Miodrag Popović

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Za ostale upotrebe, v. Miodrag Popović (razvrstavanje).
Miodrag Popović
Biografske informacije
Rođenje16. 10. 1920.
Popovi, Crna Trava, Kraljevina SHS
SmrtBeograd
Obrazovanje
Zanimanjeknjiževnik, univerzitetski profesor, istoričar
Opus
Znamenita djela
Istorija srpske književnosti – romantizam I – III

Miodrag Popović (Popovi, Crna Trava, 16. oktobar 1920Beograd, 2005) je srpski bio istoričar književnosti, esejist, pesnik, pripovedač, romanopisac i profesor Univerziteta u Beogradu.

Biografija[uredi | uredi kod]

Pre rata pripadao komunističkom pokretu. Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Beogradu, 1939. godine. Studirao je na Medicinskom fakultetu u Beogradu i diplomirao na Filozofskom fakultetu 1951. godine. Bio je službenik Prosvetnog odeljenja INO Beograda, sekretar i član redakcije časopisa „Mladost“ i novinar u Radio Beogradu. Uhapšen po IB-u 16. oktobra 1949. i sproveden na Goli otok, potom u Rudnik „Kreka“, da bi 1. marta 1950. bio pušten na slobodu. Od oktobra 1950. radi kao bibliotekar u Univerzitetskoj biblioteci Svetozar Marković. Potom je (od 1955) asistent na Filozofskom fakultetu. Doktorira 1957. s tezom „Đura Jakšić do 1868. godine“. Od 1958. je naučni saradnik na Katedri za jugoslovensku književnost Filološkog fakulteta, pa vanredni profesor za predmet Jugoslovenska književnost (1964) i redovni profesor Nove jugoslovenske književnosti (1971). Penzionisan je 1. novembra 1980. godine.

Rad i dela[uredi | uredi kod]

Njegovo kapitalno delo je Istorija srpske književnosti – romantizam I – III (1968—1972), u kome temeljno analizira vreme i okolnosti nastanka značajnih dela srpske književnosti 19. veka i ističe njihove vrednosti sa današnjeg stanovišta. Na nov način je protumačio i prevrednovao delo većine srpskih romantičara (Vuk Karadžić, Sima Milutinović Sarajlija, Njegoš, Zmaj, Jakšić), dok je nekim piscima dao značajnije mesto nego što su ga do tada u književnosti imali (Koder, Prota Mateja Nenadović, Stojan Novaković). Sa velikim uvažavanjem napisao je obimnu monografiju o Vuku Karadžiću (1964) i kritički pisao o kosovskom mitu, smatrajući da svoje korene vuče iz paganskih obreda i da je svoj završni oblik dobio u vreme Prvog srpskog ustanka (Vidovdan i časni krst, 1976). Ove knjige su za njegova života doživele po tri izdanja u velikim tiražima.

Pored studija i eseja, u časopisima je objavljivao pesme, pripovetke, putopise i satiričnu prozu.

Monografije[uredi | uredi kod]

  • Vuk Stefanović Karadžić 1787-1864, Nolit, Beograd, 1964,
  • Istorija srpske književnosti – romantizam I – III, Nolit, Beograd, 19681972,
  • Romantizam I – III, drugo skraćeno i prerađeno izdanje, Nolit, Beograd, 1975,
  • Istorija srpske književnosti – romantizam I i II, Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, Beograd, 1985,

Studije[uredi | uredi kod]

  • Jedna pesma i jedna epoha, članci i studije, Novo pokoljenje, Beograd, 1954,
  • Đura Daničić, Nolit, Beograd, 1959,
  • Traganje za trajnim, književno-itorijske studije, Nolit, Beograd, 1959,
  • Đura Jakšić, Prosveta, Beograd, 1961,
  • Vidovdan i časni krst, ogledi iz književne arheologije, Slovo ljubve, Beograd, 1976,
  • Ogledi iz književne arheologije, 1977,
  • Zatočenik pamćenja (lament), 1981,
  • Jota (Srp duha nečastivog), Rad, Beograd, 1981,
  • Pamtivek (Srpski rječnik Vuka St. Karadžića), 1983, 1985
  • Cetinjski bonik (o Njegošu), 1984, 1986,
  • Poznice (memoarski eseji), Prosveta, Beograd, 1999.

Roman[uredi | uredi kod]

Nagrade[uredi | uredi kod]

Literatura[uredi | uredi kod]

  • Golub Dobrašinović: Profesor Miodrag Popović, Zavod za udžbenike i nastavna sredstva i Filološki fakultet, Beograd, 2000.
  • Enciklopedija srpskog naroda, Zavod za udžbenike, Beograd, 2008.

Spoljašnje veze[uredi | uredi kod]