Jiří Wolker
| Jiří Wolker | |
|---|---|
 Portret Jiřía Wolkera | |
| Rođenje | 29. mart, 1900. Prostějov, Austro-Ugarska |
| Smrt | 3. januar, 1924. Prostějov, Češka |
| Zanimanje | književnik |
| Književne vrste | pjesme, basne, priče |
| Književni period | proleterska poezija |
Važnija djela | |
| Potpis | 
|
Jiří Wolker (Prostějov, Češka, 29. mart 1900. - Prostějov, Češka, 3. januar 1924.[1]) bio je lijevo orijentirani češki pjesnik, novinar i basnopisac, jedan od osnivača Komunističke partije Čehoslovačke 1921.
Biografija[uredi | uredi kod]
Rođen je i odrastao u situiranoj građanskoj porodici u češkom gradu Prostějovu, otac mu je bio bankovni službenik, ali je na njega daleko veći utjecaj imala majka.
Nakon gimnazije koju je pohađao u rodnom gradu, krenuo je 1919. na studij prava u Prag, ali je paralelno studirao i filozofiju.[1] Tu se je zbližio sa mladim češkim pjesnicima lijeve orijentacije; Jaroslavom Seifertom, Josefom Horom, Antonínom Matějom Píšom, Milošem Jirkom, Františekom Němecom, Zdeněkom Kalistom, Josefom Sukom.
Svoju prvu zbirku poezije - Host do domu (Gost u kući) objavio je 1921. U svojim pjesmama on promatra svijet očima nevina djeteta, a stil mu je jednostavan i nepretenciozan. Nakon toga njegovu pjesmu Svaty Kopeček objavljuje ugledni časopis Červen i to Wolkeru donosi priznanje da mu rad vrijedi.
Wolker, za razliku od pjesnika iz tadašnje suvremene češke avangardne, ima jasnu viziju svijeta kojem teži, a on se temeljio na socijalističkoj ideologiji. Ta njegova pozicija ubrzo od njega stvara zvijezdu cijele generacije čeških pjesnika.
Bio je član udruženja Literární skupina iz Brna, ali se od njih udaljio u septembru 1922. nakon što su oni objavili svoj manifest, koji je njemu izgledao kao utopija. Bio je i član avangardnog udruženja Devětsil[1], ali je napustio i tu grupu zbog njihove prilično apolitične poezije. Nakon toga Wolker se iskušava u pisanju drame i proze. Objavio je zbirku proznih tekstova pod naslovom Tri hry (Tri komada).
U aprilu 1923. otkriveno je da boluje od tuberkuloze, neuspješno se liječio u sanatoriju Tatranské Poljance. U novembru 1923. piše svoj vlastiti epitaf, a početkom januara 1924. umire u dobi od svega 24 godine.[1]
U svim svojim djelima jako je isticao svoje komunističko uvjerenje, a sebe je držao za pjesnika proletarijata i svih obespravljenih. Pjevao je i pisao o nevoljama sirotinje, o sumornoj stvarnosti kapitalističkog velegrada, o napuštenoj siročadi, proljeću, moru koje se igra sa svih pet kontinenata. Dao je biljeg pjesničkoj generaciji koja se po njemu zove "volkerovska", rodonačelnik je poetskog pravca (koji je danas pao u zaborav) a zvao se proleterska poezija.
Wolker je bio autor modernih bajki, od kojih su mu najpoznatije Bajka o dimnjačaru, Bajka o poštaru i Bajka o milijunašu koji je ukrao sunce.[1]
Wolker je pjevao i o Jadranskom moru (kog nikad nije vidio) i zanimao se za južnoslavenske prilike i književnost, tako je prevodio slovenske književnike; Cankara, Gradnika i Kettea.
Djela[uredi | uredi kod]
- Host do domu, (Gost u kući) 1921. - zbirka pjesama
- Proletářské umění (Proleterska umjetnost) 1922. - programsko teorijski esej (zajedno s Karel Teigeom)
- Těžká hodina (Teški čas), 1922. - zbirka pjesama, ovitak za knjigu nacrtao je češki slikar Josef Čapek.
- Tři hry (Tri komad) 1923. - zbirka priča
