Zagrebačka filharmonija

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Zagrebačka filharmonija
Zagrebačka filharmonija i maestro Pavle Dešpalj
u Budimpešti 2013.
Generalne informacije
Osnivanje 1871.
Zagreb, Hrvatska
Prebivalište Zagreb, Hrvatska
Žanr(ovi) ozbiljna glazba
Djelatni period 1871. do danas
Diskografska kuća Jugoton, PGP RTB, Philips, Naxos, EMI/Virgin Classics, Cantus Records, Aquarius Records
Članovi Umjetnički savjetnik
Dmitrij Kitajenko
Glavni gost dirigent
Leopold Hager
Rezidencijalni skladatelj 2012.-2014.
Davorin Kempf [1]
Bivši članovi Negdašnji šefovi dirigenti
Fritz (Friedrich) Zaun
Milan Horvat
Lovro von Matačić
Mladen Bašić
Pavle Dešpalj
Kazushi Ono
Pavel Kogan
Alexander Rahbari
Frank Shipway
Vjekoslav Šutej
Nagrade
Nagrada Grada Zagreba
Zlatno zvono
diskografska nagrada Porin
Hrvatska državna nagrada
Web stranica
www.zgf.hr

Zagrebačka filharmonija (engl. Zagreb Philharmonic Orchestra; njem. Zagreber Philharmonie) glazbena je institucija slavne prošlosti i jedan od najboljih simfonijskih orkestara u Zagrebu i Hrvatskoj. Taj se orkestar svojim dugogodišnjim djelovanjem i vrhunskim umjetničkim postignućima u domovini i svijetu potvrdio kao neumorni promicatelj hrvatske glazbene i kulturne tradicije.

Povijest[uredi - уреди | uredi izvor]

Povijest Zagrebačke filharmonije usko je povezana s poviješću Opere HNK u Zagrebu. Naime, u prvoj polovici 19. stoljeća orkestralne su koncerte u Zagrebu priređivali uglavnom amaterski instrumentalni sastavi, a osnutkom stalne Opere 1870. dolazi do značajnog preokreta. Sa željom da zagrebačkoj publici ponudi što raznovrsniji glazbeni program, Ivan pl. Zajc je u sklopu kazališta počeo organizirati koncertne izvedbe ulomaka iz popularnih opera, uvertire, pojedine stavke rado slušanih simfonija te, s vremenom, i cijele simfonije. Prvi takav »Quodlibet« – tako je Zajc nazivao te koncerte – održan je 25. veljače 1871. Taj se koncert i danas smatra početkom profesionalne orkestralno-koncertne djelatnosti u Zagrebu i začetkom današnje Zagrebačke filharmonije.[2] 1

Godine 1894. vodstvo zagrebačkoga Hrvatskog narodnog kazališta preuzeo je Stjepan Miletić. Na njegov je poticaj od 1896. kazališni orkestar opet počeo redovito održavati simfonijske koncerte. Među priredbama toga orkestra, po iznimnom će značaju u povijesti hrvatske glazbe zauvijek ostati zapisan Simfonijski koncert mladih hrvatskih skladatelja održan 5. veljače 1916. Poslije Prvoga svjetskoga rata bila je očita potreba da se koncertni život u Zagrebu reorganizira pa su kazališni glazbenici, na poticaj violista Dragutina Aranya, 1919. osnovali Filharmoniju kazališnog orkestra, čiji je naziv 3. listopada 1920. promijenjen u Zagrebačku filharmoniju.[2] Mnogobrojni ljubitelji glazbe u Hrvatskoj i svijetu upravo po tom imenu i danas prepoznaju taj orkestar kao zaštitni znak grada u kojem djeluje.[3]

Povijest Zagrebačke filharmonije pisali su i njezini prvorazredni šefovi dirigenti: Fritz (Friedrich) Zaun, Milan Horvat, Lovro von Matačić, Mladen Bašić, Pavle Dešpalj, Kazushi Ono, Pavel Kogan, Alexander Rahbari, Frank Shipway i Vjekoslav Šutej. Nakon prerane smrti maestra Šuteja, orkestru su svojim djelovanjem i bogatim iskustvom kao umjetnički savjetnici pomogli Uroš Lajovic i Dmitrij Kitajenko. Svojim su radom i umjetničkim izvedbama kvaliteti Zagrebačke filharmonije značajno doprinijeli i mnogi strani proslavljeni dirigenti, primjerice Bruno Walter, Leopold Stokowski, Paul Kletzki, Sir Malcolm Sargent, Kiril Kondrašin, Kurt Sanderling, Carlo Zecchi, Jean Martinon, Lorin Maazel, Rafael Frühbeck de Burgos, Hans Graf, Leopold Hager, Marko Letonja, Sir Neville Marriner, Jesús López Cobos, Antoni Wit i Valerij Gergijev, te slavni skladatelji poput Igora Stravinskog, Krzysztofa Pendereckog i Petera Maxwella Davisa.[3] Milan Sachs, Krešimir Baranović, Boris Papandopulo, Stjepan Šulek, Milko Kelemen, Berislav Klobučar, Vladimir Kranjčević, Ivo Lipanović, Ivan Repušić, Tomislav Fačini i Alan Bjelinski također su ostvarili zapaženu suradnju sa zagrebačkim Filharmoničarima.

Mnogobrojni su ugledni strani svjetski poznati glazbenici nastupali uz Zagrebačku filharmoniju kao solisti na inozemnim turnejama i gosti u Filharmonijinim koncertnim ciklusima, primjerice Yehudi Menuhin, Antonio Janigro, Mstislav Rostropovič, Henryk Szeryng, Emil Gileljs, Leonid Kogan, Nathan Milstein, Aldo Ciccolini, Luciano Pavarotti, Ivo Pogorelić, Montserrat Caballé, Mischa Maisky, Enrico Dindo, Aleksandr Rudin, David Garret, Julian Rachlin, Shlomo Mintz, Sarah Chang, Simon Trpčeski i Michel Camilo. Sa Zagrebačkom su filharmonijom uvijek rado surađivali i poznati hrvatski glazbenici, primjerice Ivo Pogorelić, Zvjezdana Bašić, Melita Lorković, Ranko Filjak, Vladimir Krpan, Pavica Gvozdić, Branko Sepčić, Stjepan Radić, Jurica Murai, Martina Filjak, Mia Elezović, Josip Klima, Monika Leskovar, Radovan Cavallin, Radovan Vlatković i mnogi drugi. Ne treba pritom zaboraviti ni uspješne i rado slušane koncerte s popularnim crossover-umjetnicima, primjerice Maksimom Mrvicom i duom 2Cellos.[3]

Svoje koncertne programe Zagrebačka filharmonija publici nudi u nekoliko redovitih pretplatničkih ciklusa: Crveni ciklus, Plavi ciklus, Bijeli ciklus, Filmski ciklus i Regionalni ciklus Točka-Tačka-Pika u suradnji sa Slovenskom i Beogradskom filharmonijom.[3] Osim spomenutih koncertnih ciklusa, tu su i koncerti izvan pretplate, primjerice Koncert za Muzičku akademiju, Korizmeni koncert, Koncert uz Dan Grada Zagreba, Božićni koncert[4] i Filharmonijski bal.[5] Stalni je partner i humanitarne akcije Korak u život, te svake godine priređuje koncert za sve sudionike akcije i građane koji kupnjom ulaznica pomažu u prikupljanju sredstava namijenjenih stipendiranju mladih iz domova za nezbrinutu djecu i udomiteljskih obitelji.[6] Zagrebačka filharmonija redovito sudjeluje i u programima Dubrovačkih ljetnih igara i zagrebačkoga Muzičkog biennala.[3]

U sklopu Zagrebačke filharmonije uspješno djeluju Revijski i Komorni orkestar. Mnogobrojna gostovanja u najvećim svjetskim glazbenim središtima, kao i velik broj koncerata u Hrvatskoj i Zagrebu, pridonijeli su da se Zagrebačka filharmonija smatra jednom od najistaknutijih hrvatskih kulturnih institucija.[7]

Nagrada Mladi glazbenik godine[uredi - уреди | uredi izvor]

Zagrebačka filharmonija posebnu brigu vodi o mladim talentiranim glazbenicima pa tako mladim instrumentalistima, pjevačima, dirigentima i skladateljima za njihova osobito zapažena solistička, odnosno autorska umjetnička postignuća prosudbeno povjerenstvo od 1991. dodjeljuje nagradu Mladi glazbenik godine. Dobna granica kandidata za Nagradu u kategoriji instrumentalista je do 27, a u kategoriji pjevača, dirigenata i skladatelja 32 godine. Kandidati za Nagradu trebaju biti državljani Republike Hrvatske, a svaki kandidat tu Nagradu može primiti samo jednom u životu.[3]

Rezidencijalni skladatelj[uredi - уреди | uredi izvor]

U koncertnoj sezoni 2012./2013. orkestar Zagrebačke filharmonije prvi put u svojoj povijesti uvodi i instituciju rezidencijalnog skladatelja. Prvi, kojem je ukazana ta čast, ugledni je hrvatski skladatelj Davorin Kempf.[8]

Diskografija (izbor)[uredi - уреди | uredi izvor]

Mnogobrojne snimljene izvedbe Zagrebačke filharmonije pohranjene su u arhivu Hrvatske radiotelevizije. Neki od tih tonskih zapisa, ranije objavljenih na gramofonskim pločama, u novije su vrijeme i digitalizirani. No dio njih još je pohranjen na magnetskim vrpcama, pa ih je stoga uglavnom moguće čuti samo u pojedinim (dokumentarnim) radijskim ili TV emisijama.

  • Prokofiev: Symphony No. 1 in D Major Op. 25 »Classical Symphony« / Shostakovich: Symphony No. 1 in F Major Op. 10 – dirigent: Milan Horvat / Philips, LP ‎835 194 AY
  • Shostakovitch: Symphonies Nos. 1 & 9 – dirigent: Milan Horvat / Turnabout,‎ LP TV 34223
  • Beethoven: Concerto for Violin and Orchestra in D, Op. 61Igor Ozim, violina; dirigent: Milan Horvat / LP Wing ‎WL.1141, 1962.
  • Rimski-Korsakov: Šeherezada, simfonijska suita op. 35 – dirigent: Pavle Dešpalj / Jugoton ‎LSY-68089, 1982.
  • Orkestralni biseri iz popularnih opera – dirigent: Pavle Dešpalj / Jugoton ‎LSY-66220, 1984.
  • Smetana: Moja Domovina / Janaček: Sinfonietta – dirigent: Lovro Matačić / Jugoton ‎LSY-65065/6, 1985.
  • Beethoven: Symphonies Nos. 5 and 2 – dirigent: Richard Edlinger / Naxos CD 8.550177, 1988.
  • Beethoven: Symphonies Nos. 7 and 4 – dirigent: Richard Edlinger / Naxos CD 8.550180, 1988.
  • Beethoven: Symphony No. 9 in D minor, Op. 125, »Choral«Gabriele Lechner, sopran; Diane Elias, mezzosopran; Michael Pabst, tenor; Robert Holzer, bas; dirigent: Richard Edlinger / Naxos CD 8.550181, 1988.
  • Tchaikovsky: Symphony No.6 in B Minor, Op.74, »Pathétique« – dirigent: Kazushi Ono / Opus LP&CD 9310 2110, 1989.
  • Kelemen: Koncert za klavir i orkestar / Stravinski: Suita iz baleta »Petruška«Melita Lorković, glasovir; dirigent: Milan Horvat / Zagrebačka filharmonija CD37600, 2000.
  • Mozart: Koncert za klavir i orkestar u B-duru, KV 595 / Beethoven: Koncert za klavir i orkestar u Es-duru, op. 37 »Carski«Emil Gileljs, glasovir (Mozart); Arturo Benedetti Michelangeli, glasovir (Beethoven); dirigent: Milan Horvat / Cantus, CD 98898496092, 2001.
  • Hrvatski skladatelji: Dobronić, Slavenski, Fribec, Kuljerić – dirigent: Lovro von Matačić / Orfej-HRT CD ORF 278, 2003.
  • Wagner: Rienzi, Tristan i Izolda, Sumrak bogova (odlomci) – Roberta Knie, sopran; dirigent: Lovro von Matačić / Orfej-HRT CD 286, 2003.
  • Musorgski: Boris GodunovBranka Beretovac (sopran), Blaženka Milić (sopran), Dubravka Zubović (mezzosopran), Breda Kalef (mezzosopran), Blanka Zec (alt), Franjo Paulik (tenor), Aleksej Prončev (tenor), Josip Šutej (tenor), Josip Novosel (tenor), Tomislav Neralić (bas), Miljenko Grozdanić (bas), Vladimir Ruždjak (bariton), Duško Kukovec (bariton), Vladimir Kinjajev (basbariton), Dječji zbor KUD-a Mladost Novi Zagreb, Zbor RTV Zagreb; dirigent: Lovro von Matačić / Orfej-HRT CD ORF 329, 2005.
  • Papandopulo: ‎3. Koncert za klavir i orkestar & Koncert za violinu i orkestarDalibor Cikojević, glasovir; Sidonija Lebar, violina; dirigent: Pavle Dešpalj / Aquarius Records CD 203-08, 2008. 2
  • Verdi, Puccini, Wagner: Opera AriasZoran Todorovich, tenor; Valentina Fijačko, sopran; dirigent: Ivan Repušić / Oehms Classics OC793, 2011.

Nagrade i priznanja[uredi - уреди | uredi izvor]

  • 1958. – Nagrada Grada Zagreba za iznimna umjetnička postignuća pod rukovodstvom Milana Horvata
  • 1983. – priznanje Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog za aktivnu suradnju u povodu 10. obljetnice uspješnog rada Dvorane
  • 1989. – Nagrada Grada Zagreba za iznimna umjetnička postignuća u prethodnoj godini [9]
  • 1995. – diploma Milka Trnina Hrvatskog društva glazbenih umjetnika [10]
  • 1996. – plaketa Hrvatskog društva glazbenih umjetnika u povodu 125. obljetnice umjetničkog djelovanja [11]
  • 1996. – povelja Hrvatskoga društva skladatelja u povodu 125. obljetnice djelovanja i promicanja hrvatskoga glazbenog stvaralaštva
  • 2001. - nagrada Zlatno zvono Hrvatskog društva glazbenih umjetnika u povodu 130. obljetnice umjetničkog djelovanja [12]
  • 2009. – diskografska nagrada Porin u kategoriji za najbolji album klasične glazbe [13]
  • 2009. – Velika povelja Međunarodne kulturne manifestacije Mostarsko proljeće 2009. – XI. Dani Matice hrvatske Zagrebačkoj filharmoniji i njenom ravnatelju g. Miljenku Puljiću za uspješnu suradnju i potporu [14]
  • 2011. – Plaketa Grada Zagreba u povodu 140. obljetnice utemeljenja i umjetničkog djelovanja
  • 2012. – Hrvatska državna nagrada u povodu 140. obljetnice uspješnoga djelovanja, te za iznimne zasluge u promoviranju glazbene umjetnosti u Republici Hrvatskoj i svijetu [15]
  • 2013. – Povelja zahvalnosti Grada Đakova za uspješnu suradnju [16]

Bilješke[uredi - уреди | uredi izvor]

1  Philharmonički koncert održan 8. travnja 1884. prvi je od Zajčevih »Quodlibeta«, čiji je naziv dao naslutiti ime današnjega orkestra.
2  Za ovo su izdanje zagrebački Filharmoničari 2009. nagrađeni diskografskom nagradom Porin u kategoriji za najbolji album klasične glazbe.

Literatura[uredi - уреди | uredi izvor]

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. Zagrebačka filharmonija: Rezidencijalni skladatelj, pristupljeno 6. siječnja 2014.
  2. 2,0 2,1 K. Kovačević: Muzička enciklopedija, sv. 3, str. 750-751.
  3. 3,0 3,1 3,2 3,3 3,4 3,5 www.zgf.hr – O nama, pristupljeno 6. siječnja 2014.
  4. Zagrebačka filharmonija – Raspored koncerata, pristupljeno 12. siječnja 2014.
  5. Zagrebačka filharmonija – Novosti: Kad je bal, neka je Filharmonijski!, pristupljeno 12. siječnja 2014.
  6. korakuzivot.org – Veliki humanitarni koncert za Korak u život, pristupljeno 12. siječnja 2014.
  7. www.huoku.hr – Zagrebačka filharmonija, pristupljeno 6. siječnja 2014.
  8. Zagrebačka filharmonija: Rezidencijalni skladatelj, pristupljeno 6. siječnja 2014.
  9. www.zagreb.hr – Nagrada Grada Zagreba: Dobitnici za 1988. godinu, pristupljeno 26. siječnja 2014.
  10. Hrvatsko društvo glazbenih umjetnika: dobitnici diplome Milka Trnina, pristupljeno 12. siječnja 2014.
  11. Hrvatsko društvo glazbenih umjetnika: Plaketa HDGU, pristupljeno 12. siječnja 2014.
  12. Hrvatsko društvo glazbenih umjetnika: Zlatno zvono, pristupljeno 12. siječnja 2014.
  13. www.porin.info – Dobitnici Porina 2009., pristupljeno 12. siječnja 2014.
  14. Matica Hrvatska Mostar: Mostarsko proljeće/Arhiva, pristupljeno 12. siječnja 2014.
  15. Narodne novine: Odluka o dodjeli priznanja, pristupljeno 12. siječnja 2014.
  16. Đakovo danas – Svečana akademija proslave Dana Grada, pristupljeno 12. siječnja 2014.

Vanjske poveznice[uredi - уреди | uredi izvor]

Napomena: Ovaj tekst ili jedan njegov dio preuzet je s internetskih stranica Zagrebačke filharmonije. Vidi dopusnicu Zagrebačke filharmonije.