Čudsko-pskovsko jezero

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Čudsko-pskovsko jezero
Peipsi-Pihkva järv / Чу́дско-Пско́вское о́зеро
Lake Peipus, LandSat-8, 2016-10-20.jpg
Satelitska slika Čudsko-pskovskog jezera
Lokacija
Kontinenti Europa
Regije Istočna Europa
Države  Estonija
 Rusija
Naselja Kallaste, Mustvee
Koordinate 58°41′″N27°29′″E
Hidrografija
Vrsta ledenjačko jezero
Površina 3,555 km²
Volumen 25 km³
Aps. visina 30 m
Obala 520 km
Dubina 7.1 m
Otoci Piirissaar, Kolpina, Kamenka, Talapski otoci
Hidrologija
Sliv 47,800 km²
Pritoke Emajõgi, Velikaja
Odljev Narva
Karta
Čudsko-pskovsko jezero na karti Estonije
Čudsko-pskovsko jezero

Čudsko-pskovsko jezero (estonski: Peipsi-Pihkva järv, ruski: Чу́дско-Пско́вское о́зеро, Пско́вско-Чудско́е о́зеро), ponegdje poznato i kao jezero Peipus (njemački: Peipussee), jezerski je sustav u Istočnoj Europi, na granici između Estonije na zapadu i Rusije na istoku (odnosno ruskih oblasti Lenjingradske i Pskovske). S površinom od 3,555 km², to je peta najveća jezerska površina u Europi, nakon Ladoge, Onege, Vänerna i Saimae. Jezera pripadaju porječju Finskoga zaljeva Baltičkoga mora s kojim su povezana preko rijeke Narve, u koju se voda iz Čudsko-pskovskoga jezera ulijeva.

Čudsko-pskovski jezerski sustav čine tri međusobno povezana jezera:

Godine 1242. na ovome se jezeru odvila slavna "Bitka na ledu" između teutonskih vitezova i Novgorodske Republike predvođene Aleksandrom Nevskim.

Fizičko-geografske karakteristike[uredi - уреди | uredi kôd]

Sustav Čudsko-pskovskoga jezera relikt je nekadašnje znatno prostranije vodene mase ledenjačkoga podrijetla. Tijekom paleozoika, prije nekih 300 do 400 milijuna godina, cijelo područje suvremenoga porječja Finskoga zaljeva bila je pod morem, a dokazi za tu maritimnu fazu su naslage marinskih sedimenata debljine do 200 metara. Suvremeni reljef i porječje nastalo je pod utjecajem ledenjačkoga procesa tijekom Zadnjega Velikoga ledenoga doba prije 12,000 godina. Povlačenjem ledenjaka nastalo je Littorinsko more, čija je površina bila od 7 do 9 metara iznad razine današnjega Baltičkoga mora, a njegovim postepenim povlačenjem nastalo je suvremeno područje Čudsko-pskovskoga jezera.

Obale, reljef dna i hidrografija[uredi - уреди | uredi kôd]

Vodena bilanca Čudsko-pskovskoga jezera[1]
Vodena bilanca Obujam
Dotok vode Padaline 560 mm (1,9 km³)
Površinske i podzemne vode 3150 mm (11,2 km³)
Gubitak vode Otjecanje putem vodotoka 3390 mm (12 km³)
Isparavanje 320 mm (1,1 km³)

Površina Čudsko-pskovskoga jezera iznosi 3,555 km², obujam 25 km³, prosječna dubina 7.1 m, a najveća dubina 15 m.[2][3] Ukupna dužina obala iznosi 520 kilometara, dok površina porječja iznosi 47,800 km². Površina jezera leži na nadmorskoj visini od 30 metara (po prosječnome vodostaju).

Iako je jezero svoj suvremeni oblik dobilo pod utjecajem ledenjačkih sila, njegove obale dosta su ravne i niske, s veoma malim stupnjem razvedenosti. Obale su uglavnom niske, s moćnim naslagama treseta, iza kojih se nalaze niske priobalne ravnice, često zamočvarene i podložne poplavama. Tijekom razdoblja proljetnih poplava poplavljeno je gotovo 1000 km² niskoga priobalnoga područja.[1] Nešto više i razvedenije jedino su zapadne obale južnoga Pskovskoga jezera kod sela Krasnaja Gorka i na tome se području duž obala nalaze pješčane dine i brežuljci obrasli borovim šumama. Na pjeskovite obale nastavlja se pojas izrazito plitke vode širine od 200 do 300 metara.[4]

Reljef dna dosta je jednoličan i gotovo ravan, a dno se blago izdiže idući k obalama. Uglavnom je prekriveno slojevima gline, a mjestimično i sitnozrnastim pijescima.[5] Najdublji dio nalazi se u središnjem dijelu Toploga jezera, oko 300 metara od obale, gdje se obala strmo spušta do maksimalnih 15.3 metara dubine.

Jezero se odlikuje visokim stupnjem protoka vode, i na godišnjoj razini ukupan protok jednak je polovici obujma jezera.[1]

Čudsko-pskovsko jezero slatkovodno je jezero. Odlikuje ga niska stopa mineralizacije i dosta mala prozračnost (od svega 2.5 metara) koja je posljedica visoke količine raznih nanosa koje u jezero donose njegove pritoke, ali i intenzivnijega razvoja planktona. Kretanje vode u jezeru uglavnom je dosta sporo i u najvećem dijelu godine uzrokovano je radom vjetra s prosječnim brzinama 5 – 9 cm/s. Tijekom proljetnih poplava nešto je intenzivnije kretanje jezerske vode u smjeru jug-sjver.[5]

Zbog dosta male dubine jezerska voda brzo se zagrijava, ali se jednako tako i brzo hladi. Tijekom ljeta jezerska voda dostiže maksimalnih 25 – 26 °C u priobalnome dijelu, odnosno 22 °C na otvorenima vodama. Krajem studenoga i početkom prosinca stvara se ledeni pokrivač koji se prvo javlja na krajnjem jugu, a potom se širi k sjeveru Čudsko-pskovskoga jezera. Led se počinje topiti krajem travnja i početkom svibnja.[1]

Porječje jezera i otoci[uredi - уреди | uredi kôd]

Karta koja prikazuje porječje Pskovsko-čudskoga jezera i rijeke Narve.

Područje Pskovsko-čudskoga jezera pripada porječju Finskoga zaljeva Baltičkoga mora, a k jezerima odvodnjava se područje površine oko 47,800 km². U jezera se ulijeva oko 30 rijeka, a dvije najveće i po pritoku vode najznačajnije rijeke su Velikaja (dužina toka 430 km) koja se na krajnjem jugu ulijeva u Pskovsko jezero, i Emajigi (dužina toka 218 km) koja se ulijeva u Čudsko jezero. Značajnije pritoke još su: Želča (107 km), Čerma (48 km), Gdovka (23 km), Čjornaja (57 km). Voda iz Čudsko-pskovskoga jezera ulijeva se jedino u rijeku Narvu koja istječe iz sjevernoga dijela Čudskoga jezera i teče k Finskome zaljevu.

Na jezerima se nalazi 29 otoka ukupne površine od 25.8 km², te još oko 40 manjih otoka u delti rijeke Velikaje na krajnjem jugu Pskovskogaa jezera. Otoci su dosta niski i zamočvarena i iznad razine jezera izdižu se u visini od svega 1 – 2 metra (maksimalno do 4.5 m). Mnogi su otoci tijekom poplava u cijelosti prekriveni vodom. Najveći otoci su Piirissaar (površine 7.39 km²), Kolpina (11.2 km²) i Kamenka (6.2 km²). U središnjem dijelu Pskovskoga jezera nalazi se arhipelag Talapski otoci koji čine tri manja otoka ukupne površine 1.54 km².

Živi svijet i ekologija[uredi - уреди | uredi kôd]

Priobalno područje i obale jezera obrasle su s 54 različite vrste vodenih biljaka među kojima su najraširenije trska, iđirot, milava. Plutajuće biljke u priobalju su rijetke i čine ih strelice, žuti lokvanj i vodeni dvornik.[6] Močvare u priobalnome pojasu značajna su hranilišta za labudove, patke i guske tijekom njihovih migracija s Bijeloga k Baltičkome moru.[7] Najraširenije riblje vrste su grgeč, deverika, bodorka, Coregonus autumnalis, Osmerus eperlanus.

Ekološka slika jezera i njihove okoline na zadovoljavajućoj je razini, vode se uglavnom klasificiraju u grupu čistih (I. i II. stupanj), izuzev u području oko ušća rijeka Võhanduu i Piuze gdje je zbog povišenoga sadržaja fosfata voda svrstana u treću kategoriju.

Najveći ekološki problemi jezera su povećani stupanj eutrofikacije uzrokovane intenzivnijim razmnožavanjem cijanobakterija.

Izvori[uredi - уреди | uredi kôd]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 Sokolov AA Hydrography of the USSR L.: Gidrometeoizdat, 1952.
  2. Чудско-Псковское озеро, Velika sovjetska enciklopedija, pristupljeno 6. svibnja 2020.
  3. Озера России площадью более 350 км². geo.1september.ru., pristupljeno 6. svibnja 2020.
  4. Tourist Encyclopedia. Peipsi-Pskov Lake. Outdoors.ru., pristupljeno 6. svibnja 2020.
  5. 5,0 5,1 study the situation of the ports on the Narva River Arhivirano 2016-03-03 na Wayback Machine-u. Arhiv.ivangorod.ru. Retrieved on 2012-01-21.
  6. Fish and Lake Pskov region. Lakes. Pskovfish.ru., pristupljeno 6. svibnja 2020.
  7. -Tourist portal. Svali.ru (2008-01-28)., pristupljeno 6. svibnja 2020.

Vanjske poveznice[uredi - уреди | uredi kôd]