Edward I od Engleske

Izvor: Wikipedia
Edward I.
Edward i Eleonora
Edward i Eleonora Kastiljska, njegova voljena žena
Kralj Engleske
Vladavina 16. novembar 1272. - 7. jul 1307.
Krunidba 19. august 1274.
Prethodnik Henry III.
Nasljednik Edward II
Supruge Eleonora Kastiljska
Margareta Francuska
Djeca Eleanor, grofica Bara
Joan od Acre
Joan od Hertforda
Alphonso od Chestera
Margaret od Brabanta]]
Mary od Woodstocka
Elizabeth od Hereforda
Edward II
Thomas od Norfolka
Edmund od Kenta
Dinastija Plantagenet
Otac Henry III od Engleske
Majka Eleonora Provansalska
Rođenje 16. jun 1239.
London
Smrt 7. jul 1307.
Cumberland
Pokop Westminsterska opatija

Edward I. poznat i kao Edward Dugonogi/Edward Longshanks (London, 16. jun 1239. - Cumberland, 7. jul 1307.) bio je Engleske kralj iz dinastije Anjou-Plantagenet.

Biografija[uredi - уреди]

Rođen je u braku Henrya III i Eleonore Provansalske, a ime je dobio po Edwardu III. Ispovjedniku. Bio je unuk Ivana Bez Zemlje. Odrastao je u snažnog i visokog čovjeka.

Njegov prvi brak ugovorili su 1254. godine njegov otac i Alfons X. Mudri. Kastiljski kralj je zahtijevao da on Edvarda učini vitezom. Iako je već bio isplanirao cijelu ceremoniju, Henry III. je pristao na Alfonsovu molbu. Edvard je prešao La Manche u junu i do septembra je stigao u kraljevinu Kastilju. Alfons ga je učinio vitezom 1. novembra 1254. godine, a na isti dan sklopljen je brak između Edwarda i infante Eleonore, sestre Alfonsa X. Nakon vjenčanja Edward se sa suprugom vratio u Englesku.

Edward je sudjelovao u Osmom križarskom ratu zajedno sa svojim bratom Edmundom i Lujem IX. Francuskim. Broj vitezova koji su pratili Edwarda bio je mali; pretpostavlja se da se kretao oko dvije stotine ljudi, dok drugi smatraju da ih je bilo do tisuću. Na njegovom pohodu pratili su ga supruga, brat i rođak. Prvobitni plan rata bio je da se zauzme utvrda Akra u Palestini, ali Luj je bio poslan u Tunis. Dok je Edward stigao u Tunis, Luj je već bio umro od bolesti. Veliki dio francuske vojske vratio se u Francusku, ali mali dio je ostao s Edwardom i borio se s njim u Devetom križarskom ratu.

Edward je 1272. naslijedio englesku krunu poslije smrti svoga oca te je bio primoran napustiti rat i vratiti se u Englesku. Okrunjen je po svom povratku, 19. kolovoza 1274. godine. Vladao je kao "kralj Edward" jer je, iz nepoznatog razloga, bilo odlučeno da kraljevi koji su vladali prije normanskog osvajanja Engleske neće biti uzimani u obzir pri dodjeljivanju rednih brojeva. Tek nakon smrti, kako je bio običaj za engleske vladare, postao je Edward I. jer je njegov sin vladao kao Edward II.

Bio je najuspješniji engleski vladar iz kuće Plantagenet. Odupro se partikularističkim težnjama visokog plemstva, suzio vlast klera i nastojao da cijeli britanski otok sjedini pod svojom vlašću. Od 1295. pozivao je predstavnike gradova u parlament, kojemu je priznao pravo da određuje poreze.

Nakon velške pobune 1282., svojoj je državi uspio pripojiti Wales 1284. i uključiti ga u engleski upravni sistem Rhuddlanskim statutom, sa okruzima kojima su djelokrug imali šerifi te je ratovao sa Škotima pod vodstvom Williama Wallacea od 1296. Svom najstarijem sinu, koji će nakon njegove smrti postati Edward II., dao je titulu Princa od Walesa, koju će nositi svi engleski i kasnije britanski prijestolonasljednici.

Nakon smrti Eleonore, s kojom je imao petnaestoro[1] djece od kojih je četvoro doživjelo zrelost, Edward je 1299. godine oženio Margaretu Francusku, kćer kralja Filipa III. Francuskog, s kojom je imao još troje djece.

Prethodnik: kralj Engleske Nasljednik:
Henry III. Edward II

Bilješke[uredi - уреди]

  1. Povijesni izvori variraju između četrnaestoro i šesnaestoro djece

Vanjske veze[uredi - уреди]

  • Edward I. na službenoj stranici Britanske Monarhije ((en))