Marko Kostrenčić

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu

Marko Kostrenčić (Zagreb, 21. ožujka 1884. - Zagreb 19. svibnja 1976.) bio je hrvatski pravnik, povjesničar i političar.

Životopis[uredi - уреди | uredi izvor]

Marko Kostrenčić rodio se u Zagrebu 1884. godine. Doktorirao je u Zagrebu 1908. godine.[1] Bio je prvi profesor pravne povijesti u Zagrebu 1912.-1937. i kasnije 1945.-1955.[1] Kao sveučilišni profesor predavao je nacionalnu povijest na zagrebačkom Pravnom fakultetu. Obnašao je dužnost dekana Pravnog fakulteta 1917.-1918. i rektora Sveučilišta u Zagrebu 1949.-1950.[1] Bio je redoviti član JAZU od 1921. godine.[1] Sljedbenik jugoslavenskog integralizma i monarhije,[traži se izvor] obnašao je dužnost ministra socijalne politike 1931.-1932. te bio Ban Savske banovine 1934.-1936.[1] Za vrijeme Drugog svjetskog rata od 1941.-1942. bio je interniran u logoru Stara Gradiška.[1] Urednik Enciklopedije Jugoslavije i drugih leksikografskih publikacija. Značajni su njegovi radovi koji se odnose na izvore hrvatskog prava u srednjem vijeku.

Športski djelatnik[uredi - уреди | uredi izvor]

Jedan je od utemeljitelja HAŠK-a. Kao nogometaš HAŠK-a bio je sudionikom prve javne nogometne utakmice u Zagrebu.


Djela[uredi - уреди | uredi izvor]

  • Hrvatska pravna povijest, 1919.
  • Vinodolski zakon, 1923.
  • Postanak dalmatinskih sredovječnih gradova, 1929.
  • Fides publica (javna vera) u pravnoj istoriji Srba i Hrvata do kraja XV. veka, 1930.
  • Nacrt historije hrvatske države i hrvatskog prava, 1956.
  • Historiografija danas, 1976.

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 Proleksis enciklopedija: Kostrenčić, Marko, preuzeto 21. siječnja 2012.