Francuska zajednica

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Francuska zajednica
Communauté française
Konfederacija
Flag of France (1830–1976).svg
1958. – 1995.
Zastava Grb
Zastava Grb
GesloLiberté, égalité, fraternité
(sh. Sloboda, jedinstvo, bratstvo)
Himna: "La Marseillaise"
Lokacija Francuske zajednice
Zajednica 1959. godine
Glavni grad Pariz
Jezik/ci francuski jezik
Politička struktura Konfederacija
Historija Hladni rat
 - Formiranje 4. listopada 1958.
 - Ukidanje 4. kolovoza 1995.
Valuta francuski franak
CFA franak
CFP franak
Prethodnice
Nasljednice
Flag of France (1830–1976).svg Francuska unija
Malijska Federacija Flag of Mali (1959-1961).svg
Malagaška Republika Flag of Madagascar.svg
Dahomej Flag of Benin.svg
Niger Flag of Niger.svg
Gornja Volta Flag of Upper Volta.svg
Obala Bjelokosti Flag of Côte d'Ivoire.svg
Čad Flag of Chad.svg
Srednjoafrička Republika Flag of the Central African Republic.svg
Republika Kongo Flag of the Republic of the Congo.svg
Gabon Flag of Gabon.svg
Mauritanija Flag of Mauritania (1959–2017).svg
Alžir Flag of Algeria.svg
Komori Flag of the Comoros (1963 to 1975).svg

Francuska zajednica (francuski: Communauté française) bila je zajednica država osnovana 1958. godine, a koju su sačinjavale neke zemlje koje su ranije bile dio Francuskog Imperija. Francuska zajednica bila je formalna nasljednica Francuske unije, ali uz bitnu razliku što je bila organizirana na načelu autonomije država članica, u odnosu na asimilacijsko načelo iz perioda Unije.

Pozadina[uredi - уреди | uredi izvor]

Osnivanje Francuske zajednica bilo je, u svojoj suštini, reakcija na događaje u Alžiru, čije je stanovništvo još ranije zahtijevalo nezavisnost od Francuske. Zakonom iz 1956., princip asimilacije u Francuskoj uniji je odbačen upravo kako bi se dala veća autonomija Alžiru,[1] međutim lokalno stanovništvo nije bilo zadovoljno takvim ustupkom te je zahtijevalo potpunu nezavisnost; s druge strane, oko milijun Francuza u Alžiru bilo je strogo protiv bilo kakve nezavisnosti. Nakon što je konflikt gotovo postao građanski rat, Četvrta Republika se približavala svom kraju, a na vlast je ponovo došao Charles de Gaulle. De Gaulle je inicijalno dao nadu Francuzima u Alžiru kako će im pomoći (završivši svoj govor s frazom "Vive l'Algérie française!"), međutim privatno je suradnicima jasno dao do znanja da nema namjeru ići u sukob s gotovo devet milijuna Alžiraca radi skupine od oko milijun kolonizatora.[2]

Osnivanje i članstvo[uredi - уреди | uredi izvor]

Dana 28. rujna 1958., diljem Francuske unije održan je referendum o usvajanju novog ustava; ustav je potvrđen u svim teritorijima osim u Francuskoj Gvineji, koja je izglasala svoju potpunu nezavisnost. Stupanjem na snagu novog ostava, osnovana je Peta Republika, a tada već ionako krnja Francuska unije zamijenjena je Francuskom zajednicom, federacijom država sa samostalnom upravom.[3] Na čelu Zajednice bio je predsjednik (predsjednik Republike), dok su kolektivna tijela bila Izvršno vijeće i Senat; kako ne bi postala "kolonija svojih kolonija", Francuska je ograničila glasačko pravo afričkih zemalja kako se iste ne bi grupirale u brojčano dominantniji blok - afrički predstavnici morali su postati članovi francuskih stranaka kako bi realizirali pravo glasa. Postojao je i Arbitražni sud Zajednice, sastavljen od sedam od strane predsjednika imenovanih sudaca, a koji je bio zadužen za rješavanje sporova među članicama.

Nakon organiziranja Zajednice, zemlje članice su dobile vremenski rok do 4. veljače 1959. godine da samostalno odluče o svom statusu unutar nove zajednice, imajući pritom sljedeće opcije:

  1. Zadržati status prekomorskog teritorija
  2. Postati država unutar Francuske zajednice
  3. Postati prekomorski departman (i tako dio Republike)

Uprave perkomorskih teritorija odlučile su zadržati dotadašnji status, dok su bivše afričke kolonije pristale postati dio Zajednice, s tim da su neke od njih u procesu promijenile imena.[4] Dakle, u trenutku potpunog formiranja Zajednice, odnosno početkom 1959. godine, njezino članstvo sačinjavali su:

Metropolitansku Francusku sačinjavale su Europska Francuska (uključujući Korziku), teritoriji Alžira i Sahare, prekomorski departmani (Francuska Gvajana, Guadeloupe, Martinique, Réunion) te prekomorski teritoriji (Komori, Francuska Polinezija, Francuski Somaliland, Francuske Južne Teritorije, Nova Kaledonija, Saint-Pierre i Miquelon), koji su zadržali svoj raniji status.
  • Zemlje članice
Čad ČadBenin Dahomej Gabon Gornja VoltaMadagaskar Malagaška Republika Mauritanija Niger Obala Bjelokosti Republika Kongo Senegal Srednjoafrička Republika Sudanska Republika

Francuski Kamerun i Francuski Togoland, starateljska područja Ujedinjenih nacija pod francuskom upravom, kao i anglofrancuski kondominij, Novi Hebridi, bili su povezani sa Zajednicom, ali nisu činili njezin integralni dio.

Raspad[uredi - уреди | uredi izvor]

Onako kako je inicijalno zamišljena, Zajednica je funkcionirala samo tokom 1959. godine, kada je u različitim glavnim gradovima održano ukupno šest sjednica Izvršnog vijeća. Neposredno nakon posljednje od tih sjednica, održane u prosincu 1959. godine u Dakaru, Charles de Gaulle je pristao na zahtjeve Malija za potpunom nezavisnošću, čime je započet val koji će tokom 1960. godine zahvatiti gotovo sve zemlje Zajednice.[5] Dana 4. lipnja 1960. godine, Ustavni zakon br. 60-525 promijenio je članke 85 i 86 Ustava, čime su zemlje članice Zajednice dobile pravo ostvariti potpunu nezavisnost i izbor žele li, kao nezavisne zemlje, ostati u Zajednici ili ne; te izmjene predvidjele su i mogućnost da se nezavisna zemlja, bez gubitka suvereniteta, pridruži Zajednici,[6] međutim ta odredba nikada nije primijenjena u praksi.

Do 1961. godine, u Zajednici su ostale samo Srednjoafrička Republika, Čad, Republika Kongo, Malagaška Republika i Senegal. Ustavom propisana tijela više nisu funkcionirala, a predsjednik Zajednice se više nije navodio u službenim dokumentima. Ipak, iako se Zajednica de facto raspala početkom 60-ih godina, preostale članice nikada se nisu povukle i ona je formalno nastavila postojati sve do 4. kolovoza 1995. godine, kada je Ustavnim zakonom br. 95-880 i službeno ukinuta.[7]

Vidi i[uredi - уреди | uredi izvor]

Reference[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. Simpson, Human Rights (2004), p. 286-287
  2. Retrieved 9 Jun 2011.
  3. Simpson, Human Rights (2004), p. 287
  4. pp. 10-11. Retrieved 5 Jun 2011.
  5. “French Community.” Encyclopædia Britannica, Volume 9, Page 756B and 756C. William Benton. London, Chicago, Geneva, Sydney, Toronto. 1963
  6. P. 11. Retrieved 5 Jun 2011.
  7. Retrieved 10 Jun 2011.

Literatura[uredi - уреди | uredi izvor]

  • De Lusignan, Guy, French-Speaking Africa Since Independence, New York: Praeger, 1969.
  • “French Community.” Encyclopædia Britannica, Volume 9, Page 756B and 756C. William Benton. London, Chicago, Geneva, Sydney, Toronto. 1963.
  • Encyclopædia Britannica World Atlas. William Benton. Chicago, London, Toronto, Geneva, Sydney. 1963 Plates 57-58.

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]