Daniel Pipes
| Daniel Pipes | |
|---|---|
 | |
| Rođenje | 9. 9. 1949. Boston, Massachusetts, SAD |
| Nacionalnost | Amerikanac |
| Etnicitet | Jevrej |
| Alma mater | Univerzitet Harvard (B.A.) |
| Zanimanje | novinar, aktivist, politički pisac i komentator |
| Vjeroispovijest | judaizam |
| Roditelji | Richard Pipes i Irene Eugenia Roth |
| Website www.danielpipes.org | |
Daniel Pipes (Boston, 9. 9. 1949. – ), američki novinar, politički pisac i komentator, te neokonzervativni, neocionistički i anti-islamski aktivist.[1][2][3][4] Rođen je u Bostonu, u jevrejskoj porodici porijeklom iz Poljske.[1] Njegov otac Richard Pipes bio je žestoki antikomunist i protivnik Sovjetskog Saveza, te profesor na Univerzitetu Harvard.[1] Daniel Pipes započeo je studij matematike na Harvardu, ali kasnije se prebacio na odjel historije gdje je predavao njegov otac.[1] Nakon što je završio studij, neko vrijeme radio je kao predavač na Harvardu i ubrzo napustio radno mjesto, tvrdeći da su ga stajališta o Bliskom Istoku koštala profesure[1] i da na bliskoistočnim odnosno islamskim studijama po Sjedinjenim Državama vlada "hegemonija".[1][3]
Kasnih 1980-ih i ranih 1990-ih radio je za desničarski Istraživački institut za vanjsku politiku (FPRI) i Vašingtonski institut za bliskoistočnu politiku (WINEP),[4] a 1994. utemeljio je Bliskoistočni forum (MEF)[1][3][4] koji kao cilj navodi "zaštitu američkih interesa na Bliskom Istoku, borbu protiv radikalnog islama, angažman za palestinsko priznanje Izraela, jačanje američke kooperacije sa Saudijskom Arabijom, te razvoj strategija protiv Iraka i Irana".[4] Istovremeno, Pipes je počeo objavljivati i niz knjiga, predstavljajući se kao "ekspert za islam i terorizam".[4] Stručnjaci islamskih studija takvu samohvalu odbacuju, nazivajući njegova djela pseudo-akademskim,[2] pristranim i politički motiviranim,[1][3][4] a samog Pipesa "kumom islamofobije" u SAD-u[4] odnosno jednim od najutjecajnijih aktivista anti-islamskih propagandista u zemlji, zajedno s Martinom Kramerom, Davidom Horowitzom, Frankom Gaffneyjem i Robertom Spencerom.[1][2][3][4] Aktivizam dotičnih uglavnom se svodi na međusobno prenošenje internetskih članaka.[4]
Među Pipesovim ispadima navode se tvrdnje da "islamisti dominiraju američkim muslimanskim organizacijama" odnosno da iste predstavljaju "prijetnju za nacionalnu sigurnost",[1] predbacivanje kolektivne krivnje muslimanima za terorizam,[4] teorije zavjere da je Barack Obama "prikriveni musliman" i "pristaša Malcolma X",[4] hvaljenje Spencera kao "vodećeg američkog analitičara islama",[1][4] pružanje financijske potpore nizozemskom ultradesničaru Geertu Wildersu,[4] zastupanje neocionističke ideje da "svaki tip palestinske države prijeti opstanku Izraela",[4] itd. U časopisu Middle East Quarterly kojeg izdaje Pipesov MEF i uređuje Kramer,[1] objavljivani su članci Davida Yerushalmija u kojima se tvrdi da "80% američkih džamija promovira i podupire nasilje".[3] Pipesa se između ostalog proziva i za rasizam.[3][4] Godine 1990. u članku za konzervativni National Review, Pipes je napisao da "zapadnoevropska društva nisu spremna za prihvat masovne imigracije tamnoputih naroda koji nisu sposobni održavati germanske standarde higijene".[4] Osim toga, Pipes je osnovao web-sajt Campus Watch na kojem se napadaju razni akademski kritičari izraelske politike i na kojem se tvrdi da su svi arapski i bliskoistočni profesori apriorno "antiamerički nastrojeni".[3]
Na temelju svog aktivizma Pipes je ostvario reputaciju u američkim neokonzervativnim krugovima[3] i George W. Bush kandidirao ga je za savjetnika Američkog instituta mira (USIP), iako na kraju nije postao članom.[3] Godine 2006. Pipes je od izraelskog Univerziteta Bar-Ilan dobio nagradu Cionističkog čuvara (engl. Guardian of Zion Award).[4] Godine 2009. postao je članom Međunarodnog društva za slobodnu štampu (engl. International Free Press Society, IFPS), ultradesničarske populističke organizacije sa sjedištem u Danskoj. Najvećim sponzorom Daniela Pipesa navodi se zaklada Fairbrook koju vode jevrejski desničari Aubrey Chernick i njegova žena Joyce.[4] Između 2004. i 2009. godine, Fairbrook je donirao 410.000 USD Pipesovom MEF-u.[4]
- Slave Soldiers and Islam: The Genesis of a Military System, New Haven: Yale University Press, 1981, ISBN 9780300024470
- An Arabist's guide to Colloquial Egyptian, Washington, DC: Foreign Service Institute, 1983
- In the Path of God: Islam and Political Power, New York: Basic Books, 1983, ISBN 9780465034512
- The Long Shadow: Culture and Politics in the Middle East, New Brunswick: Transaction Publishers, 1989, ISBN 9780887382208
- Greater Syria: The History of an Ambition, New York: Oxford University Press, 1990, ISBN 9780195060218
- The Rushdie Affair: The Novel, the Ayatollah, and the West, New York: Carol Publishing Group, 1990, ISBN 9781559720250
- From a Distance: Influencing Foreign Policy from Philadelphia (The Heritage Lectures), Washington, DC: The Heritage Foundation, 1991
- Friendly Tyrants: An American Dilemma (kourednik: Adam M. Garfinkle), New York: St. Martin's Press, 1991, ISBN 9780312045357
- Damascus Courts the West: Syrian Politics, 1989–1991, Washington, DC: Washington Institute for Near East Policy, 1991, ISBN 9780944029138
- Sandstorm: Middle East Conflicts and America (urednik), Philadelphia: Foreign Policy Research Institute, 1993, ISBN 9780819188946
- Syria Beyond the Peace Process, Washington, DC: Washington Institute for Near East Policy, 1996, ISBN 9780944029640
- The Hidden Hand: Middle East Fears of Conspiracy, New York: St. Martin's Press, 1996, ISBN 9780312162542
- Conspiracy: How the Paranoid Style Flourishes and Where It Comes From, New York: Free Press, 1997, ISBN 9780684871110
- Ending Syria's Occupation of Lebanon: The U.S. Role Report of the Lebanon Study Group (koautor: Ziad Abdelnour), Philadelphia: Middle East Forum, 2000, ISBN 9780970148407
- Muslim Immigrants in the United States (koautor: Khalid Durán), Washington, DC: Center for Immigration Studies, 2002
- Militant Islam Reaches America, New York: W. W. Norton & Company, 2002, ISBN 9780393052046
- Miniatures: Views of Islamic and Middle Eastern Politics, New Brunswick: Transaction Publishers, 2004, ISBN 9780765802156
- ↑ 1,00 1,01 1,02 1,03 1,04 1,05 1,06 1,07 1,08 1,09 1,10 1,11 (en) Bennett, Clinton (2010). Studying Islam: The Critical Issues. Studying World Religions. London; New York: Continuum. str. 17, 61-67, 70-71, 76, 84, 146, 150-151. i 158. ISBN 9780826495501. OCLC 277204350.
- ↑ 2,0 2,1 2,2 (en) Sheehi, Stephen (2011). Islamophobia: The Ideological Campaign Against Muslims. Atlanta: Clarity Press. ISBN 9780932863676. OCLC 449891976.
- ↑ 3,00 3,01 3,02 3,03 3,04 3,05 3,06 3,07 3,08 3,09 (en) Kumar, Deepa (2012). Islamophobia and the Politics of Empire. Chicago: Haymarket Books. str. 78, 117, 122-123, 167, 170, 172, 176, 179-180, 184-186. i 189. ISBN 9781608462117. OCLC 801355394.
- ↑ 4,00 4,01 4,02 4,03 4,04 4,05 4,06 4,07 4,08 4,09 4,10 4,11 4,12 4,13 4,14 4,15 4,16 4,17 4,18 (en) Lean, Nathan (2012). The Islamophobia Industry: How the Right Manufactures Fear of Muslims. London; New York: Pluto Press; Palgrave Macmillan. str. 5-6, 51, 71-75, 127, 132, 134-135, 152. i 175. ISBN 9780745332536. OCLC 809781135.
