Miro Belamarić

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu

Miro Belamarić (Šibenik, 9. veljače 1935. – Beč, 6. ožujka 2017.), hrvatski i austrijski dirigent i kompozitor.

Biografija[uredi - уреди | uredi izvor]

Rodio se 9. veljače 1935. u Šibeniku, gdje je završio osnovnu i srednju školu. Na Muzičkoj akademiji u Zagrebu studirao je dirigiranje u klasi Milana Horvata i diplomirao 1962. u klasi Igora Gjadrova te 1975. diplomirao kompoziciju u klasi Stjepana Šuleka. Dirigiranje je usavršavao kod L. Matačića 1957. u Salzburgu (Ljetna akademija Mozarteuma) i kod S. Celibidachea 1962/63. u Sieni (Accademia musicale Chigiana). Bio je asistent H. von Karajanu na Svečanim igrama u Salzburgu 1965–67. i K. Böhmu u Parizu, Salzburgu, Beču i Londonu 1975–77.

Bio je glazbeni urednik i dirigent Radio-televizije Zagreb (1958–59), dirigent (1959–63) i glazbeni voditelj kazališta Komedija (1961–63), zborovođa i zatim dirigent opere Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu (1964–90; od 1978. prvi dirigent) te glazbeni ravnatelj Dubrovačkih ljetnih igara (1990–91). Od 1990. živio je i radio u Beču, stekavši 1995. austrijsko državljanstvo. Gostovao je u mnogim kazalištima i koncertnim dvoranama diljem Evrope, Amerike i Japana te dirigirao mnogobrojnim simfonijskim djelima.

Razvijena smisla za scensko oblikovanje, u kompozitorskom opusu ističu mu se tri opere: Ljubav don Perlimplina (1975; na vlastiti libreto prema F. G. Lorci), Don Juan – buntovnik za sva vremena (1983; prva nagrada Bečke državne opere) i Priče iz Bečke šume (1993; na vlastiti libreto prema Ö. von Horváthu). Nacionalnim idiomom nadahnut je u simfonijskoj poemi Croatia (1994) i u Hrvatskim marševima za simfonijski orkestar (1998), a među zapaženim djelima su mu i varijacije za glasovir i orkestar Kako ubiti Mozarta (1968.), orkestralni valceri »u bojama« (žuta, plava, smeđa, crna, bijela, zelena, crvena) Spectrum (1996) te Svečana Euro-uvertira (1999) za orkestar, posvećena ideji ujedinjenja Evrope. Skladao je i muziku za igrane i dokumentarne filmove. Kao dirigent prednost je davao djelima kasne romantike i velikim operama bogate scene. Dobitnik je nekoliko nacionalnih muzičkih nagrada.

Umro je 6. ožujka 2017. u Beču.

Nagrade i priznanja[uredi - уреди | uredi izvor]

  • 1975. Nagrada grada Zagreba
  • 1975. Vjesnikova nagrada »Josip Slavenski«
  • 1990. Nagrada »Milka Trnina« Hrvatskog društva glazbenih umjetnika
  • 1998. Nagrada »Vladimir Nazor«

Literatura[uredi - уреди | uredi izvor]

Eksterni linkovi[uredi - уреди | uredi izvor]