U naselju Bobova živi 335 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 48,3 godina (46,0 kod muškaraca i 50,7 kod žena). U naselju ima 131 domaćinstvo, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 2,98.
Ovo naselje je velikim delom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je pad u broju stanovnika.
Prvim stanovnicima Bobove smatraju se par porodica koje su došle u seobi Srba iz sela Bobovo u Polimlju (današnja Crna Gora, opština Pljevlja), koje su se nastanile na brdu Komić. Po njima je selo dobilo ime.
U toku kasnijih seoba, Bobovu su naseljavale brojne porodice koje su se doseljavale uglavnom iz Hercegovine (stare Hercegovine tj današnje Crne Gore, i delova Hercegovine koje danas pripadaju BiH). Tako su neke porodice poreklom iz Morače, Žabljaka, Nikšićkih rudina, Klobuka, Konjica.....
Takva priča važi za celu Valjevsku Podgorinu čije je stanovništvo preko 92% doseljeno uglavnom u drugoj seobi Srba, iako je naseljavanje teklo i ranije tokom i nakon prve seobe Srba, jer su vrletne i teško prohodne planine valjevske Podgorine pružale utočište za narod koji se sklanjao od turske osvete, nakon austroturskih ratova u kojima je vojevao protiv Turaka.
Poznata istorijska ličnost iz Bobove jeste knez Jovan Simić Bobovac (1775-1832). Poreklo Simića je iz Nikšićkih Rudina, iz hercegovačkog plemena Drobnjaci.
Učestvovao je u bitkama Prvog i Drugog srpskog ustanka na čelu podgorske knežine, koja je u tom doba često nazivana i „Bobovčeva knežina“. Pre nego je postao knez, u Memoarima prote Mateje Nenadovića pominje se kao buljukbaša (zapovednik vojske) kod kneza Ilije Birčanina iz susednog sela Suvodanje. Nakon seče knezova i pogibije kneza Ilije Birčanina 1804. godine, i kneza Milića Kedića 1809. godine, na čelo podgorske knežine staje knez Jovan Simić.
1832. godine suprotstavlja se apsolutizmu Miloša Obrenovića i odbija da pošalje Valjevce na kuluk u Beograd. No, ta činjenica nije ni do danas razjasnila tačan uzrok njegove iznenadne smrti koja je nastupila 14/26. jula 1832. g. Naime nakon napada iz zasede grupe nepoznatih ljudi, a koji su vrlo verovatno mogli biti i Turci iz sokolske nahije željni osvete usled Bobovčeve uloge u njihovom preseljenju u Bosnu, Bobovac naprasno umire od posledica ranjavanja, i to, u šezdeset sedmoj godini života.. Sahranjen je u kameničkoj crkvi.