Bitka kod Wizne

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Bitka kod Wizne
Segment Drugog svjetskog rata (Invazija Poljske)
Battle of Wizna.png
Karta fronte uoči bitke
Datum 7. - 10. septembar 1939.
Lokacija Poljska Wizna, Druga Poljska Republika
Ishod Njemačka pobjeda
Sukobljene strane
Treći Reich
Treći Reich
Poljska
Druga Poljska Republika
Komandanti i vođe
Treći Reich Heinz Guderian
Ferdinand Schaal
Poljska Władysław Raginis
Stanisław Brykalski
Snage
42,200 vojnika, 350 tenkova 720 vojnika
Žrtve i gubici
900 poginulih, uništeno 10 tenkova 650 (680) ?

Bitka kod Wizne ili Odbrana Wizne dogodila se na samom početku Drugog svjetskog rata za Invazije Poljske od 7. do 10. septembra 1939. kod sela Wizna na lijevoj obali rijeke Narew.[1]

Ta bitka ostala je upamćena po tom što je svega 720 poljskih vojnika tri dana žestoko branilo i odoljevalo višestruko nadmoćnijim snagama Wehrmachta od 42 200 vojnika i 350 tenkova.[1]

Na kraju je poljski komandant kapetan Władysław Raginis shvativši bezizlaznost situacije, naredio svojim vojnicima da se predaju, a sam je izvršio samoubistvo bacivši se na granatu. Zbog tog se ta krvava bitka u današnjoj poljskoj zove Poljski Termopil. [1]

Uvertira[uredi - уреди | uredi kôd]

Za poljske oružane snage fortifikacije pored sela Wizna na frontu dugom 9 km bile su ključna točka u obrambenom sistemu na sjevernoj granici prema njemačkoj Istočnoj Pruskoj. Jer se Wizna pored ušća Biebrze u Narew nalazila na mjestu gdje se te rijeke mogu prijeći, a i na važnom putu od Łomże prema Białystoku. Poljski generalštab bio je svjestan da ako padne Wizna ništa više neće spriječiti prodor 3. armije Heera iz Istočne Pruske prema Varšavi.[1]

Ipak je taj front bio je slabo utvrđen, jer je izgradnja glavnih fortifikacija započela tek u aprilu 1939. Poljaci su do 1. septembra izgradili šest teških bunkera sa armirano betonskim kupolama teškim po 8 tona, dva laka betonska bunkera i osam mitraljezskih gnijezda zaštićenih vrećama pijeska ili zemljom. Još četiri bunkera bila su još u fazi izgradnje kad je počeo rat.[1]

Prosječna debljina zidova bunkera bila je gotovo 1,5 metara, uz to su bili ojačani čeličnim pločama debelim gotovo 20 cm, pa ih nijedan top Wehrmachta u to vrijeme nije mogao probiti. Pored bunkera, podignute su protupješadijske i protuoklopne prepreke te je iskopano mnogo rovova. Čak je bilo predviđeno da se čitav kraj poplavi miniranjem brana na Narewu i Biebrzi. Međutim rekordno sušno ljeto i niski vodostaj su to onemogućili.[1]

Tok bitke[uredi - уреди | uredi kôd]

Kapetan Władysław Raginis preuzeo je komandu nad obranom Wizne 2. septembra, za svoj štab je odabrao bunker GG-126 pored sela Góra Strękowa u centru linije obrane.[1]

Njegove snage brojile su oko 700 vojnika i 20 oficira (po nekim izvorima samo 360), od naoružanja su imali 6 komada topova od 75 mm, 24 teška mitraljeza, 18 puškomitraljeza, te dvije protutenkovske puške Wz 35.[1]

Avioni Luftwaffe su 3. septembra izvršili napad na branioce Wizne, na tom području je djelovala i Podlaska konjička brigada, ali se ona nakon niza napada na njen bok u noći 4. septembra povukla prema selu Mały Płock i prešla Narew.[1]

Patrole 10. tenkovske divizije generala Nikolausa von Falkenhorsta su 7. septembra zauzele jedno selo pored Wizne, uz to su nanjeli gubitke jedinicama poljske Brdsko-streljačke divizije koja se povukla na južnu obalu Narewa.[1] Zbog tog su poljski inženjerci srušili jedini most preko Narewa i privremeno zaustavili napredovanje Heera. [1]

Komandant XIX Armeekorps (kasnija Druga oklopna armija) general Heinz Guderian dobio je 8. septembra naredbu da zauzme Wiznu. Sljedećeg jutra njegove trupe izvršile su zadatak i ušle u Wiznu zajedno sa pješadijskom Brigadom Lötzen i 10. tenkovskom divizijom.[1]

Snage Heera u tom trenutku brojale su 42.200 vojnika, 350 tenkova, 108 haubica, 188 bacača granata, 195 protutenkovskih topova i gotovo 1000 različitih mitraljeza. Prema procjenama na jednog poljskog vojnika dolazilo je 40-60 njemačkih, uz kudikamo veću vatrenu moć.[1]

Ujutro sljedećeg dana avioni Luftwaffe bacali su letke kojima su pozivali poljske vojnike na predaju, obećavajući im da će ih pustiti žive, ali je to Raginis odbio.

Ubrzo nakon toga Nijemci su izveli zračnu i artiljerijsku pripremu napada, što je poljsku artiljeriju natjeralo da se povuče u Białystok. Nakon bombardiranja napali su sjeverni bok branioca Wizne.[1]

Dva voda poljske vojske napadnuta su sa tri strane, ali su pritom i njemački vojnici pretrpjeli gubitke. Ipak nakon snažne artiljerijske vatre, komandir tog dijela fronta poručnik Kiewlicz dobio je naredbu da se povuče u Białystok i spali drveni most preko Narewa.[1]

U isto vrijeme su opkoljene i fortifikacije na jugu, jer nisu uspjele zaustaviti tenkove, zbog manjka protutenkovskih oruđa, ali se iz njih još uvijek moglo pucati na neprijateljsku pješadiju.

Do 18:00 sati poljski vojnici, razmješteni po rovovima bili su prisiljeni na povlačenje u bunkere. Tenkovi Heera uspjeli su probiti liniju obrane i napredovati do Tykocina i Zambrówa, ali je njemačka pješadija pretrpjela velike gubitke i nije mogla pratiti oklopne jedinice[1].

Poljski maršal Edward Rydz-Śmigły je 8. septembra izdao naredbu da se 135 pješadijski puk, koji je bio rezerva za Wiznu i Utvrdu Osowiec, povuče prema Varšavi.[1]

Kad je ovo naređenje stiglo do trupa, bilo je prekasno, jer su one na frontu kod Wizne bile opkoljene, ali su se nastavile boriti. Do 10. septembra trupe Heera su topovima i tenkovima uništile sve osim dva poljska bunkera. Bez obzira na veliki broj mrtvih i ranjenih suboraca, oni iz ta dva i dalje su nastavili pružati otpor.[1]

Kako bi natjerao Poljake da polože oružje - Heinz Guderian je zaprijetio Raginisu da će mu ako se ne preda - strijeljati sve vojnike, bez obzira što su ratni zarobljenici.[1]

Tek tad je Raginis naredio svojim vojnicima da se predaju, a sam se ubio.

Otpor Raginisovih vojnika za tri je dana usporio napredovanje Wehrmachta, ali nije mogao spriječiti Okupaciju Poljske, ipak je vremenom postao jedan od simbola poljskog otpora Nacizmu.[1]

Izvori[uredi - уреди | uredi kôd]

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi kôd]