Efraim Kišon

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
(Preusmjereno sa Ephraim Kishon)
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Ephraim Kishon
Biografske informacije
Rođenje Ferenc Hoffman
23. august 1924.
Smrt 29. januar 2005. (dob: 80)
Meistersrüte, Švicarska
Nacionalnost izraelska
Obrazovanje
Zanimanje književnik, filmski režiser
Opus
Književne vrste humoreska
Jezik hebrejski

Efraim Kišon (heb. אפרים קישון – Ephraim Kishon), 23. august 1924.-29. januar 2005., izraelski satiričar, dramaturg, scenarista i filmski režiser.

Biografija[uredi - уреди | uredi izvor]

Rođen je u Budimpešti kao Ferenc Hoffmann. Studirao je likovnu umjetnost, slikarstvo i skulpturu, a tokom studija je pisao humorističke eseje i scenska djela. Preživljava holokaust tokom Drugog svjetskog rata i nakon 1945. mijenja prezime u Kišont. Emigrirao je u Izrael 1949. gdje mu je imigracijski radnik promjenio ime u Efraim Hišon.

Iako nije znao hebrejski, brzo ga je savladao i postaje autor satiričke kolumne u dnevniku na jednostavnom hebrejskom, Omer, već nakon dvije godine. Od 1952. je bio autor kolumne Had Gadya u dnevniku Ma'ariv. Posvetio se pisanju političke i socijalne satire, ali je pisao i djela čistog humora, tako da je ubrzo ova kolumna postala najpopularnija u cjeloj zemlji. Njegov izvrsni smisao za jezik i za likove je primjenio i u brojnim skečevima za pozorišta.
Evo jednog kratkog citata iz njegove knjige:

...U Švicarskoj se govore tri jezika: Nijemci znaju francuski i italijanski, Francuzi znaju francuski, a Talijani znaju kako da obrađuju zemlju. Oni francuskog porijekla gledaju s visoka na Nijemce, Nijemci gledaju s visoka na Francuze, zajedno gledaju s visoka na Italijane, a svi zajedno gledaju s visoka na strance.
iz Les Parents Terrible

Ženio se tri puta, prvi puta 1946. s Evom (Chawa) Klamer, brak je završio razvodom, druga supruga Sara preminula je 2002., trećom suprugom se oženio 2003. godine, a sve ih je zvao u svojim djelima najbolja od svih žena. Ima i troje djece: Raphaela (r. 1957.), Amira (r. 1964.), i Renanu (r. 1968.), koje je također slikovito opisao u svojim pričama, poput Renanina opisa u priči Duda Cuci ili Amira u priči Pakao zvani kakao.

Filmski rad[uredi - уреди | uredi izvor]

Njegovi filmovi Sallah Shabati (1964.) i Shoter Azulai (1970.) nominirani su za Oscara u kategoriji najboljeg stranog filma.

Književni rad[uredi - уреди | uredi izvor]

Djela su mu prevedena na 37 jezika, pedesetak knjiga koje je napisao prodano je u više od 40 miliona primjeraka.

  • "Nije fer, Davide" (1977.) - 73 priče - objavljena je u biblioteci HIT, a kasnije je objavljena u biblioteci Evergreen prva polovina knjige s 36 priča
  • "Kita boli more" (1980.)
  • "Kod kuće je najgore" (1982.) - 34 obiteljske priče, spremanje najbolje supruge na svijetu za doček Nove godine je legendarna priča koja blago karikira pripreme ljepšeg spola za izlazak iz kuće
  • "Nema nafte Mojsije" (1984.) - 36 priča s tematikom života u Izraelu
  • "Lisac u kokošinjcu" (1985.) - roman, satira na život u Izraelu
  • "Još malo pa istina" (1987.) - s podnaslovom: "Priča o mojim pričama"
  • "Deva kroz ušicu igle" (1988.) - priče
  • "Ništa tu Abraham ne može" (1990.) - priče
  • "Voljeni moj lažljivac" (1997.) - priče, zajedno s Sarom Kishon
  • "Priručnik za menadžere" (2000.) - priče

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]