Bob (biljka)

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Bob (biljka)
Illustration Vicia faba1.jpg
Ilustracija boba
Naučna klasifikacija
Carstvo: Plantae
Divizija: Magnoliophyta
Razred: Magnoliopsida
Red: Fabales
Porodica: Fabaceae
Potporodica: Faboideae
Rod: Vicia
Vrsta: V. faba
Dvojni naziv
Vicia faba
L.

Bob (lat. Vicia faba) je jednogodiišnja biljka iz porodice mahunarki (lat. Fabaceae), krupnih sjemenki, koja se koriste u prehrani slično kao grah.

Opis[uredi - уреди | uredi izvor]

Bob je jednogodišnja biljka nerazgranatih, šupljih, četvrtastih uspravnih stabljika, visoka do 1 m. Listovi su mesnati, plavičastozeleni s lisnom drškom, koja se produžava u zašiljeni vrh na kojem su 2-3 para sjedećih jajastih listića. Zalisci su krupni i srcolikih. Cvatovi su sa 2-4 krupna leptirasta bijela i mirišljava cvijeta. Mahune su u početku uspravne, kasnije viseće. Na poprečnom presjeku su okrugle, dugačke od 8 do 20 cm i oko 1-2 cm široke. Mlade su zelene i zeljaste, a zrele tamnomrke, kožaste. Mahuna je iznutra pregrađena poprečnim zidovima, sadrži 2-7 graholikih do 3 cm velikih sjemenki.

Bob se uzgaja na vlažnim mjestima, na bogatom tlu. Sije se u drugoj polovini ožujka. Ubiranje zrna obavlja se, kada većina mahuna sazri - pocrni. U našim se krajevima uglavnom bere i priprema još zelen.

Preko 100 varijeteta boba uzgaja se u Starom svijetu. U Sjevernoj Americi i Kanadi bob se relativno malo uzgaja.

Upotreba[uredi - уреди | uredi izvor]

Bob se koristi kao povrće. U prehrani se koriste mlade mahune ili sjemenke, bogate hranjivim tvarima. 100 grama zrelog sirovog sjemena sadrži preko 25 grama bjelančevina, ugljikohidrate, vlakna i minerale.

Povijest[uredi - уреди | uredi izvor]

Ova mahunarka je bila uzgojena još u kasnom neolitiku, vjerojatno prvo u Alžiru ili u jugozapadnoj Aziji, kasnije u željeznom dobu, već je raširena diljem Europe. Bob je bio jedna od najvažnijih namirnica mediteranske civilizacije, posebno Starih Grka i Rimljana. Prije nego što je grah donesen iz Amerike u Europu, (prije 16., 17. stoljeća) variva slična onim koja se danas rade od graha, pripremana su od boba.

Danas se bob najviše uzgaja u: Kini, Etiopiji, Iranu, Egiptu i dr.

Bob je bogat aminokiselinom L-dopa, koja je prekursor dopamina pa se preporučuje kod oboljelih od Parkinsonove bolesti, jer njihov organizam slabo proizvodi dopamin.

U Hrvatskoj postoje manifestacije: Dani boba i blitve na otoku Braču i Fešta od boba u Kaštel Kambelovcu.

Zdravstveni aspekt[uredi - уреди | uredi izvor]

Polen i sirovo seme boba sadrže alkaloide (vicin) koji mogu da izazovu hemolitičku anemiju kod osoba koja imaju nasledni poremećaj metabolizma eritrocita - manjak enzima glukozo - 6 fosfat dehidrogenaze. Ovo stanje poznato je kao '''favizam''' i često se javlja u područjima zahvaćenim malarijom. Hemoliza eritrocita indukovana favizmom deluje nepovoljno na razvoj izazivača malarije Plasmodium falcipacrum, pa u izvesnom smislu predstavlja zaštitu od ove bolesti.

Bob je bogat aminokiselinom L-dopa, koja je preteča dopamina pa se preporučuje kod obolelih od parkinsonizma, jer njihov organizam slabo proizvodi dopamin.

Galerija[uredi - уреди | uredi izvor]

Literatura[uredi - уреди | uredi izvor]

  • Jančić Radiša, Stojanović Danilo. Ekonomska botanika, korisne biljke i njihovi proizvodi. 1. izd. Beograd: Zavod za udžbenike, 2008.

Spoljašnje veze[uredi - уреди | uredi izvor]