Jane Grey

Izvor: Wikipedia


Ivana
Kraljica Engleske i Irske (osporeno)
Lady Jane Grey portrait.gif
Vladavina 6. ili 10. juli 1553 - 19. juli 1553
(osporeno)
Prethodnik Eduard VI
Nasljednik Marija I
Supružnik Guildford Dudley
Otac Henry Grey
Majka Frances Brandon
Rođenje 1537
Smrt 12. februar 1554
Tower of London
Mjesto sahrane St Peter ad Vinicula

Jane Grey (septembar/oktobar 153712. februar 1554) je bila engleska plemkinja za koju neki historičari smatraju da je bila engleska vladajuća kraljica. Njena osporena vladavina počela je, prema nekim tumačenjima, po smrti njenog rođaka Edvarda VI, a po drugim četiri dana kasnije, kada je proglašena kraljicom. Veliki broj historičara, međutim, smatra da ona nikada nije de jure vladala jer se njen dolazak na tron protivio Trećem nasljednom aktu kojeg je izdao Henrik VIII, a po kojem je Edvardova prava nasljednica bila njegova polusestra, Marija I. Marija I je zbacila i zatvorila Jane devet dana nakon što je Jane proglašena kraljicom, te naredila pogubljenje Jane i njenog muža sedam mjeseci kasnije.

Porijeklo i porodica[uredi - уреди]

Bila je najstarija kćer Henrya Greya, markiza od Dorseta i ledi Frances Brandon. Po majci je bila unuka Marije Tudor, mlađe od dvije sestre engleskog kralja Henrika VIII, te tako praunuka engleskog kralja Henrika VII i Elizabete od Yorka. U mladosti je stekla odlično obrazovanje, pa se izvrsno služila latinskim, grčkim i hebrejskim jezikom. Kroz svoj odgoj i obrazovanje postala je religiozna protestantica. Imala je reputaciju najbolje obrazovane žene svoga vremena. Kroz školovanje i po uticaju svojih učitelja, postala je religiozna protestantica.

Jane je imala vrlo teško djetinjstvo. Njena majka je bila dominantna žena koja je svoju najstariju kćerku smatrala preslabom i prenježnom. Redovnim batinama Frances je željela očvrsnuti tihu Jane. [1] Kako nije uživala majčinsku ljubav, Jane se okrenula knjigama, te ubrzo usavršila svoje poznavanje jezika i umjetnosti. Godine 1546. poslana je kod Katherine Parr, tadašnje supruge Henrika VIII. Katherine, koja nije imala djece, pružila je Jane ljubav koja joj je nedostajala. Nakon Henrikove smrti Katherine se preudaje po četvrti put, te vodi Jane i svoju pastorku Elizabetu sa sobom. Katherine umire ubrzo nakon što je rodila svoje jedino dijete, ostavljajući Jane opet bez majčinske figure. Jane je vodila Katherininu ceremoniju sahrane. Katherinin udovac, Thomas Seymour, želio je Jane udati za Edvarda VI, ali ova je mogućnost pala u vodu pošto je Thomasov brat Edward, dajdža i regent Edvarda VI, brak sa francuskom princezom smatrao boljim političkim potezom.

Frances je sada počela tražiti prilike za svoju kćer drugdje. John Dudley, vojvoda od Northumberlanda, je smislio plan prema kojem bi svog sina, lorda Guildforda Dudleya, vjenčao s njenom kćerkom, i putem koje bi vojvoda od Northumberlanda očuvao svoju moć. Stoga je vojvoda od Northumberlanda od Greyeva zatražio ruku njihove kćeri za svoga sina. Jane je u početku odbijala vojvodin prijedlog jer je smatrala da je Guildford "ružan i glup". Međutim, kao i sve žene toga vremena, nije imala izbora nego poslušati roditelje, te se 15. maja 1553. udala za Guildforda.

Pravo na tron[uredi - уреди]

Jane Grey

Jane i njene tri sestre pripadale su mlađoj nasljednoj liniji kao unuke Marije Tudor. Pripadnici starije nasljedne linije, one po Henrikovoj starijoj sesri Margareti, isključeni su Henrikovom voljom iz nasljednog niza, kako Škoti ne bi sjeli na engleski tron. Još jedan razlog za izbacivanje članova škotske kraljevske porodice iz nasljedne linije bio je zakon koji je parlament donio još 1431. godine, a koji spriječava strance da naslijede englesku zemlju.

Tokom bolesti petnaestogodišnjeg kralja Edvarda VI postavljalo se pitanje njegova nasljednika. Ni Edvard ni njegov lord protektor (majčin brat i skrbnik), bojeći se restauracije katoličanstva, nisu željeli da krunu naslijedi Edvardova polusestra, katolkinja Marija. Nisu željeli priznati pravi razlog izbacivanja Marije iz nasljedstva, pa je zvaničan razlog bila Marijina ilegitimnost, no to je značilo i da Edvardova druga polusestra, Elizabeta, mora biti izbačena iz nasljedne linije. Nakon Marije i Elizabete, koje su ponovno bile isključene iz nasljedne linije zbog toga što su bile rođene u poništenim Henrikovim brakovima, slijedeća u nasljednoj liniji po volji Henrika VIII bila je Janina majka, Frances Brandon. Ni ona nije bila po volji vojvode od Northumberlanda, jer se bojao da bi njen suprug, Henry Grey, mogao tražiti krunu za sebe.

Kako je smatrao da je plan bio dovoljno pripremljen, John Dudley je izdao zapovijed sucima da prije Edvardove smrti sastave oporuku prema kojoj bi krunu naslijedila njegova snaha ili njeni nasljednici (to jest, njegovi unuci). Historičari i pravni stručnjaci osporavaju pravnu valjanost ove oporuke iz više razloga, među kojima su najjači argumenti to što je oporuku sastavio maloljetni i teško bolesni kralj. Protivila se i Zakonu o nasljeđivanju (Act of succesion), donešenim u vrijeme Henrika VIII.

Devetodnevna vladavina[uredi - уреди]

Edvard VI umro je 6. jula 1553. godine, a 10. jula 1553. Suprotno tadašnjem običaju da se nasljednik sam proglasi monarhom, vojvoda od Northumberlanda je svoju snahu proglasio kraljicom. Odmah nakon proglašenja, ona i Guildford su preseljeni u Tower of London, gdje su kraljevi prema običaju boravili prije svoje krunidbe. Prvi akt nove kraljice bio je odbiti dati svom mužu titulu kralja, jer bi taj čin degradirao njen status suverena. Umjesto toga, ponudila mu je titulu vojvode od Clarencea.

John je, želeći osigurati da njegova petnaestogodišnja snaha ostane na tronu kako bi on preko nje mogao ostvarivati svoje ciljeve, prvo je morao ukloniti Mariju, glavnu oponenticu Janinom pravu na tron. Marija je, međutim, na vrijeme bila obavještena o planovima vojvode od Northumberlanda i pobjegla u Suffolk.

Za samo devet dana Marija je skupila vojsku od 20,000 ljudi i do 19. jula umarširala u London, te svrgnula Jane sa trona. Parlament je Mariju istog trenutka proglasio zakonitom nasljednicom i kraljicom. John Dudley je odmah bio pogubljen, a Jane i Guilford zatvoreni pod optužbom za veleizdaju.

Suđenje i pogubljenje[uredi - уреди]

Pogubljenje Jane Grey

Jane i Guildford, zajedno sa njegovom braćom, optuženi su za veleizdaju i urotu protiv kraljice. [2] Suđeno im je u london 13. novembra 1553. godine. Svi optuženi proglašeni su krivima i osuđeni na smrt. [2] Prema presudi, Jane je trebala biti ili spaljena živa na Tower Hillu, ili obezglavljena u Toweru, kako Marija poželi. [3] Marija I je Jane prvobitno poštedila smrtne kazne pod uticajem ambasadora Karla V, [2] ali ju je ostavila u Toweru.

U januaru 1554. godine došlo je do protestantske pobune koja je Jane željela vratiti na prijestolje. Ova pobuna je zapečatila Janinu sudbinu, iako ona sama nije bila direktno umiješana u nju. Pobunu je izazvalo Marijino vjenčanje sa španskim princem Filipom. Ovaj brak joj je zauvijek odnio početnu popularnost. Janin otac i ostali plemići pridružili su se pobuni i zahtjevali Janinu restauraciju. Filip i njegovi savjetnici savjetovali su Mariji da pogubi Jane, kako bi jednom zauvijek prekinuli protestantske pobune.

U ranim jutarnjim satima 12. februara 1554. Guildford je odveden i javno pogubljen na Tower Hillu. Kočija je njegovo tijelo i glavu vratila u Tower of London, gdje je Jane čekala izvršenje svoje kazne. Njoj je omogućena privatna egzekucija unutar Towera. Privatne egzekucije obično su bile privilegije samo ljudi kraljevskog roda, a Janina se smatrala Marijinom gestom iz poštovanja. Uz Jane je zadnje sate njenog života proveo katolički kapelan kojeg je Marija bezuspješno poslala da preobrati Jane. Prema običaju, dželat je tražio oprost od Jane, te ga je i dobio.

Šesnaestogodišnja djevojka, koju je sudbina učinila kraljicom Engleske, pogubljena je 12. februara 1554. godine. Čini se da njena majka nije učinila ništa da spasi kćer od sudbine koju joj je namijenila Marija. Sama Marija umrijet će četiri godine nakon ove odluke. Jane je sahranjena u kapeli St Peter ad Vinicula. Otac joj je pogubljen 7 dana poslije, a samo tri sedmice kasnije majka joj se preudala. Marija je dozvolila Frances i njenim kćerima živjeti na dvoru, a nije poznato da ju je više ikada spomenula, ostavši ravnodušna prema njoj kao što je bila i za vrijeme Janina života. Kratki život, još kraća vladavina i nasilna smrt Jane Grey inspirirala je mnoga literarna, muzička, likovna i filmska umjetnička djela.

Preci[uredi - уреди]


Reference[uredi - уреди]

  1. Waller, Maureen ; 2006, Sovereign Ladies: Sex, Sacrifice, and Power
  2. 2.0 2.1 2.2 Plowden, Alison; 2004, Grey, Lady Jane (1537–1554), noblewoman and claimant to the English throne
  3. Lady Jane Grey, Nine Days Queen
Prethodnik: Kraljica Engleske
(
osporeno)
Nasljednik:
Edvard VI Marija I