L'Hermine
| L'Hermine | |
|---|---|
| Opće informacije | |
| Autor | Jean Anouilh |
| Datum pisanja | 1931. |
| Žanr | tragedija |
| Činovi | tri čina |
| Jezik | francuski jezik |
| Informacije o premijeri | |
| Premijera | 26. travnja 1932. Théâtre de l'Œuvre  Pariz, Francuska |
| Režiser | Paulette Pax |
| Lica | |
| |
L'Hermine je drama u tri čina Jeana Anouilha iz 1931. godine, koja je premijerno izvedena 26. travnja 1932. godine u pariškom Théâtre de l'Œuvre u režiji Paulette Pax. Kronološki, L'Hermine je bila prva Anouilhova drama izvedena na pozornici, iako je autor prije nje napisao drame Humulus le muet i Mandarine. Drama je doživjela određeni uspjeh, mada oko ukupnog broja izvedbi postoje kontradiktorni izvještaji - Anouilh je tvrdio da je drama imala ukupno 90 izvedbi, dok je Bernard Beugnot u svojoj knjizi naveo da je drama skinuta s programa nakon 37 izvedbi.[1]
Sama drama nastala je 1931. godine dok je Anouilh radio kao tajnik u Comédie des Champs-Élysées, kojim je tada ravnao Louis Jouvet. U svojoj autobiografiji, La Vicomtesse d'Eristal n'a pas reçu son balai mécanique, Anouilh je objasnio okolnosti nastanka drame, nalazeći inspiraciju u vlastitom životu (neobičnost i siromaštvo), ali i Rodionu Raskoljnikovu, glavnom liku romana Zločin i kazna Fjodora Dostojevskog. Po nastanku, Anouilh je dramu prezentirao glumcu i režiseru Pierreu Fresnayju, koji ju je objeručke prihvatio te je na premijeri igrao glavnu ulogu.
L'Hermine je premijetno tiskana 1932. godine, a 1942. godine je uvrštena u niz "crnih komada", kada su isti premijerno objavljeni u vidu zbirke. Kronološki, ova drama predatavlja Anouilhov prvi "crni komad".
Sinopsis[uredi | uredi kod]
Glavni lik drame je siromašni mladić Frantz, kojemu je hitno potrebna određena količina novca kako bi sredio svoje poslove, odlazi s prijateljima kod bogate obitelji Bentz, od kojih traži novac. Frantz je zaljubljen u Monime, nećakinju bogate vojvotkinje de Granat, stare aristokratkinje koja ne odobrava vezu svoje nećakinje s običnim pučaninom.
Nakon što inicijalni pokušaj dobivanja novca od gospdina Brentza propadne, Frantz razgovara s Monime o tome da ubiju njezinu vojvotkinju i tako dobiju novac i mogućnost da nastave vezu. U međuvremenu se ispostavi kako je Monime trudna te kako razmišlja o abortusu. Na samom kraju drugog čina, Frantz dobije telegram od Bentza, u kojem potonji potvrđuje da će mu dati novac, međutim unatoč tomu odlazi u ubije vojvotkinju.
Na početku trećeg čina, policajci ispituju Frantza, koji djeluje samouvjereno i negira sve optužbe. Nakon nekog vremena, stari sluga Joseph odluči priznati zločin i odlazi s policijom. Frantz ubrzo prizna svoj zločin svom prijatelju, Philippeu, koji šokirano odlazi, a ubrzo mu i Monime govori kako ne može biti s njim zbog toga što je učinio. Ostavši sam, Frantz odlazi na policiju i priznaje zločin, što je bio posljednji čin njegove ljubavi prema Monime.
Reference[uredi | uredi kod]
- ↑ Bernard Beugnot, L'Hermine - Notice, in Jean Anouilh, Théâtre – I, Gallimard, Bibliothèque de la Pléiade (2007) str. 1279-1285 ISBN 978-2070115877
