Ignjat Fischer

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Ignjat Fischer
Rođen/a Nathan Fischer
18. jun 1870. (1870-06-18)
Zagreb, Austro-Ugarska
Umro/la 19. januar 1948. (dob: 77)
Zagreb, FNR Jugoslavija
Počivalište Mirogoj
Nacionalnost Jugoslaven
Etnicitet Židov
Državljanstvo FNR Jugoslavija
Zanimanje arhitekt
Suprug/a/zi/ge Helena Egersrodfer-Fischer
Djeca Ivana Fišer
Marija Magdalena Fischer
Roditelji Samuel Fischer

Ignjat Fischer (Zagreb, 18. 6. 1870 - Zagreb, 19. 1. 1948), jugoslavenski arhitekt.

Biografija[uredi - уреди | uredi izvor]

Podrijetlo i obitelj[uredi - уреди | uredi izvor]

Ignjat (rođen: Nathan) Fischer rođen je 18. 6. 1870, u uglednoj zagrebačkoj židovskoj obitelji građevinskoga poduzetnika Samuela Fischera.[1][2] Oženio se plemkinjom Helenom Egersrodfer, kćerkom vijećnika Kraljevskog stola Sedmorice. Sa suprugom je imao dvije kćeri, Ivanu i Mariju Magdalenu. Događaji prije i tijekom Drugog svjetskog rata utjecali su na Fischerovo zdravlje, nakon čega je teško obolio.[3] Zbog svog židovskog podrijetla režim Nezavisne Države Hrvatske (NDH) ga je često privodio.[4] Njegova kći Ivana kasnije se sjećala: “Otac mi je bio židovskog podrijetla, te je bio zatvaran iako star preko 70 godina. Na posljedicama tih progona teško je obolio te je umro 1948 godine.”[3] Ignjat Fischer je pokopan na zagrebačkom groblju Mirogoj.[5]

Školovanje i karijera[uredi - уреди | uredi izvor]

Naslijedivši sklonost arhitekturi od oca, Ignjat se nakon školovanja u Beču i Pragu, vratio u Zagreb. Započeo je djelovati u Zagrebu 1897 godine. U atelieru što ga je vodio s češkim arhitektom Antonínom Hrubýjem projektirao je stambene i trgovačko-stambene zgrade u Donjem gradu. Projektirao je tijekom svoja četiri desetljeća duge karijere sasvim raznorodne zgrade: stambene kuće, poslovne objekte, hotele, bolnice, kino, robnu kuću. U Zagrebu je kasnije otvorio samostalni veliki atelijer u sklopu kojeg je projektirao četrdesetak različitih objekata. Između dva svjetska rata Fischerov atelijer je bio jedan od najvećih i najaktivnijih arhitektonskih atelijera u Zagrebu. U svojoj ranoj fazi jedan je od značajnih arhitekata s prijelaza stoljeća koji su uveli secesiju u hrvatsku arhitekturu. U tom smislu nastaju izrazito kvalitetna ostvarenja poput: privatna poliklinika Sanatorij u Klaićevoj ulici u Zagrebu (danas Dječja bolnica) izgrađen 1908, poznat po V-tlocrtnoj osnovi, prvo gradsko kinokazalište Apollo u Ilici (danas kazalište Kerempuh), zgrada slobodnozidarske lože u Nazorovoj (danas stambena zgrada), uređenje prve zagrebačke moderne robne kuće Kastner & Öhler (današnja Nama), uređenje trga ispred Hrvatskoga narodnoga kazališta s Meštrovićevim Zdencem života, te nerealizirani kompleks opće javne bolnice na Šalati i kuća Rado na Strossmayerovu trgu 7 (1897).[6] Između dva svjetska rata projektirao u duhu kasnog historicizma i umjerenog modernizma.[7] Fischerovi su međuratni projekti snažno utjecali na oblikovanje velegradskoga lica Zagreba. Zgrada Šumarske akademije na Mažuranićevu trgu 5 izgrađena je oko 1920, na istočnoj strani Jelačićeva trga prema njegovu je projektu izgrađena monumentalna palača Gradske štedionice (1922-1925, nadograđena 1931), na uglu Jelačićeva trga i Praške ulice poslovna zgrada Jugoslavenske banke (danas Croatia osiguranje), na istočnoj strani Dolca kuća Arko – Hercog (1929), dvije uglovnice na Trgu žrtava fašizma. Fischerovim je projektom glavni gradski trg spojen 1931 prolazom Harmica s novom tržnicom na Dolcu.[6] Ignjat Fischer je jedan od arhitekata koji je sudjelovao u arhitekturi i gradnji zgrade Unutarnjeg odjela Zemaljske vlade na Markovu trgu (danas Hrvatski sabor). Fischer je bio član masonske lože "Ljubav bližnjega". To što je bio član lože, nije mu odmoglo u narudžbama. Od njega su, naime, bilo kuće, bilo tvornice, banke, bolnice, naručivali vodeći ljudi Hrvatske počevši od odvjetnika Sudbenog stola Bogdana Medakovića, tadašnji pomoćnika ministra prosvjete Stjepana Radića, doktora Nikole Andrića, predsjednika Hrvatsko-slavonskog ljekarničkog zbora Antuna Kogla, doktor sveukupnog lječništva Eugena Rade, doktora Dušana Plavšića, veleindustrijalca i mecene Vladimira Arka, i drugih.[3]

Galerija radova Ignjata Fischera[uredi - уреди | uredi izvor]

Reference[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. Ivo Goldstein, 2005, str. 287
  2. Snješka Knežević, 2011, str. 177
  3. 3,0 3,1 3,2 Patricia Kiš (11. 9. 2011). Ignjat Fischer: Projektirao je i Hrvatski sabor, ali i javne kuće u Kožarskoj ulici. Jutarnji list. Arhivirano iz originala na 12. 1. 2014. Preuzeto 30. 3 2014
  4. Saša Pavković. Veliki opus napokon valoriziran. Matica hrvatska. Preuzeto 30. 3 2014
  5. Gradska groblja Zagreb: Ignjat Fischer, Mirogoj RKT-9-I-4
  6. 6,0 6,1 Institut za povijest i umjetnost; Marina Bagarić; Arhitekt Ignjat Fischer i njegov atelier; stranica 87; 14. 9. 2010, Preuzeto 30. 3. 2014
  7. Arhitekt Ignjat Fischer. Muzej za umjetnost i obrt. Preuzeto 30. 3. 2014

Literatura[uredi - уреди | uredi izvor]