Macbeth od Škotske

Izvor: Wikipedia
Macbeth
kralj Albe
Vladavina 1040–1057
Prethodnik Duncan I
Nasljednik Lulach
Mormaer od Moraya
Vladavina 1032–1057
Prethodnik Gille Coemgáin
Nasljednik Lulach
Suprug/a Gruoch
Umro/la 15. august 1057
Lumphanan ili Scone

Mac Bethad mac Findlaích (moderni gelski: MacBheatha mac Fhionnlaigh,[1] angliciziran kao Macbeth i s nadimkom Deircc, "Crveni kralj";[2] ? - 15. august 1057) bio je kralj Škota (također poznat kao kralj Albe, a ranije i kralj Moraya i kralj Fortriua) od 1040. do smrti. Najpoznatiji je kao naslovni lik Shakespereove tragedije Macbeth i mnogih njome inspiriranih djela, iako je taj tekst dao uglavnom neprecizan opis njegove vladavine i karaktera.

Macbethov otac je bio Findláech (Findláech mac Ruaidrí), koji se navodi kao mormaer (gospodar) Moraya, polunezavisnog entiteta/kraljevstva na sjeveru današnje Škotske; Ulsterski anali pak sugeriraju da je Findlaech bio "veliki kralj Škotske". Kao vladar se prvi put spominje godine 1014. Njegova vladavina je završila godine 1020. kada ga je ubio njegov rođak Gille Coemgáin i preuzeo vlast nad Morayem.

Gille Coemgáinova vladavina je završila 1032. kada je spaljen u kući zajedno sa 50 svojih pristaša. Historijski izvori ne navode tko je počinitelj, a historičari špekuliraju kako je to mogao biti ili škotski kralj Malcolm II motiviran nastojanjem da eliminira moćnog suparnika ili sam Macbeth, koji je htio osvetiti oca. U svakom slučaju, Macbeth je poslije toga preuzeo ne samo vlast nad Morayem, nego se i oženio za Gille Coemgáinovu udovicu Gruoch i posvojio njenog sina Lulacha.

Macbeth se u historijskim izvorima ponovno pojavljuje 1031. kada je zajedno sa svojim sizerenom Malcolmom dočekao dansko-engleskog kralja Knuta Velikog i iskazao mu vjernost. Tri godine kasnije je Malcolm umro, a na škotskom prijestolju ga je naslijedio njegov mladi unuk Duncan I. Duncan je vladao pet godina, a posljednje dvije godine je trpio poraze u sukobu sa Englezima. Potom je vojsku doveo u Moray, gdje ga je kraj mjesta Pitgaveny (nedaleko od današnjeg Elgina) Macbeth ubio 15. augusta 1040.

Macbeth je nakon toga preuzeo prijestolje, a historijski izvori ne navode da je pri tome doživio otpor od škotskog plemstva i naroda. Duncanova udovica (i majka budućih kraljeva Malcolma III i Donalda III) je, prema navodima Johna od Forduna, izbjegla iz Škotske. Tek je 1045. Duncanov otac, svjetovni opat Ione Crínán od Dunkelda podigao ustanak, koji je brzo ugušen i u kome je poginuo. Nakon toga je Macbethova vladavina bila bez nekih značajnih događaja. Godine 1050. je otišao na hodočašće u Rim, gdje je, prema navodima njegovog suvremenika Marianusa Scotusa, sirotinji dijelio "novac kao da prosipa sjeme".

Početak kraja Macbethove vladavine je došao 1052. kada se posredno upetljao u unutrašnju politiku susjedne Engleske, odnosno sukob earla Godwina od Wessexa sa kraljem Edwardom Ispovjednikom. Kada je Edward, pod Godwinovim pritiskom, dao protjerati svoje normanske dvorjane, oni su utočište našli na Macbethovom dvoru, čime se Škotska prvi put neposredna upoznala za feudalnom kulturom tadašnje kontinentalne Evrope.

Godine 1054. je Škotsku napao Siward, ambiciozni earl od Northumbrije. Pohod je doveo do izuzetno krvave bitke u kojoj je, prema navodima Ulsterskih anala, poginulo 3000 Škota i 1500 Engleza; iako su među mrtvima bili i Siwardov sin i zet, Englezi su odnijeli pobjedu, a Macbeth je prisiljen na povlačenje. Siward je osvojio Strathclyde, gdje je za vazalnog vladara postavio izvjesnog Máel Coluima "od Kambrije" (valja ga razlikovati od budućeg kralja).

Do konačnog obračuna sa Duncanovim sinom Malcolmom je došlo tri godine kasnije. Prvo je poražen od Malcolma i njegovih pristaša sjeverno od planine Mounth, a potom kod sela Lumphanan. Tada je teško ranjen i umro je šest dana kasnije. Naslijedio ga je pastorak Lulach, koji je nakon nekoliko mjeseci ubijen, a Malcolm preuzeo vlast.

U popularnoj kulturi[uredi - уреди]

Macbeth i vještice, ilustracija prizora iz drame, autor: Henry Fuseli.

Macbeth se često navodi kao najpoznatiji primjer kako kasnija književna djela mogu u potpunosti "zamagliti" istinu o stvarnim historijskim ličnostima. Za to je najzaslužniji Shakespeareov Macbeth u kome je naslovni lik prikazan kako na prijestolje dolazi sramotnim regicidom, a potom kao krvoločni tiranin pokušava zadržati vlast. Macbethovi suvremenici, pak, u svojim spisima opisuju tadašnjeg škotskog kralja kao dobrog ili, u najgorem slučaju, vladara čiji se način vladavine nije previše razlikovao od drugih vladara u tadašnjoj Britaniji.

Macbeth se kao negativac prvi put počeo navoditi tek krajem 13. vijeka u djelima historičara kao što su John Fordun i Andrew od Wyntouna. U tom procesu je ključni tekst bio Historia Gentis Scotorum ("Historija škotskog naroda"), čiji je autor Hector Boece bio štićenik kralja Jamesa V, te imao motive da "ocrni" sve njegove prethodnike koji su, poput Macbetha, na prijestolje došli na "problematičan" način.

Krajem 20. vijeka su pojedini škotski pisci kao Dorothy Dunnett, Nigel Tranter i David Greig, napisali djela u kome Macbethovu vladavinu nastoje opisati u skladu s historijskim podacima, odnosno prikazati je iz njegove perspektive.

Izvori[uredi - уреди]

  1. Mac Bethad mac Findlaích je srednjovjekovni gelski oblik.
  2. William Forbes Skene, Chronicles, p. 102.

Literatura[uredi - уреди]

Macbeth od Škotske
Rođen/a: 1005 Umro/la: 15. august 1057
Kraljevske titule
Prethodi:
Duncan I
kralj Škota
1040–1057
Slijedi:
Lulach
Prethodi:
Gille Coemgáin
mormaer od Moraya
1032–1057