Bobovo (Pljevlja)

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Za ostale upotrebe, v. Bobovo.
Bobovo


Zaseoci Jovići i Božovići

Osnovni podaci
Opština Pljevlja
Stanovništvo
Stanovništvo ((2003)) 101
Geografija
Koordinate 43°16′14″N 19°04′46″E / 43.270556°N 19.079444°E / 43.270556; 19.079444
Bobovo na mapi Crne Gore
Bobovo
Bobovo
Bobovo (Crne Gore)
Ostali podaci
Pozivni broj 052
Registarska oznaka PV


Koordinate: 43° 16′ 14" SGŠ, 19° 04′ 46" IGD
Bobovo je naselje u opštini Pljevlja u Crnoj Gori. Prema popisu iz 2003. bilo je 101 stanovnika (prema popisu iz 1991. bilo je 207 stanovnika).

Geografija[uredi | uredi kod]

Udaljeno je oko 30 km od Pljevalja. Kroz selo protiče reka Tara, a u blizini je planina Obzir. Zahvata površinu od 36 km². Sa istoka se međi sa selima Glibaći i Dragaši.

Reljef[uredi | uredi kod]

Pogled sa Lisca na Bobovo

Područje Bobova pripada Dinaridima. Izgrađeno je od krečnjaka i od eruptivnih stena, sa bezbroj uvala, vrtača, jama i ponora. Obraslo je četinarskim šumama. Među prirodnim bogatstvima najznačanije mesto zauzimaju šume. Međutim, posle Drugog svetskog rata započela je njihova obimnija eksploatacija. Godišnje se iz Bobova izveze preko četrdeset hiljada kubika zdrave tehničke građe, što bi moglo dovesti do obešumljavanja.

Istorija[uredi | uredi kod]

Krajem aprila 1941. godine Bobovo je doživelo istu sudbinu kao i sva ostala mjesta. Izgubilo je slobodu. Narod se uznemirio. Svak je strahovao za svoj život. Škole su prestale sa radom. Tada u Bobovu nije postojala nikakva organizovana snaga. Već 14.maja 1941. godine, Bobovo je bombardovano. Krajem juna je zabilježen pokušaj napada iz pravca Čelebića od strane ustaša. Čim su saznali za to, Bobovci su se organizovali i dočekali neprijatelje na Radovini i Konjskom Polju. Ovaj događaj bi se mogao smatrati početkom ustanka u Crnoj Gori. U drugoj polovini 1941, godine formirana je Bobovska četa čiji je politički komesar bio Živko Džuver. On je poginuo prvog novembra1944. godine u Ranu kod Prijepolja u bici protiv neprijatelja. Život je takođe izgubilo i još 30 boraca, koji su bili strijeljani. Sva njihova imena upisana su na Spomen česmi u Bobovu.

Klima[uredi | uredi kod]

Bobovo ima oštru planinsku klimu. Među visokim planinama, sudaraju se vetrovi na oštrom Bobovskom platou. Leta su kratka i sveža. Zimi obično napada dosta snega, pa celo naselje ostane praktično odsečeno od sveta.[1][2]

Zemljoradnja[uredi | uredi kod]

Zemljoradnja je od davnina bila slabo razvijena. Domaće stanovništvo se isključivo prehranjivalo žitnim proizvodima od domaćeg ječma, raži heljde, koji mogu da uspijevaju na području Bobova. Uz to, ljudi su gajili krompir i kupus.

Saobraćaj[uredi | uredi kod]

Saobraćaj u Bobovu nikada nije bio razvijen. S obzirom da je Bobovo veoma daleko od najbližeg grada, Pljevalja, u Bobovo se zimi teško dolazi i pešice. Makadamski put preko Prijekog Dola i Ljutih Strana prema granici sa BiH završen je 1962. godine. Danas je vrlo zapušten. Bobovci su tražili da se postojeći put održava i da saobraća autobus. Putovale su mnoge Bobovske delegacije do Pljevalja. Dobijali su razna obećanja ali su ona brzo nestajala.

Zdravstvena zaštita[uredi | uredi kod]

Posle Drugog svetskog rata, lekari su samo povremeno počeli da posećuju ovo naselje. Na Jelovom panju je izgrađena moderna zdravstvena stanica. Tada je uvedena i struja. Međutim, stanje se brzo pogoršalo, pa je skupocena aparatura počela da se prebacuje iz Bobova u Pljevlja, da bi na kraju ambulanta ostala prazna i zaključana, tako da su stanovnici Bobova ponovo ostali bez zdravstvene zaštite.

Obrazovanje[uredi | uredi kod]

Školska zgrada na Jelovom Panju

Zbog velikog interesovanja, priliva studenata i politike razvoja osnovnog obrazovanja u Bobovu je otvorena osmogodišnja škola, koja je školske 1959/1960. godine otpočela je sa radom. Školska zgrada je otvorena na imanju Momčila Jelovca na Jelovom Panju, a prvi upravitelj-direktor bio je Rade Bulatović.

Naziv mesta[uredi | uredi kod]

Postoje dve verzije kako je Bobovo dobilo naziv:

  1. po bobu, jednogodišnjoj biljci, koja je nekada rasla u izobilju
  2. meštani su se doselili iz danas razrušenog grada Bobovac kod Kaknja

Demografija[uredi | uredi kod]

Tokom seobe Srba u 18. veku, iz neke porodice su napustile Bobovo i naselile se u Podgorini, ispod planine Medvednik, novo selo nazvale, Bobova, po rodnom kraju. U naselju Bobovo živi 85 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 48,2 godina (44,8 kod muškaraca i 51,7 kod žena). U naselju ima 35 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 2,89.

Ovo naselje je uglavnom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2003. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je pad u broju stanovnika.

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Godina Stanovnika
1948. 387 [3]
1953. 424
1961. 430
1971. 368
1981. 292
1991. 207 207
2003. 101 101
2011.
Etnički sastav prema popisu iz 2003.[4]
Srbi
  
72 71.28%
Crnogorci
  
24 23.76%
nepoznato
  
0 0.0%


Reference[uredi | uredi kod]

  1. Vlada Crne Gore: „Saopštenje Operativnog štaba: Aktivnosti američkih helikoptera, avio-helikopterske jedinice MUP-a i Vojske Crne Gore“, 24. 2. 2012., Pristupljeno 25. 3. 2013.
  2. Vlada Crne Gore: „Današnje aktivnosti helikopterskih jedinica MUP-a i Vojske Crne Gore uz sadejstvo helikoptera Slovenije i Grčke“, 15. 2. 2012., Pristupljeno 25. 3. 2013.
  3. Knjiga 9, Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2003, podaci po naseljima, Republički zavod za statistiku, Podgorica, septembar 2005, COBISS-ID 8764176
  4. Knjiga 1, Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima, Republički zavod za statistiku, Podgorica, septembar 2004, ISBN 86-84433-00-9
  5. Knjiga 2, Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima, Republički zavod za statistiku, Podgorica, oktobar 2004, COBISS.CG-ID 8489488

Spoljašnje veze[uredi | uredi kod]