Janko Bobetko

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Janko Bobetko
Biografske informacije
Puno ime Janko Bobetko
Rođenje 10. januar 1919. (1919-01-10)
Flag of Kraljevina Jugoslavija Crnac kraj Siska, Kraljevina SHS
Smrt 29. april 2003. (dob: 84)
Flag of Hrvatska Zagreb, Hrvatska
Državljanstvo Hrvat
Karijera
Čin General-major JNA.jpg General-major
StoBEerni general.jpg Stožerni general
Ratovi Drugi svjetski rat
Rat u Hrvatskoj
Vojska Partizanska zvijezda.png NOV i PO Jugoslavije
Logo of the JNA.svg Jugoslovenska narodna armija
Seal of Armed Forces of Croatia.png Hrvatska vojska
Rod vojske KoV JNA.JPG Kopnena vojska JNA
Hkov.jpg Hrvatska kopnena vojska

Janko Bobetko (Crnac kraj Siska, 10. siječnja 1919. - Zagreb, 29. travnja 2003.), bio je general Hrvatske vojske i načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske od 1992. do 1995. godine.

Biografija[uredi - уреди | uredi izvor]

General Janko Bobetko je rođen 10. siječnja 1919. godine u Crncu kraj Siska. U Sisku je pohađao gimnaziju, a nakon toga je upisao Veterinarski fakultet u Zagrebu. 1938. godine postaje član KPJ, a 1941. godine je sudjelovao u pripremi ustanka u svom kraju.

Drugi svj. rat i poslije drugoga svj rata[uredi - уреди | uredi izvor]

Dana 11. srpnja 1941. godine, nakon što su mu ustaše ubili oca i tri brata Janko Bobetko se pridružio prvoj partizanskoj antifašističkoj postrojbi okupirane Jugoslavije i Hrvatske, prvom sisačkom partizanskom odredu, osnovane 22. lipnja 1941. godine u šumi Žabno pored Siska[1]. Za vrijeme Drugoga svjetskog rata, u slovenskom gradu Dravogradu bio je teško ranjen ali je preživio i postao časnik Jugoslavenske narodne armije. Poslije rata završio je Visoku vojnu akademiju JNA i stekao čin general-majora JNA. Godine 1966. dobio čin generala pukovnika i vodio 5. vojnu oblast JNA (Slovenija i Hrvatska).

Za vrijeme hrvatskog proljeća 1971. godine priključio se hrvatskim reformistima pa je odlukom Josipa Broza Tita isključen iz JNA zajedno sa još 19 hrvatskih generala. Do osamostaljenja Republike Hrvatske nije mogao javno govoriti niti djelovati.

Rat u Hrvatskoj[uredi - уреди | uredi izvor]

Tijekom Rata u Hrvatskoj Janko Bobetko odbija ponuđeno mjesto ministra obrane Republike Hrvatske, ali se ipak vraća iz mirovine te se uključuje u ratu u Hrvatskoj,[2] a 10. travnja 1992. godine predsjednik Franjo Tuđman mu dodjeluje čin generala zbora Hrvatske vojske. Iste godine preuzima zapovjedništvo na Južnom bojištu tijekom kojeg uspješno vodi akciju deblokade Dubrovnika i operacije u dubrovačkom zaleđu: Tigar, Konavle i Vlaštica.

Nakon toga 20. studenoga 1992. godine general Janko Bobetko postaje načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga RH i na tom mjestu zamijenjuje generala Antona Tusa. Nakon deblokade Dubrovnika i okolice Janko Bobetko vodi operacije Maslenica i Medački džep. Predsjednik Tuđman 15. srpnja 1995. giodine razriješio ga je dužnosti Načelnika stožera neposredno prije operacije Oluja. Od tada, pa do 1999. godine bio je zastupnik HDZ-a u Hrvatskom saboru.

1996. godine general Bobetko je objavio knjigu Sve moje bitke u kojoj je opisao sve svoje pobjede u Domovinskom ratu. U njoj je prikazao vojne zemljovide u operacijama Čagalj, Tigar, Maslenica, Medački Džep, Bljesak i Oluja. U toj knjizi je napisao i:

Quote right font awesome.svg „Imam čist obraz koji mi dopušta da iza sebe ostavim pisani trag o svemu što sam radio i dovršio kroz svoj više od pet desetljeća dug vojni i politički život”

2002. Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) ga je optužio za ratne zločine počinjene 1993. godine u operaciji Medački Džep: progone, ubojstvo 100 Srba, pljačku javne ili privatne imovine, bezobzirno razaranje gradova, naselja ili sela. Bobetko je tada izjavio da u Haag neće otići živ i nije htio primiti optužnicu.[2] Kasnije je spominjan i u kontekstu ratnih zločina protiv Bošnjaka u Bosni i Hercegovini, tijekom Hrvatsko-bošnjačkog sukoba, kada ga tužitelji MKSJ-a često spominju kao sudionika u planu pripajanja dijela Hercegovine Hrvatskoj.[3] Ipak, zbog narušenog zdravlja, nije izručen sudu.[2]

Bio je supotpisnikom Otvorenog pisma dvanaestorice hrvatskih ratnih zapovjednika hrvatskoj javnosti od 28. rujna 2000. godine,[4] zbog kojeg je ondašnji predsjednik RH Stjepan Mesić prisilno umirovio sedmoricu hrvatskih generala.[5]

2000. godine Janko Bobetko se povukao iz javnog života, umro je 29. travnja 2003. u Zagrebu, a pokopan je na Gradskom groblju u Sisku.[2]

Reference[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. Nikola Anić, Antifašistička Hrvatska: Narodnooslobodilačka vojska i partizanski odredi Hrvatske 1941.-1945., Multigraf marketing-Savez antifašističkih boraca i antifašista Republike Hrvatske, Zagreb, 2005., ISBN 953-7254-00-3, str. 34.
  2. 2,0 2,1 2,2 2,3 Gabriel Patros (29. travnja 2003). "Profile: General Janko Bobetko". BBC News. http://news.bbc.co.uk/2/hi/europe/2985951.stm. pristupljeno 11. lipnja 2013. 
  3. "'Zločinački pothvat' u Herceg Bosni: Hrvatska šestorica kriva za agresiju na BiH, dobili 111 godina zatvora". Dnevno.hr. 29. svibnja 2013. http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/87878-zlocinacki-pothvat-u-herceg-bosni-hrvatska-sestorica-kriva-za-agresiju-na-bih-dobili-111-godina-zatvora.html. pristupljeno 11. lipnja 2013. 
  4. Slobodna Dalmacija Ne sudite Domovinskom ratu, 29. rujna 2000., pristupljeno 20. kolovoza 2012.
  5. Slobodna Dalmacija Mesić umirovio sedam generala, 30. rujna 2000., pristupljeno 20. kolovoza 2012.

Vanjske poveznice[uredi - уреди | uredi izvor]