Ivan Supek

Izvor: Wikipedia

Ivan Supek (Zagreb, 8. travnja 1915. - Zagreb, 5. ožujka 2007.), hrvatski fizičar, filozof, pisac, borac za mir i humanist.

Biografija[uredi - уреди]

Nakon mature 1934. godine upisuje studij matematike, fizike i filozofije na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, te nastavlja studij u Beču, Parizu, Zurichu i Leipzigu. 1940. godine doktorira fiziku i filozofiju u Leipzigu pod vodstvom fizičara Wernera Heisenberga, s kojim nastavlja rad na kvantnoj teoriji polja do 1943. godine. Kasnije se bavio istraživanjem teorije metala na niskim temperaturama te je poznat po otkriću diferencijalne jednadžbe za električnu vodljivost materijala na tim temperaturama.

1941. u Njemačkoj je uhićen od Gestapa, ali ga spašava Heisenberg pod izlikom da mu treba asistent bez kojega ne može provoditi daljnja istraživanja. Pridružuje se antifašističkom pokretu. Vraća se u Zagreb i djeluje od 1943. u Prosvjetnom odjelu ZAVNOH-a. 1944. u Topuskom održio je zapaženi govor o znanosti, na kojem je i uputio prvi javni apel protiv upotrebe nuklearnog oružja. Nakon toga prekida s Partijom.

1946. - postaje profesor teorijske fizike na Sveučilištu u Zagrebu, gdje vodi grupu studenata koji fiziku u Zagrebu podižu na europsku razinu. 1950. godine vodi gradnju Instituta Ruđer Bošković i postaje njegov prvi direktor. Godine 1958. isključen je iz Instituta zbog protivljenja planovima jugoslavenske Federalne Komisije za Nuklearnu energiju za izradu atomske bombe (predsjednik te komisije bio je Aleksandar Ranković).

1960. - postaje stalnim članom Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Iste godine osnovao je Institut za filozofiju znanosti i mira kao odjel HAZU (tada Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti). Institut je bio sjedište jugoslavenske konferencije svjetske organizacije protiv nuklearnog naoružanja Pugwash, među čijim je osnivačima, i organizacije Svijet bez bombe, čiji je također suosnivač i predsjednik. 1966. inicira izdavanje tromjesečnika Encyclopedia moderna.

1969. - postao je rektorom Sveučilišta u Zagrebu, te je 1970. inicirao osnivanje Interuniverzitetskog centra u Dubrovniku (IUC). Za Hrvatskog proljeća na popisu je nepoželjnih javnih ličnosti te je nakon konferencije u Karađorđevu prisilno isključen iz javnog života te više od 15-ak godina nije mogao istupati u javnosti.

1976. - potpisuje Dubrovnik-Philadephia deklaraciju u društvu Linusa Paulinga i Philip Noel-Bakera te Roberta Pecceija. Održao je predavanja na mnogim svjetskim sveučilištima.

Bio je predsjednik HAZU u dva navrata (1991. do 1997.). Kritičar je procesa globalizacije i zagovornik teze o socijalnoj jednakosti.

Umro je u svom stanu u Zagrebu 5. ožujka 2007. nakon duge bolesti.

U spomen na Ivana Supeka, gimnazija u Zagrebu nosi njegovo ime kao X.Gimnazija Ivan Supek. [1]

Književnost[uredi - уреди]

Supek je autor brojnih romana i drama s filozofskim, političkim i znanstveno-fantastičnim temama. Njegov roman Proces stoljeća priča je o procesu protiv poznatog američkog fizičara Roberta Oppenheimera. Popis njegovih radova može se pronaći na njegovoj stranici pri HAZU.

Djela[uredi - уреди]

Drame[uredi - уреди]

  • "Pusta, zatrovana zemlja : drama u 2 čina" (1945.)
  • "U kasarni : drama u dva čina" (1963.)
  • "Mirakul" (1971.)
  • "Biskup i ban"
  • "Na atomskom otoku"
  • "Piramida"

Komedije[uredi - уреди]

  • "Lutrija Imperatora Augustusa : komedija u tri čina" (1962.)
  • "Gabrijel : komedija u dva čina" (1962.)
  • "Vrag je tiho naglas : vražja komedija u pet čina s prologom i epilogom" (1968.)

Igra[uredi - уреди]

  • "Tais : igra u 4 čina" (1945.)

Romani[uredi - уреди]

  • "Dvoje između ratnih linija" (1959.)
  • "Proces stoljeća" (1963., 2003.)
  • "U prvom licu" (1965.)
  • "Heretik" (1968., 1974, 1996.)
  • "Spoznaja" (1971.)
  • "Extraordinarius" (1974., 1996.)
  • "Krunski svjedok protiv Hebranga" (Chicago 1983., Zagreb 1990.)
  • "Otkriće u izgubljenom vremenu" (1987., 2000., 2002.)
  • "Hrvatska tetralogija" (1995.)
  • "U opasnoj sjeni" (2002.)

Knjige, udžbenici[uredi - уреди]

  • "Svijet atoma" (1941.)
  • "Od antičke filozofije do moderne nauke o atomima" (1946.)
  • "Teorijska fizika i struktura materije" (1949., 1951., 1960, 1974., 1988., 1992.)
  • "Superbomba i kriza savjesti" (1962.)
  • "Nauka, filozofija, umjetnost" (1964.)
  • "Moderna fizika i struktura materije" (1965.)
  • "Nova fizika" (1965.)
  • "Posljednja revolucija" (1965.)
  • "Sve počinje iznova" (1970.)
  • "Opstati usprkos" (1971.)
  • "Teorija spoznaje" (1974.)
  • "Kvantna teorija: fizika i filozofija" (1976.)
  • "Filozofija, znanost, humanizam" (1979., 1991., 1995.)
  • "Povijest fizike" (1980., 1990., 2004.)
  • "Krivovjernik na ljevici" (Bristol 1980., Zagreb 1992.)
  • "Znanost i etika" (1985., 1996.)
  • "Heisenbergov obrat u shvaćanju svijeta" (1986.)
  • "Ruđer Bošković : vizionar u prijelomima filozofije, znanosti i društva" (1989., 2005.)
  • "Buna Janusa Pannoniusa" (1992.)
  • "Počela fizike : uvod u teorijsku fiziku" (1994.)
  • "Epr - efekt" (1995.)
  • "Povijesne meditacije" (1996.)
  • "Promašaji i nade" (1997.)
  • "Amalgami" (1998.)
  • "Na prekretnici milenija" (2001.)
  • "Religija i filozofija" (2003.)
  • "Refleksije o znanosti i politici" (2005.)
  • "Haaški protokoli" (2005.)
  • "Tragom duha kroz divljinu" (2006.)
  • "Na prekretnici milenija"
  • "Religija i filozofija"

Vidi još[uredi - уреди]

Izvori[uredi - уреди]

Eksterni linkovi[uredi - уреди]