Trilobiti

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
fosil: Koneprusia brutoni

Trilobiti (Trilobita) su izumrli zglavkari koji su živeli u morima i bili veoma brojni u paleozoiku. Najviši stepen razvoja su dostigli u kambrijumu, a u permu su nestali sa planete Zemlje. Smatra se da su živele puzeći po morskom dnu ili plivajući, dok su najsitnije vodile planktinski način života. Veličina im se u proseku kretala od 4-10 cm, ali su se javljali i jako sitni oblici, npr. neke planktonske vrste koje nisu prelazile 0,5 mm, kao i vrste veće od 75 cm. Hranile su se drugim životinjama ili organskim otpacima iz muljevitog morskog dna.

Telesni regioni[uredi | uredi kod]

telesni regioni trilobita
telesni regioni trilobita

Telo im je bilo ovalno, dorzo-ventralno spljošteno i zaštićeno skeletom. Poprečnim i uzdužnim brazadama telo je bilo podeljeno na tri režnja (po čemu su dobili ime):

Celom dužinom tela se uzdizalo uzvišenje od koga su se bočno pružale dve niže-postavljene površine. U glavenom delu se to uzvišenje naziva glabela (glabella), a bočne površine su obrazi (gennae), dok se na trupu zvalo trahis (trachis), a bočne površine su bile pleure.

Glaveni region[uredi | uredi kod]

Glava se sastojala od akrona i 4 pridodata segmenta koji su na leđnoj strani spojeni i grade zaštitnu, polukružnu ploču nazvanu karapaks. Sa obe strane glabele nalaze se dobro razvijene oči, a na vantralnoj strani se nalaze usta iza nabora u obliku usne koji se naziva labrum.

Bočno od labruma nalaze se:

Ekstremiteti su dvograni:

  • unutrašnja grana služi za hodanje i izgrađena je od 7 segmenata od kojih poslednji obrazuje kukicu;
  • spoljašnja grana je slabije razvijena (broj segmenata koji je grade varira) i nosi škrge u vidu mnogobrojnih filamenata

Trupni region[uredi | uredi kod]

Trup trilobita se sastojao od različitog broja segmenata, od 2 - 29, koji su bili pokretno zglobljeni što je omogućavalo da se sklupčaju štiteći na taj način osetljivu trbušnu stranu.

Repni štit[uredi | uredi kod]

Pseudoasaphus praecurrens

Izgrađen je od nekoliko segmenata čiji broj varira i koji se postepeno smanjuju idući ka zadnjem kraju tela. Duž dorzalne (leđne) strane tela ovi segmenti se spajaju gradeći štit.

Unutrašnja građa[uredi | uredi kod]

Građa unutrašnjih, mekanih delova tela je potpuno nepoznata, ali se smatra da je veoma slična današnjim zglavkarima.

Razviće[uredi | uredi kod]

Odvija se preko larvenih stupnjeva:

Iz oplođenih jaja izleže se sitna, dužine oko 1 mm, planktonska protaspis larva koja se sastojala od akrona i 4 segmenta pokrivena karapaksom. Presvlačenjem od nje se obrazuje meraspis larva koja pored glavenog regiona dobija i pigidijum. Poslednji larveni stupanj, holaspis se presvlači nekoliko puta da bi postigla izgled odrasle jedinke.

Literatura[uredi | uredi kod]

  • Dogelj, V,A: Zoologija beskičmenjaka, Naučna knjiga, beograd, 1971.
  • Krunić, M: Zoologija invertebrata 1, Naučna knjiga, Beograd, 1977.
  • Krunić, M: Zoologija invertebrata 2, Naučna knjiga, Beograd
  • Mariček, magdalena, Ćurčić, B, Radović, I: Specijalna zoologija, Naučna knjiga, Beograd, 1986.
  • Matoničkin, I, Habdija, I, Primc - Habdija, B: Beskralješnjaci - bilogija nižih avertebrata, Školska knjiga, Zagreb, 1998.
  • Marcon, E, Mongini, M: Sve životinje sveta, IRO Vuk Karadžić, Beograd, 1986.
  • Petrov, I: Sakupljanje, preparovanje i čuvanje insekata u zbirkama, Biološki fakultet, Beograd, 2000.
  • Radović, I, Petrov, Brigita: Raznovrsnost života 1 - struktura i funkcija, Biološki fakultet Beograd i Stylos Novi Sad, Beograd, 2001.

Spoljašnje poveznice[uredi | uredi kod]