Lazarevo - 1. avgusta 1781. godine godine trgovac stokom Lazar Lukač (poreklom Jermen), na licitaciji u Beču, za sumu od 217.000 forinta, kupio je 30.000 jutara zemlje u srednjem Banatu, sa središtem u Ečkoj. Posle smrti Lazara Lukača (1793.) njegov sin Lazar Janoš stupio je u pregovore sa Nemcima iz gornjeg dela Torontalske županije. Plod tih pregovora je ugovor o naseljavanju i već 1800. godine na ogromno imanje Lazara Janoša stižu prve doseljeničke nemačke porodice iz Sent Huberta, Šarlevira i Seltura. Kao mesto za naseljavanje bila im je određena „Martinica pusta“, nenaseljena pustara koja se prostirala istočno od Bečkereka. Bilo je to, posle Ečke i Jankov Mosta, treće naselje koje je nicalo na posedu Lazara Janoša i u njegovu čast nazvano je Lazarfeld.
Izgradnja prvih kuća na tlu Lazareva započeta je u maju 1800. godine. Kuće su bile od naboja i pokrivene trskom. Ime Lazarfeld je od 05. jula 1922. godine, kada se naziv menja u Lazarevo, da bi kapitulacijom Jugoslavije ponovo vratio staro ime od 19. parila 1941. godine do 3. oktobra 1944. godine. Lazarfeld je oslobođen 02. oktobra 1944. godine, a već sutradan dobija naziv Lazarevo. Nakon drugog svetskog rata, planskom kolonizacijom Lazarevo je naseljeno boračkim porodicama iz Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine, uglavnom sa Romanije, iz višegradskog kraja, iz okoline Trnova i Kalinovika, i nešto manje iz okoline Doboja, i iz Bosanske krajine od Mrkonjić grada i Šipova. Organizovani dolazak prvih kolonista je bio 18. septembra 1945. godine, kada je stiglo 60 porodica, 19. novembra druga grupa, takođe od 60 porodica, a treća grupa - 100 porodica 29. decembra. Tokom aprila sledeće godine ovde je „vozom bez voznog reda“ stiglo još 120 porodica. Tako je, nakon oslobađanja novi dom steklo u Lazarevu 340 porodica.[2][3]
Rekonstruisana protestanska crkva u Lazarevu12. septembra 1998. godine započeta je rekonstrukcija protestantske crkve, čime je nakon renoviranja nastao prvi pravoslavni hram u Lazarevu u njegovom dvesto godina dugom postojanju. 9. januara 1999. godine, na dan Svetog arhiđakona i prvomučenika Stefana, obavljen je čin osveštenja crkve,a crkva je posvećena Rođenju Presvete Bogorodice (Mala Gospojina, 21.septembar).U Lazarevu je započet sa gradnjom pravoslavni hram koji je posvećen sv.velikomučenici Marini,koja je hramovna i seoska slava, a praznuje se 30.jula.Temelje novog hrama, osveštao je Episkop Banatski Nikanor u sasluživanju Episkopa Mileševskog Filareta.
Naselje je postalo poznato nakon što je u njemu 26. maja2011. godine uhapšen Ratko Mladić.[4] Nakon hapšenja Ratka Mladića u Lazarevu, građani su za novinare blokirali ulice i prilaz oko kuće u kojoj je boravio Ratko Mladić.[5] Pokrenuta je i peticija za promenu imena Lazarevo u Mladićevo.[5]
U naselju Lazarevo živi 2691 punoletni stanovnik, a prosečna starost stanovništva iznosi 40,4 godina (38,8 kod muškaraca i 41,9 kod žena). U naselju ima 1079 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 3,07.
Ovo naselje je velikim delom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je pad u broju stanovnika.
↑Literatura „Letopis Podunavskih mesta“(Beč 1998). Letopisa, po predanju, Podunavskih mesta, običaji nastanak sela ko su bili Doseljenici čime se bavili meštani
Eisler, Michael: Monographie der Gemeinde Lazarföldje anläßlich des hundertjährigen Bestehens. 1800-1900. Groß-Becskerek (1900). (Den Nachkommen zum Andenken hrsg. von der Gemeindevorstehung).
Lang, Lorenz: 150 Jahre Lazarfeld, 1800-1950. Die Geschichte einer deutschen Gemeinde im Banat. Herrsching (1972.) (Stopedeset godina Lazareva)
Zwirner, Helmut: Die Besiedelung von Lazarfeld/Banat. Homburg (1978.) (Naseoba Lazareva)
„Letopis Podunavskih mesta“(Beč 1998). Letopisa, po predanju, Podunavskih mesta, običaji nastanak sela ko su bili Doseljenici čime su se bavili meštani
Napomena
U uvodnom delu autor je dao kratak istorijski pregled ovog područja od praistorijskih vremena do stvaranje države Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Najveći prilog u ovom delu čine,»Letopisi« i trudio se da ne propusti nijednu važnu činjenicu u prošlosti opisivanih mesta.