Svećenik

Izvor: Wikipedija
(Preusmjereno sa stranice Sveštenstvo)
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Rimokatolički svećenik vrši obred na američkom nosaču aviona USS Enterprise
Pravoslavni sveštenik

Svećenik ili sveštenik (starocrkvenoslavenski: свештеникъ) izraz je koji u povijesti religije označava osobu koja u ime zajednice prinosi žrtve i obavlja druge obrede.

U pravoslavnoj crkvi sveštenik je i čin u crkvenoj hijerarhiji između đakona i episkopa, tj. pop. U ovom užem značenju nije opravdano riječ sveštenik zamjenjivati riječju svećenik.

Povijest[uredi | uredi kod]

U najstarije vrijeme vjerojatno je otac obitelji prinosio žrtvu, a u daljnjemu razvoju izdvajaju se posebne osobe koje se smatraju posrednicima između ljudi i boga (bogova). U nekim civilizacijama svećenstvo je višestruko angažirano i privilegirano ujedinjujući u sebi dužnost svećenika, vrača, čarobnjaka, liječnika, učitelja, tumača tradicija, suca i dr. U Mezopotamiji i Egiptu službu najvišeg svećenika često obavlja kralj, a njemu pomaže hijerarhijski ustrojen i nasljedan kler koji tvori pravu kastu. Kod Izraelaca se pleme Levijevo smatralo izabranim za bogoštovne čine, a u svećeničkim rodovima svećenstvo je bilo nasljedno. U postegzilnom periodu veliki svećenik je teokratski poglavar; pod Rimljanima također ima izvjesnu političku vlast. U staroj Perziji su velik ugled uzimali svećenici magi, a u hinduizmu brahmani.

U antičkoj Grčkoj svećenik nije igrao tako veliku ulogu; on je službenik svetišta odnosno pojedinog boga. Ženska božanstva imala su žene - svećenice. U Rimu su svećenici državni funkcioneri, birani kao i ostali magistrati (u najstarije vrijeme samo iz patricijskih rodova); visoki se svećenici nazivaju pontifices, a najviši svećenik pontifex maximus.

Svećenici su bili vrlo utjecajni u plemenskom životu starih Germana i Kelta (druidi), dok se na stare Slavene ne zna da li su imali poseban svećenički stalež. Svećenik starih Slavena naziva se u literaturi žrec (starocrkvenoslavenski жьрьць).

U ranom kršćanstvu javlja se misao o svećeničkom pozivu svih vjernika (koju će kasnije naglasiti protestanti); međutim, vrlo rano stvara se hijerarhijski ustrojeno ministerijalno svećenstvo. (Usp. prezbiter, jerej, biskup, metropolit, papa).

Većina zajednica nastalih nakon reformacije ne poznaje pojam svećenika u tradicionalnom smislu; tim vjerskim zajednicama rukovode duhovnici, pastori, propovjednici. U anglikanskoj crkvi u novije vrijeme i žene mogu obavljati svećeničke dužnosti.

Povezano[uredi | uredi kod]

Izvori[uredi | uredi kod]

Literatura[uredi | uredi kod]

  • Rečnik srpskohrvatskoga književnog jezika, Matica srpska, Novi Sad, 1967-1976.
  • Opća enciklopedija JLZ (7 Raš-Szy), Zagreb, 1981.