Mate Parlov

Izvor: Wikipedia
Mate Parlov

Mate Parlov (Split, 16. studenog 1948. - Pula, 29. srpnja 2008.), slavni hrvatski boksač i olimpijski osvajač zlatnog odličja za bivšu Jugoslaviju. U profesionalnoj karijeri osvojio je 1976. godine naslov europskog prvaka u poluteškoj kategoriji i naslov svjetskog prvaka u poluteškoj kategoriji po WBC-u 1978. godine. Po općoj procjeni Parlov je bio najbolji hrvatski i jugoslavenski boksač svih vremena, te je već za života proglašen najboljim hrvatskim sportašem 20. stoljeća.

Rodio se u Splitu, a podrijetlom je bio iz sela Ričice blizu Imotskog, Hrvatska.

Profesionalna karijera[uredi - уреди]

Parlov je započeo profesionalnu karijeru 1974. a naslov europskog prvaka u poluteškoj kategoriji osvojio je 1976. godine.

Godine 1976. suočio se s budućim svjetskim prvakom Matthewom Saadom Muhammadom. U njihovoj prvoj borbi, koja se zbila u Milanu, poražen je u osmoj rundi. U ponovnoj borbi s Muhammadom nakon desete runde rezultat je proglašen neriješenim.

Osvojio je naslov svjetskog prvaka u poluteškoj kategoriji 1978. Izgubio je naslov prvaka u poluteškoj kategoriji po WBC-u porazom od Marvina Johnsona nokautom u desetoj rundi (Italija, 2. prosinca 1978.). Kao profesionalac imao je 29 borbi: 24 pobjede, 3 poraza i 2 neriješene borbe.

Amaterska karijera[uredi - уреди]

U amaterskoj karijeri imao je ukupno 310 mečeva uz samo 13 poraza. Tijekom svoje amaterske karijere, Parlov je bio osam puta prvak Jugoslavije u poluteškoj kategoriji (1967-1974), pet puta prvak Balkana (1971-1974), dvaput prvak Europe (1971. u Madridu, te 1973. u Beogradu) te svjetski amaterski prvak na prvom svjetskom prvenstvu održanom 1974. godine u Havani, Kuba. Osvojio je dvaput nagradu Zlatne rukavice, 1967. i 1969. Sudjelovao je na Olimpijskim igrama u Münchenu 1972. gdje je osvojio zlatno odličje u poluteškoj kategoriji.

Nakon boksanja[uredi - уреди]

Njegov posljednji dodir s boksom bio je na Olimpijskim igrama 1984. gdje je imao ulogu jugoslavenskog trenera. Na tim su olimpijskim igrama jugoslavenski boksači postigli svoje najbolje rezultate ikada: jedno zlato, jedno srebro i dvije bronce.

Nakon završetka svoje aktivne boksačke karijere živio je u Fažani pokraj Pule, daleko od sporta i javnog života. Vodio je vlastiti kafić u Puli. Povremeno se pojavljivao na hrvatskoj nacionalnoj televiziji kao gost komentator tijekom borbi Željka Mavrovića i Stipe Drviša.

U ožujku 2008. dijagnosticiran mu je rak pluća. Pet mjeseci kasnije, 29. srpnja 2008., preminuo je na putu prema bolnici u Puli gdje je živio nakon završetka boksačke karijere. Mate Parlov pokopan je 31. srpnja 2008. na Gradskom groblju u Puli.

Nagrade[uredi - уреди]

Njemu u čast se dvorana u Puli zove Dom sportova "Mate Parlov".

Zanimljivosti[uredi - уреди]

U kasnim 1990-ima Parlov je priznao svoju tajnu strast - čitanje poezije. U intervjuu tjednom časopisu Nedjeljnoj Dalmaciji rekao je kako je na njega jako utjecao stariji brat koji je bio profesor hrvatskog jezika. Stoga se čak prije vrlo važnih borbi (otprilike sat vremena prije borbe), Mate Parlov psihološki pripremao za borbu čitanjem hrvatske poezije.

Obožavao je vještine Dragutina Šurbeka.[2]

Jedna zanimljiva zgoda kaže da je jednom prilikom pred sam početak meča saznao da tadašnja JRT nema novaca za prijenos, a Mate je tada kao zaista veliki čovjek i sportaš samo upitao koliko to košta i ispisao ček na traženi iznos.

Izvori[uredi - уреди]

  1. ((sl)) RTV Slovenia Umrl boksarski šampion Mate Parlov
  2. Slobodna Dalmacija Intervju s Mate Parlovom, 3. siječnja 2000.

Eksterni linkovi[uredi - уреди]

Prethodnik: Prvak u poluteškoj kategoriji po WBC-u
7. siječnja 1978. - 2. prosinca 1978.
Nasljednik:
Miguel Angel Cuello Marvin Johnson