Daniel Pipes

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Daniel Pipes
Rođenje9. 9. 1949. (1949-09-09) (dob: 74)
Boston, Massachusetts, SAD
NacionalnostAmerikanac
EtnicitetJevrej
Alma materUniverzitet Harvard (B.A.)
Zanimanjenovinar, aktivist, politički pisac i komentator
Vjeroispovijestjudaizam
RoditeljiRichard Pipes i Irene Eugenia Roth
Website
www.danielpipes.org

Daniel Pipes (Boston, 9. 9. 1949. – ), američki novinar, politički pisac i komentator, te neokonzervativni, neocionistički i anti-islamski aktivist.[1][2][3][4] Rođen je u Bostonu, u jevrejskoj porodici porijeklom iz Poljske.[1] Njegov otac Richard Pipes bio je žestoki antikomunist i protivnik Sovjetskog Saveza, te profesor na Univerzitetu Harvard.[1] Daniel Pipes započeo je studij matematike na Harvardu, ali kasnije se prebacio na odjel historije gdje je predavao njegov otac.[1] Nakon što je završio studij, neko vrijeme radio je kao predavač na Harvardu i ubrzo napustio radno mjesto, tvrdeći da su ga stajališta o Bliskom Istoku koštala profesure[1] i da na bliskoistočnim odnosno islamskim studijama po Sjedinjenim Državama vlada "hegemonija".[1][3]

Kasnih 1980-ih i ranih 1990-ih radio je za desničarski Istraživački institut za vanjsku politiku (FPRI) i Vašingtonski institut za bliskoistočnu politiku (WINEP),[4] a 1994. utemeljio je Bliskoistočni forum (MEF)[1][3][4] koji kao cilj navodi "zaštitu američkih interesa na Bliskom Istoku, borbu protiv radikalnog islama, angažman za palestinsko priznanje Izraela, jačanje američke kooperacije sa Saudijskom Arabijom, te razvoj strategija protiv Iraka i Irana".[4] Istovremeno, Pipes je počeo objavljivati i niz knjiga, predstavljajući se kao "ekspert za islam i terorizam".[4] Stručnjaci islamskih studija takvu samohvalu odbacuju, nazivajući njegova djela pseudo-akademskim,[2] pristranim i politički motiviranim,[1][3][4] a samog Pipesa "kumom islamofobije" u SAD-u[4] odnosno jednim od najutjecajnijih aktivista anti-islamskih propagandista u zemlji, zajedno s Martinom Kramerom, Davidom Horowitzom, Frankom Gaffneyjem i Robertom Spencerom.[1][2][3][4] Aktivizam dotičnih uglavnom se svodi na međusobno prenošenje internetskih članaka.[4]

Među Pipesovim ispadima navode se tvrdnje da "islamisti dominiraju američkim muslimanskim organizacijama" odnosno da iste predstavljaju "prijetnju za nacionalnu sigurnost",[1] predbacivanje kolektivne krivnje muslimanima za terorizam,[4] teorije zavjere da je Barack Obama "prikriveni musliman" i "pristaša Malcolma X",[4] hvaljenje Spencera kao "vodećeg američkog analitičara islama",[1][4] pružanje financijske potpore nizozemskom ultradesničaru Geertu Wildersu,[4] zastupanje neocionističke ideje da "svaki tip palestinske države prijeti opstanku Izraela",[4] itd. U časopisu Middle East Quarterly kojeg izdaje Pipesov MEF i uređuje Kramer,[1] objavljivani su članci Davida Yerushalmija u kojima se tvrdi da "80% američkih džamija promovira i podupire nasilje".[3] Pipesa se između ostalog proziva i za rasizam.[3][4] Godine 1990. u članku za konzervativni National Review, Pipes je napisao da "zapadnoevropska društva nisu spremna za prihvat masovne imigracije tamnoputih naroda koji nisu sposobni održavati germanske standarde higijene".[4] Osim toga, Pipes je osnovao web-sajt Campus Watch na kojem se napadaju razni akademski kritičari izraelske politike i na kojem se tvrdi da su svi arapski i bliskoistočni profesori apriorno "antiamerički nastrojeni".[3]

Na temelju svog aktivizma Pipes je ostvario reputaciju u američkim neokonzervativnim krugovima[3] i George W. Bush kandidirao ga je za savjetnika Američkog instituta mira (USIP), iako na kraju nije postao članom.[3] Godine 2006. Pipes je od izraelskog Univerziteta Bar-Ilan dobio nagradu Cionističkog čuvara (engl. Guardian of Zion Award).[4] Godine 2009. postao je članom Međunarodnog društva za slobodnu štampu (engl. International Free Press Society, IFPS), ultradesničarske populističke organizacije sa sjedištem u Danskoj. Najvećim sponzorom Daniela Pipesa navodi se zaklada Fairbrook koju vode jevrejski desničari Aubrey Chernick i njegova žena Joyce.[4] Između 2004. i 2009. godine, Fairbrook je donirao 410.000 USD Pipesovom MEF-u.[4]

Opus[uredi | uredi kod]

  • Slave Soldiers and Islam: The Genesis of a Military System, New Haven: Yale University Press, 1981, ISBN 9780300024470
  • An Arabist's guide to Colloquial Egyptian, Washington, DC: Foreign Service Institute, 1983
  • In the Path of God: Islam and Political Power, New York: Basic Books, 1983, ISBN 9780465034512
  • The Long Shadow: Culture and Politics in the Middle East, New Brunswick: Transaction Publishers, 1989, ISBN 9780887382208
  • Greater Syria: The History of an Ambition, New York: Oxford University Press, 1990, ISBN 9780195060218
  • The Rushdie Affair: The Novel, the Ayatollah, and the West, New York: Carol Publishing Group, 1990, ISBN 9781559720250
  • From a Distance: Influencing Foreign Policy from Philadelphia (The Heritage Lectures), Washington, DC: The Heritage Foundation, 1991
  • Friendly Tyrants: An American Dilemma (kourednik: Adam M. Garfinkle), New York: St. Martin's Press, 1991, ISBN 9780312045357
  • Damascus Courts the West: Syrian Politics, 1989–1991, Washington, DC: Washington Institute for Near East Policy, 1991, ISBN 9780944029138
  • Sandstorm: Middle East Conflicts and America (urednik), Philadelphia: Foreign Policy Research Institute, 1993, ISBN 9780819188946
  • Syria Beyond the Peace Process, Washington, DC: Washington Institute for Near East Policy, 1996, ISBN 9780944029640
  • The Hidden Hand: Middle East Fears of Conspiracy, New York: St. Martin's Press, 1996, ISBN 9780312162542
  • Conspiracy: How the Paranoid Style Flourishes and Where It Comes From, New York: Free Press, 1997, ISBN 9780684871110
  • Ending Syria's Occupation of Lebanon: The U.S. Role Report of the Lebanon Study Group (koautor: Ziad Abdelnour), Philadelphia: Middle East Forum, 2000, ISBN 9780970148407
  • Muslim Immigrants in the United States (koautor: Khalid Durán), Washington, DC: Center for Immigration Studies, 2002
  • Militant Islam Reaches America, New York: W. W. Norton & Company, 2002, ISBN 9780393052046
  • Miniatures: Views of Islamic and Middle Eastern Politics, New Brunswick: Transaction Publishers, 2004, ISBN 9780765802156

Izvori[uredi | uredi kod]

  1. 1,00 1,01 1,02 1,03 1,04 1,05 1,06 1,07 1,08 1,09 1,10 1,11 (en) Bennett, Clinton (2010). Studying Islam: The Critical Issues. Studying World Religions. London; New York: Continuum. str. 17, 61-67, 70-71, 76, 84, 146, 150-151. i 158. ISBN 9780826495501. OCLC 277204350. 
  2. 2,0 2,1 2,2 (en) Sheehi, Stephen (2011). Islamophobia: The Ideological Campaign Against Muslims. Atlanta: Clarity Press. ISBN 9780932863676. OCLC 449891976. 
  3. 3,00 3,01 3,02 3,03 3,04 3,05 3,06 3,07 3,08 3,09 (en) Kumar, Deepa (2012). Islamophobia and the Politics of Empire. Chicago: Haymarket Books. str. 78, 117, 122-123, 167, 170, 172, 176, 179-180, 184-186. i 189. ISBN 9781608462117. OCLC 801355394. 
  4. 4,00 4,01 4,02 4,03 4,04 4,05 4,06 4,07 4,08 4,09 4,10 4,11 4,12 4,13 4,14 4,15 4,16 4,17 4,18 (en) Lean, Nathan (2012). The Islamophobia Industry: How the Right Manufactures Fear of Muslims. London; New York: Pluto Press; Palgrave Macmillan. str. 5-6, 51, 71-75, 127, 132, 134-135, 152. i 175. ISBN 9780745332536. OCLC 809781135. 

Vanjske veze[uredi | uredi kod]