Igor Gjadrov

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Igor Gjadrov
Generalne informacije
Rođenje 4. svibnja 1929.
Split, Hrvatska  HRV
Smrt 30. siječnja 2014.
Zagreb, Hrvatska  HRV
Zanimanje dirigent
Žanr(ovi) ozbiljna glazba
Aktivni period 1953. – 2005.
Nagrade
Nagrada Vatroslav Lisinski HGZ-a
Nagrada Milka Trnina

Nagrada Vladimir Nazor
Nagrada Grada Zagreba
Orden zasluga za narod
Zlatna plaketa Muzičke omladine Hrvatske
plaketa Muzičke akademije u Zagrebu
plaketa HDGU
plaketa Zagrebačke filharmonije
Red Danice hrvatske s likom Marka Marulića
Nagrada Vladimir Nazor za životno djelo
spomen-plaketa Sveučilišta u Zagrebu

Igor Gjadrov (Split, 4. svibnja 1929. - Zagreb, 30. siječnja 2014.), hrvatski dirigent i glazbeni pedagog.

Životopis[uredi - уреди | uredi kôd]

Srednju muzičku školu Državnog konzervatorija završio je1947. u Zagrebu u glasovirskoj klasi Petra Dumičića. Dirigiranje je diplomirao na Muzičkoj akademiji u Zagrebu 1953. u klasi Milana Horvata. Od 1977. do 1981. bio je predsjednik Hrvatskog društva glazbenih umjetnika.[1]

Dirigent[uredi - уреди | uredi kôd]

Osvojio je prvu nagradu na Međunarodnom natjecanju mladih dirigenata u Besançonu 1954.[2]

Usavršavao se od 1955. na Nacionalnoj akademiji Santa Cecilia u Rimu u klasi Fernanda Previtalija, magistriravši 1956.

Društveni orkestar Hrvatskoga glazbenog zavoda vodio je 1957.-2005., a Simfonijski orkestar Muzičke akademije 1958.-1987.

Umjetnički ravnatelj Kulturnog centra međunarodne federacije Muzičke omladine u Grožnjanu i dirigent grožnjanskoga Međunarodnoga komornog orkestra bio je 1978.-1982. Vojvođansku omladinsku filharmoniju vodio je 1981.-1990.

U svojoj dugoj dirigentskoj karijeri [3] ravnao je svim simfonijskim orkestrima u nekadašnjoj Jugoslaviji. Gostovao je u Italiji, Austriji, Francuskoj, Njemačkoj, Poljskoj, Rusiji itd. Često je ravnao Zagrebačkom filharmonijom i Simfonijskim orkestrom Hrvatske radiotelevizije.

Snimio je više gramofonskih ploča i kompaktnih diskova, među kojima se ističe Hrvatska glazba XVIII i XIX stoljeća u nakladi Jugotona.

Repertoar[uredi - уреди | uredi kôd]

Gjadrovljev dirigentski repertoar obuhvaćao je gotovo 1200 stilski raznovrsnih djela. Među skladateljima kojima se češće vraćao bili su Johann Sebastian Bach, Georg Friedrich Händel, Franz Joseph Haydn, Wolfgang Amadeus Mozart, Ludwig van Beethoven, Franz Schubert, César Franck, Ottorino Respighi, Dmitrij Šostakovič, odnosno Igor Stravinski.

Znatan dio svoga dirigentskog rada usredotočio je na domaće skladatelje, te je izveo ili praizveo više od 400 njihovih skladbi. U središtu pozornosti su mu bili Luko Sorkočević, te skladatelji XX stoljeća Bruno Bjelinski, Ivan Brkanović, Milo Cipra, Natko Devčić, Krešimir Fribec, Stjepan Šulek, odnosno Milko Kelemen.

Pedagog[uredi - уреди | uredi kôd]

Gjadrovljev pedagoški rad koncentrirao se na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji gdje je od 1958. djelovao kao docent, od 1966. kao izvanredni, a od 1977. do 1999. kao redoviti profesor. Bio je dekan Akademije 1987.-1991, a 1989.-1991. i prorektor za umjetnost Sveučilišta u Zagrebu. U njegovoj klasi diplomirali su mnogi istaknuti hrvatski dirigenti, među kojima i Sandro Zaninović, Miro Belamarić, Zoran Juranić, Karlo Kraus, Vjekoslav Šutej, Loris Voltolini, Saša Britvić, Mladen Tarbuk, Alan Bjelinski.

Nagrade i priznanja (izbor)[uredi - уреди | uredi kôd]

Izvori[uredi - уреди | uredi kôd]

  1. HDGU – predsjednici Hrvatskog društva glazbenih umjetnika Arhivirano 2011-07-18 na Wayback Machine-u, pristupljeno 5. veljače 2014.
  2. J. Bruyr. „En vol à Besançon en quattre temps du huitième festival de musique“, L'Est républicain (Besançon), 14.9.1954.
  3. Jagoda Martinčević, „Meni se još maše“, Vjesnik, 50 (1990), 5.5., str. 7
  4. 4,0 4,1 4,2 I. Gjadrov: Umijeće dirigiranja, Zagreb: Music Play, 2002., str. 288-289
  5. K. R. „Priznanje Igoru Gjadrovu“, Vjesnik, 55 (1994), 11.6., str. 12

Vanjske poveznice[uredi - уреди | uredi kôd]