Giacomo Barozzi da Vignola

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Giacomo Barozzi da Vignola
Manirizam

Vignolina bista u rimskom Parku Villa Borghese
Biografske informacije
Rođenje 1. oktobar 1507.
Smrt 7. jul 1573.
Nacionalnost Talijan
Opus
Polje arhitektura, pejzažna arhitektura
Znamenita djela

Giacomo (Jacopo) Barozzi da Vignola zvan Giacomo Barozzi ili Giacomo Barozio (Vignola, 1. oktobar 1507. - Rim, 7. jul 1573.), bio je bolonjski arhitekt, koji je zajedno sa Palladio i Giuliom Romanom dominirao manirističkom arhitekturom svoga vremena i anticipirao barok.[1]

Biografija[uredi - уреди | uredi izvor]

Nakon školovanja u Bologni Vignola je 1530-ih otišao u Rim gdje je radio na crtežima za reizdanje Vitruvijevog traktata o arhitekturi (De architectura). Između 1541-43 proveo je 18 mjeseci na Dvoru Françoisa I u pariškom Fontainebleau, gdje se vjerojatno susreo svog bolonjskog kolegu arhitekta Sebastiana Serlia i slikara Primaticia.[1]

Po povratku u Italiju podigao Palazzo Bocchi u Bologni, a nakon tog je na poziv pape Julija III otišao u Rim (oko 1550.), gdje je kao arhitekt zajedno sa Giorgiom Vasarijem i Bartolommeom Ammannatijem od 1551. do 1555. radio na izgradnji papine Ville Giulia. To je bila ljetna vila, bazirana na antičkim tipovima vila, onakvim kakvim ih je opisao Plinije Mlađi, relativno mali objekt sa raskošnim parkom.[1]

Nakon tog je 1554. u nedalekoj ulici Via Flaminia, podigao crkvu San Andrea, to je bila prva crkva s eliptičnom kupolom, iako je tlocrtno bila pravokutna. U novoj crkvi Sant'Anna dei Palafrenieri, koju je započeo graditi oko 1572. - Vignola je proširio ideju sa elipsom na tlocrt, pa je tema sa elipsom postala je omiljena kod arhitekata baroka 17. vijeka. Ipak Vignolin najvažniji projekt ispala je crkva - Il Gesù u Rimu, sjedište jezuita, koju je započeo graditi 1568.[1]

Vignola je umro prije nego što je ona dovršena, ali je ona manje više podignuta po njegovom projektu, sa brodovima proširenim bočnim kapelama kako bi se proizvela iluzija puno većeg enterijera. Jer je veliki enterijer poslužio kao odlična scena za dramatične mise, pa su tu ideju kopirali po čitavoj Evropi u borbi protiv Reformacije.[1]

Nakon što je 1555. umro njegov mecena i zaštitnik papa Julije III, Vignola je uglavnom radio za porodicu Farnese, za koju je dovršio golemu Villu Farnese u Caprarolu pored Viterba, po projektu koji su već ranije napravili Antonio da Sangallo i Baldassarre Peruzzi.[1]

Vignola se okušao i na teorijskom planu - 1562. objavio je knjigu Regola delli cinque ordini d’architettura, koja je nakon tog čak tri vijeka bila standardni udžbenik o arhitektonskim redovima. Također se bavio i perspektivom - knjiga Le due regole della prospettiva pratica, koja je objavljena posthumno 1583. nije dugo uživala podršku čitatelja, već je brzo zaboravljena.[1]

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 "Giacomo da Vignola" (engleski). Encyclopædia Britannica. https://www.britannica.com/biography/Giacomo-da-Vignola. pristupljeno 14. 1. 2019. 

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]