Marijan Horvat

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu

Marijan Horvat (10. siječnja 1903. - 29. prosinca 1967.) bio je hrvatski pravnik i romanist, dekan i prodekan Pravnog fakulteta u Zagrebu te rektor i prorektor Sveučilišta u Zagrebu.

Životopis[uredi - уреди | uredi izvor]

Horvat je rođen u Zagrebu gdje je završio osnovnu školu, klasičnu gimnaziju i pravni fakultet, postižući najviše ocjene. Nakon što je doktorirao na Pravnom fakultetu u Zagrebu 1926., odlazi u Pariz gdje na pravnom fakultetu provodi jednu studijsku godinu slušajući predavanja poznatih romanista Paula Colineta i Piera Noillesa. Nakon povratka u Zagreb, nastavio se baviti već ranije započetom odvjetničko-pripravničkom praksom, a 1929. postao je odvjetnik.[1]

Sveučilišnu karijeru Horvat je počeo 1938. kao honorarni nastavnik rimskog prava na Pravnom fakultetu u Zagrebu. Napustio je odvjetničku službu početkom 1940. i nastavio kao privatni docent, a kasnije je imenovan izvanrednim profesorom. Redovni profesor postao je 1944. i ponovno od 1945., jer su svi izbori na Sveučilištu u vrijeme Nezavisne Države Hrvatske bili poništeni.[2] Za dopisnog člana Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu izabran je 1961. Horvat je bio dekan i prodekan Pravnog fakulteta u Zagrebu dva puta te rektor (1958. - 1960.) i prorektor (1960. - 1962.) Sveučilišta u Zagrebu. Dugi niz godina obavljao je uspješno dužnost urednika časopisa Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu od 1953. do 1965.,[2] kao i dužnost predstojnika Knjžnice Pravnog fakulteta u Zagrebu. Aktivno je sudjelovao u upravi velikog broja znanstvenih, kulturnih i drugih javnih ustanova i udruga, među njima i Udruženja pravnika, Odvjetničke komore, Nacionalne i sveučilišne knjižnice, Matice hrvatske i dr. Bio je član niza pravno-povijesnih i drugih društava od kojih su brojna bila inozemna (Société d'histoire du droit de l'Antiquité u Bruxellesu, Société Jean Bodin pour l'histoire des institutions u Bruxellesu, i Société européenne de culture u Rimu).[1]

Horvatov znanstveni interes obuhvaćao je vrlo širok tematski raspon, no najzaslužniji je za svoj doprinos proučavanju rimskog prava. U njegovoj obradi, rimsko pravo nije nikada, čak ni u trenutcima kad je, izravno ili neizravno, zahtijevala ideološka isljučivost aktualne politike, promatrao jednodimenzionalno, isključivo kao povijesno pravo, kao pravo koje bi prestalo vrijediti zajedno s antičkom rimskom državom koja ga je stvorila. Tako je primjerice u monografskom spisu Bona fides u rimskom obveznom pravu (1939.), poznatom u inozemstvu, pružio, ne samo prikaz razvoja načela bona fidei u rimskom razdoblju, što je glavna tema rada, nego i u kasnijim razdobljima, promatrajući kasniji razvoj tog načela, pa i suvremenu njegovu regulaciju u građanskom i drugim zakonodavstvima, samo kao produžetak i nadogradnju ranijeg razvoja, a uvijek s rimskim elementima kao dominantnim. Višedimenzionalni pristup fenomenu rimskog prava izrazito je izražen i u njegovoj knjizi Rimska pravna poviest (1943.) u kojoj je Horvat pružio sustavan prikaz razvitka rimskog prava, ne ograničavajući se na antičko razdoblje, nego prateći, u glavnim linijama, i dalji život rimskog prava sve do modernih građanskih zakonika, i to kako u praktičnoj primjeni (s naglaskom na recepciji rimskog prava), tako i u znanstvenoj obradi (u učenjima kako glosatorske i postglosatorske škole tako i škole elegantne jurisprudencije, historijsko-pravne škole i dr.).[3]

Horvat je umro u Zagrebu u šezdeset i petoj godini života.[1]

Djela[uredi - уреди | uredi izvor]

  • Horvat, Marijan; Bastaić, Konstantin; Sirotković, Hodimir (1968.). Rječnik historije, države i prava. Zagreb: Informator. 
  • Horvat, Marijan (1965.). Plan mirovne organizacije češkoga kralja Jurja Podjebradskog. Zagreb: Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti. 
  • Horvat, Marijan (1956.) (francuskom). Réflexions sur l'usucapion et l'auctoritas. Bruxelles: Office international de librairie. 
  • Horvat, Marijan (1951.). Oporuka splitskog priora Petra. Zagreb: Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti. 
  • Horvat, Marijan (1951.). Rimsko pravo u našem pravnom studiju. Zagreb: Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti. 
  • Horvat, Marijan; Eisner, Bertold (1948.). Rimsko pravo. Zagreb: Nakladni zavod hrvatske. 
  • Horvat, Marijan (1943.). Rimska pravna poviest. Zagreb: Knjžara Zlatko Streitenberger. 
  • Horvat, Marijan (1939.). Bona fides u razvoju rimskoga obveznoga prava. Zagreb: Nadbiskupska tiskara. 

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

Citati
  1. 1,0 1,1 1,2 Radovčić (1998.), str. 459.
  2. 2,0 2,1 Marijan Horvat. Sveučilište u Zagrebu
  3. Radovčić (1998.), str. 460.
Literatura
  • Radovčić, Vesna (1998.). "Uz novo izdanje". Rimsko pravo. Zagreb: Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu. ISBN 9536714019.