Geološka kronologija

Izvor: Wikipedia

Geološka kronologija je kronologija koju koriste geolozi i drugi naučnici kako bi se opisalo vrijeme i odnosi između događaja koji su se dogodili u historiji Zemlje. Tablica geoloških perioda koja je ovdje opisana je u skladu s datumima i nomenklaturom predložene od strane Međunarodne komisije za stratigrafiju i koristi standardne kodove Geološke službe SAD.

Geološki dokazi ukazuju kako je Zemlja stara oko 4570 miliona godina. Geološko ili "duboko" vrijeme Zemljine prošlosti je organizirano u različite jedinice prema događajima koji se dogodili u svakom periodu. Različiti opsezi vremena su obično podijeljeni po većim geološkim i paleontološkim događajima kao što su masovna izumiranja. Na primjer, međa između peridoa krede i paleogena je definirana u skladu s događajem masovnog izumiranja koji je označio kraj dinosaura i mnogih morskih vrsta.

Terminologija[uredi - уреди]

Najveća definirana vremenska jedinica je eon. Eoni su podijeljeni u ere, koje se pak dijele u periode, epohe i faze. U isto vrijeme paleontolozi definiraju sistem faunalnih stadija koje imaju različito trajanje i baziraju se na promjenama u sastavu fosila. U mnogim slučajevima su takve faunalne faze prihvaćene kao dio geološke nomenklature, iako postoji više priznatih faunalnih faza nego geoloških vremenskih jedinica.

Geolozi često vole govoriti o gornjim/kasnim, donjim/ranim i srednjim dijelovima nekih perioda ili jedinica - npr. "Gornja Jura" i "Srednji kambrij". Zbog toga što se geološke jedinice odvijaju u isto vrijeme, ali u različitim dijelovima mogu izgledati drukčije te sadržavati drukčije fosile, postoje mnogi primjeri kada je jedan te isti period dobio različita imena na različitim lokacijama. Na primjer, u Sjevernoj Americi se za rani kambrij koristi naziv Waucobanska serija koja je razdvojena u zone bazirane na trilobitima. Isti vremenski raspon je podijeljen na Tomotijansku, Atdabanijansku i Botomijansku fazu u istočnoj Aziji i Sibiru. Ključno polje rada Međunarodne komisije za stratigrafiju je upravo standadiziranje te često proturječne terminologije te stvaranje univerzalnih naziva koji se mogu koristiti širom svijeta.

Historija kronologije[uredi - уреди]

Principi na kojima se temelje geološke kronologije su bili ustanovljeni od Nicholasa Stenoa u kasnom 17. vijeku. Steno je tvrdio da su naslage stijenja (strata) nataložene jedna na drugu i da svaka predstavlja "komad" vremena. On je također formulirao princip superpozicije, koji tvrdi da je svaki stratum vjerojatno stariji od onoga iznad njhega i mlađi od onog ispod njega. Stenovi principi bilo su jednostavni; njihova primjena na stvarne stijene bila je složena. Kroz 18. vijek geolozi su shvatili da: 1) Nizovi strata su često bili erodirani, pomiješani, izobličeni i ponekad čak i izmijenjenih mjesta nakon taloženja; 2) Strata nataložena u isto vrijeme u različitim područjima mogu imati sasvim različiti izgled; 3) Strata na bilo kom području predstavljaju samo dio duge Zemljine historije.

Prvi ozbiljni pokušaji da se formulira geološka kronologija koja bi se mogla primijeniti na sva područja Zemlje zbili su se krajem 18. vijeka. Najutjecajniji od tih ranih pokušaja (promican, između ostalih, od Abrahama Wernera) podijelio je stijene Zemljine kore u četiri tipa: primarne, sekundarne, tercijarne i kvartarne. Svaki tip stijena, prema teoriji, formirao se tokom specifičnog perioda u Zemljinoj historiji. Tako je bilo moguće govoriti o "Tercijarnom periodu" kao i o "tercijarnim stijenama". Izrazi "tercijar" i "kvartar" su se održali kao imena geoloških perioda do 20. vijeka.

Identifikacija strata prema fosilima koje su sadržavali, započeta od strane Williama Smitha, Georgesa Cuviera i Alexandrea Brogniarta u ranom 19. vijeku omogućila je geolozima da podijele Zemljinu historiju još finije i preciznije. Također im je omogućila da uspoređuju strate preko nacionalnih (ili čak kontinentalnih) granica. Ukoliko su dvije strate (ma koliko udaljene u prostoru i različite po sastavu) sadržavale iste fosile, postojala je velika vjerojatnost da su bile nataložene u isto vrijeme. Detaljno proulčvanje strata i fosila u Evropi je između godine 1820. i 1850. proizvelo niz geoloških perioda koji se i danas koriste.

Britanski geolozi su dominirali tim procesom pa se to očituje i u periodima. Periodi zvani kao "kambrij," "ordovicij" i "Silur" su nazvani po drevnim britanskim plemenima (i definirani na osnovu stratigrafskih nizova iz Walesa). "Devon" je nazvan po britanskoj grofoviji Devon, dok je "Karbonifer" jednostavna adaptacija "ugljenih mjera" starog britanskog geološkog termina za istovjetni niz strata. "Permij", iako definiran na osnovu strata iz Rusije, bio je označen i imenovan od strane britanskog geologa Rodericka Murchisona. Britanski geolozi su također odgovorni za grupiranje perioda u ere i podjelu tercijarnog i kvartarnog perioda u epohe.

Kada su William Smith i Sir Charles Lyell prvi otkrili da naslage stijena predstavljaju različite vremenske perioda, nije postojao način da se otkrije vrijeme koje predstavljaju. Kreacionisti su predložili datume od samo nekoliko tisuća godina, dok su drugi predlagali veća (i čak beskonačna) doba. Oko stotinu godina je starost Zemlje i naslaga stijenja predstavlja temu oštrih rasprava sve dok u drugoj polovici 20. vijeka napredak na polju radioaktivnog datiranja nije dao relativno čvrste okvire za geološka vremena. U prethodnom vijeku i pol, geolozi i paleontolozi su stvarali kronologiju jedino na osnovu različitih strata i fosila.

Godine 1977. Globala komisija za stratigrafiju (danas Međunarodna komisija) započela je napore za definiciju globalnih referenci (Globalnih stratotipskih granica i točki) za geološke periode i faunalne faze. Njen najnoviji rad je opisan u geološkoj kronologiji Gradsteina et al. (ISBN 0521786738) i korišten kao izvor za stranicu za originalnu stranicu na engleskoj Wikipediji.

Tablica geološkog vremena[uredi - уреди]

Eon Era Period1 Niz/
Epoha
Najvažniji događaji Početak, Miliona
godina2
Fane-
rozoik
Kenozoik Neogen3 Holocen Kraj posljednje glacijalizacije i nastanak moderne civilizacije 0.011430 ± 0.00013 9
Pleistocen Bujanje a potom izumiranje velikog broja krupnih sisavaca (Pleistocenska megafauna); Evolucija modernog čovjeka 1.806 ± 0.005 *
Pliocen Intenziviranje trenutnog ledenog doba. Hladna i suha klima; Australopithecinise pojavljuju; mnoge od postojećih vrsti sisavaca i mekušacase pojavljuju 5.332 ± 0.005 *
Miocen Umjerena klima; Stvaranje planina u sjevernoj hemisferi; Moderne porodice sisavaca i ptica postaju prepoznatljive. Konji i mastodonti postaju raznoliki. Trava postaje sveprisutna. Prvi hominoidi se pojavljuju. 23.03 ± 0.05 *
Paleogen
3
Oligocen Topla klima; Brza evolucija i diversifikacija faune, pogotovo sisavaca. Velika evolucija i širenje modernih tipova kritosjemenjači. 33.9±0.1 *
Eocen Arhajski sisavcis (npr. kreodonti, Condylarthi, Uintatheri itd.) napreduju i nastavljaju se razvijati kroz epohu. Pojava nekoliko "modernih" familija sisavaca. Primitivni kitovi se diversificiraju. Prva trava. Reglacijacizacija Antarktike; početak trenutnog ledenog doba. 55.8±0.2 *
Paleocen Tropska klima. Moderne biljke; Sisavci se nakon izumiranja dinosaura granaju u niz primitivnih razredas. Pojavljuju se prvi veći sisavci (do veličine medvjeda ili manjeg nilskog konja) 65.5±0.3 *
Mezozoik Kreda Gornja/kasna Cvjetnjače se pojavljuju, zajedno s novim tipovima insekata. Više modernih riba se počinje pojavljivati. Ammoniti, belemniti, rudisti, ehinoidi i spužve su česte. Mnogi novi tipovi dinosaura (npr. tirannosauri, titanosauri, hadrosauri i rogati dinosauri) evoluiraju na kopnu, isto kao i moderni krokodili; mosasauri i moderni morski psi se pojavljuju u miru. Primitivne ptice postepeno zamjenjuju pterosaure. Kljunaši, torbari i placentni sisavci se pojavljuju. Raspad Gondwane. 99.6±0.9 *
Donja/rana 145.5 ± 4.0
Jura Gornja/kasna Gimnosperme (posebno crnogorice, Bennettitales i cikade) te papratnjače su česte. Mnogi tipovi dinosaura, kao što su sauropodi, karnosauri i stegosauri. Sisavci su česti ali maleni. Prve ptice i gušteri. Ihthiosauri and pleziosauri su raznoliki. Dvokrilne školjke, amoniti i belemniti su sveprisutni. Ehinoidi su vrlo česti, kao krinoidi, morske zvijezde, spužve, and terebratulid and rhynchonellid brahiopodi. Raspad Pangee na Gondwanu i Lauraziju. 161.2 ± 4.0
Srednja 175.6 ± 2.0 *
Donja/rana 199.6 ± 0.6
Trijas Gornji/kasni Arhosauri su dominantni i raznoliki na kopnu, te uključuju mnoge krupne oblike; cinodonti postaju manji i više nalik sisavcima. Prvi dinosauri, sisavci, pterosauri i krokodili. Dicrodium flora je česta na kopnu. Mnoštvo velikih vodenih temnospondilskih vodozemacaIhthiosauri i nothosauri su česti u morima. Ceratitski amoniti su prilično česti. Modenri koralji and moderne ribe se pojavljuju. 228.0 ± 2.0
Srednji 245.0 ± 1.5
Donji/rani 251.0 ± 0.4 *
Paleozoik Permij Lopingij Kopnene mase se sjedinjuju u superkontinent Pangeu. Sinapsidski reptili postaju česti (pelikosauri i terapsidi), parareptilus i temnospondilski vodozemci su također česti. Karboniferska flora je zamijenjena gimnospermama u sredini perioda. Bube i muhe evoluiraju. Morski život cvjeta na toplim plitkim grebenima. Produktidske| i Spiriferidske forme brahiopoda, dvokrilne školjke, foraminiferei amoniti su sveprisutni . Kraj permijsko-karboniferskog ledenog doba. Na kraju perioda se događa Permijsko izumiranje- 95% života na Zemlji izumire. 260.4 ± 0.7 *
Guadalupij 270.6 ± 0.7 *
Cisuralij 299.0 ± 0.8 *
Karbon-
ifero
4 /
Pensil-
vanij
Gornji/kasni Krilati insekti se pojavljuju i bruo šire, a neki rastu do velikih deimenzija. vodozemci su česti i raznoliki. Prvi reptili, ugljene šume (Lepidodendron, Sigillaria, kalamiti, Cordaites, itd.), vrlo visoki sadržaj kisika u atmosferi. U morima su česti gonijatiti, brahiopodi, bryozoa, dvokrilne školjke, koralji itd. 306.5 ± 1.0
Srednji 311.7 ± 1.1
Donji/rani 318.1 ± 1.3 *
Karbon-
ifer
4 /
Misis-
ipij
Gornji/kasni Veliko primitivno drveće, prvi kopneni kralježnjaci, plitkovodni i amfibijski euripteridi; rizodonti kao dominantni slatkovodni grabežljivci. U morima primitivni morski psi su česti i vrlo raznoliki, ehinodermi (posebno krinoid i blastoidi) sveprisutni, koralji, bryozoa, i brahiopodi (Productida, Spriferida, itd.) su vrlo često; Gonijatiti su česti, trilobiti i nautiloidi su u sumraku. Glaciatijacija u istočnoj Gondwani. 326.4 ± 1.6
Srednji 345.3 ± 2.1
Donji/rani 359.2 ± 2.5 *
Devon Gornji/kasni Pojava prve mahovine i equisetuma, pojava progimnospermi (prvih sjemenjača), prvo drveće (Archaeopteris). U moru strofomenidi i atripidi brahiopodi, rugose i tabulate koralji, te krinoidis su sveprisutni. Gonijatiti i ammonitis su česti, a pojavljuju se koleoidi . Broj trilobita se smanjuje. Sumrak ostrakoderma s ; ribe s čeljusti (plakodermi, Sarcopterygii i koštunjače fish, te rani morski psi) su važan dio morske faune. Prvi vodozemci (ali još uglavnom vodeni). "Stari Crveni kontinet" (Euramerika) 385.3 ± 2.6 *
Srednji 397.5 ± 2.7 *
Rani/donji 416.0 ± 2.8 *
Silur Pridoli Prve vaskularne kopnene biljke, stonoge i artropleuridi, prve ribe s čeljusti, kao i mnoge oklopljene bez čeljusti. morski škorpioni dosežu znatne veličine. tabulate and Rugosa koralji, brahiopodi (Pentamerida, Rhynchonellida, etc) i krinoidis su posvuda; trilobiti i mekušci se granaju. Graptoliti nisu tako raznovrsni. 418.7 ± 2.7 *
Ludlow 422.9 ± 2.5 *
Wenlock 428.2 ± 2.3 *
Llandovery 443.7 ± 1.5 *
Ordovicij Gornji/kasni Beskralješnaci su vrlo razgranati i uključuju mnogo novih tipova. Rani koralji, brachiopodi (Orthida, Strophomenida, itd), dvokrilne školjke, nautiloidi, trilobiti, ostrakodi, bryozoa, mnogi tipovi bodljokošaca (cystoids, morske zvijezde itd.), razgranati graptoliti i ostali razredi su učestali. Konodonti su bili primitivni planktonski kralješnjaci koji se pojavljuju na početku ordovicija. Ledeno doba na kraju perioda. Prve i vrlo primitivne kopnene biljke. 460.9 ± 1.6 *
Srednji 471.8 ± 1.6
Donji/rani 488.3 ± 1.7 *
Kambrij Furongij Velika diversifikacija života u Kambrijskoj eksploziji; više od polovice modernih životinja phyla se pojavljuju, zajedno s velikim brojem izumrlih i problematičnih formi. Arheocijati cvatu u ranom kambriju. Trilobiti, Priapulidi, spužve, neartikulirani brahiopodi i mnoge druge poznate vrste. Pojava prvih svitkovaca. Anomalocaridi su glavni grabežljivci. Edikarijanske životinje su rijetke, zatim izumiru. 501.0 ± 2.0 *
srednji 513.0 ± 2.0
Donji/rani 542.0 ± 1.0 *
Proter-
ozoik

5
Neo-
proterozoik
Ediakaran Prve višestanične životinje. Edicarianska fauna (vendobionta) cvjeta širom svijeta. Jednostavni fosilizirani tragovi od crvolikih životinja. Prve spužve. 630 +5/-30 *
Kriogenij Mogući period Snježne grudve Zemlje, Rodinija se počinje lomiti 850 6
Tonij Prvo širenje akritarha. 1000 6
Meso-
proterozoik
Stenij Prorijeđenje visoko metamorfskih pojasa zbog orogeneze kada se stvara Rodinija. 1200 6
Ektazij Platformski pokrovi se nastavljaju širiti 1400 6
Kalimij Platformski pokrovi se šire 1600 6
Paleo-
proterozoik
Staterij Prvi složeni višestanični život. Columbia (superkontinent). 1800 6
Orosirij U atmosferu ulazi kisik. Vredefortski and Sudburyjski asteroidni udari. Mnogo orogeneze. 2050 6
Rhyacij Bushveldska formacija formirana. Huronijska glacijacija. 2300 6
Siderij naslage vezanog željeza formirane 2500 6
Arhej
5
Neoarhej Stabilizacija većine modernih kratona, moguće izvrtanje pokrivača 2800 6
Mezoarhej Prvi stromatoliti 3200 6
Paleoarhej Prve poznate bakterije proizvođači kisika 3600 6
Eoarhej Jednostavni jednostanični život 3800
Had
5,7
Donji imbrij   c.3850
Nektarij   c.3920
Bazenske grupe 4100 MYA - Najstarija poznata stijena c.4150
Kriptik8 4400 MYA - Najstariji poznati minerali; 4570 MYA - Stvaranje Zemlje c.4570
  1. Paleontolozi često koriste faunalne faze umjesto geoloških perioda. Nomenklatura faza je često prilično složena. V. Harland za izvrsno sređenu kronologiju faunalnih faza.
  2. Datumi su neznatno nejasni uz uobičajene varijacije u nekoliko postotaka između različitih izvora. To je uglavnom zbog nesigurnosti radiometrijskog datiranja i problema koji uzrokuje rijetkost pronalaženja nalaza pogodnih za radiometrijsko datiranje na mjestima gdje bi bili najkorisniji. Datumi i pogreške su u skladu s kronologijom Međunarodne komisije za stratigrafiju uz 2004. Datumi označeni zvjezdicom označavaju Globalne stratotipske granice i točke međe i o njima postoji međunarodni konsenzus.
  3. Kroz historiju se kenozoik dijelio na kvartarnu i tercijarnu pod-eru, isto kao i na periode neogen i paleogen. Međutim, Međunarodna komisija za stratigrafiju je nedavno odlučila da prestane prihvaćati izraze kvartar i tercijar kao dio službene nomenklature.
  4. U Sjevernoj Americi Karbonifer je podijeljen na periodi Misisipij i Pensilvanij.
  5. Proterozoik, arhej i had se ponekad zajedno nazivaju kao Predkambrijsko vrijeme a nekad jednostavno kao Kriptozoik.
  6. Definirano kao apsolutno doba (Globalno standardno stratigrafsko doba).
  7. Iako se često koristi, Had nije formalni eon i o donjoj granici za eoarhej još nije postignut dogovor. Had se također ponekad naziva Priscoan.
  8. Ova četiri naziva su uzeta iz geologije Mjeseca. Njihova upotreba za geologiju Zemlje je neslužbena.
  9. Početak epohe Holocena je ovdje naveden prije 11.430 years ± 130 godina. Za dalju diskusiju vezanu uz datiranje epohe v. Holocen.

Grafička kronologija[uredi - уреди]

Druga i treća kronologija predstavljaju pod-period ranije kronologije, što je označeno zvjezdicom.

Miliona godina


Literatura[uredi - уреди]

V. također[uredi - уреди]

Eksterni linkovi[uredi - уреди]