGyFNsC&redir_esc=y. 

Vanjske poveznice[uredi - уреди | uredi izvor]