Jevgenij Zamjatin

Izvor: Wikipedia
Jevgenij Zamjatin
Евге́ний Ива́нович Замя́тин

Boris Kustodijev: Portret pisca Jevgenija Zamjatina (1923.)
Osnovni podaci
Rođenje 1. februar 1884. (1884-02-01)
Rusija Lebedjanj, Rusija
(tada Rusija Rusko Carstvo)
Smrt 10. mart 1937. (dob: 53)
Francuska Pariz, Francuska
Zanimanje romanopisac, novinar
Djelo
Književni pokret modernizam
Znamenita djela Mi


Jevgenij Ivanovič Zamjatin[1] (ruski: Евге́ний Ива́нович Замя́тин, IPA: [jɪvˈgʲenʲɪj ɪˈvanəvʲɪtɕ zʌˈmʲætʲɪn]) (1.2. 188410.3. 1937) bio je ruski pisac, najpoznatiji po svom romanu Mi iz 1921. godine, futurističkoj distopiji koja je ima snažan utjecaj na Orwellovu 1984, Randinu Anthem i Huxleyev Vrli novi svijet.

Biografija[uredi - уреди]

Zamjatin se rodio u Lebedjanu, gradiću oko 300 km južno od Moskve. Otac mu je bio pravoslavni svećenik i direktor lokalne škole, a majka učiteljica. Godine 1902. se uputio u St. Peterburg kako bi studirao brodogradnju. Tokom studija se priključio boljševicima, a za vrijeme ruske revolucije 1905-1907 je kraće vrijeme proveo u izgnanstvu u Finskoj. Diplomirao je 1908. a nakon toga je nekoliko puta hapšen od carskih vlasti. Pisanjem se počeo baviti kao hobijem, ali je kasnije objavljivao članke i prozu u socijalističkim časopisima.

Godine 1916. je upućen u Englesku kako bi nadgledao izgradnju ledolomaca naručenih od Rusije u tamošnjim brodogradilištima. Sljedeće godine se vratio u Rusiju gdje je počeo na ruski prevoditi djela Jacka Londona i H.G. Wellsa.

Zamjatin je bio vatreni pristaša oktobarske revolucije, ali je nekoliko godina nakon dolaska boljševika na vlast u svojim djelima počeo prvo ismijavati, a zatim kritizirati njihovu sklonost birokratizmu. Posebno ga je počela mučiti sve veća sklonost cenzuri, čija je i sam postao žrtva, s obzirom da su sovjetski cenzori u romanu Mi pronašli kritiku vlastitog režima. Nakon što je roman godine 1927. objavljen u emigrantskom tisku, Zamjatin je pao u nemilost i sva djela su mu zabranjena.

Godine 1931. Maksim Gorki je od Staljina uspio ishoditi dozvolu Zamjatinu da napusti SSSR. Zamjatin se skrasio u Parizu gdje je živio u siromaštvu sve do smrti šest godina kasnije.

Bibliografija[uredi - уреди]

  • Один (1908)
  • Девушка (1911)
  • Уездное (1912)
  • На куличках (1913)
  • Алатырь (1914)
  • Студенческий сынок (1914)
  • Правда истинная (1914)
  • О святом грехе Зеницы-девы (1916)
  • Картинки (1916)
  • Мученица науки (1916)
  • Глаза (1917)
  • Островитяне (1917)
  • Пещера (1920)
  • О блаженном старце Памве Нересте… (1920)
  • Ловец человеков (1921)
  • Мы (1921)
  • Я боюсь (1921)
  • Арапы (1922)
  • Русь (1923)
  • Видение (1924)
  • Буриме (1924)
  • О чуде, происшедшем в Пепельную Среду… (1924)
  • Краткая история литературы от основания и до сего дня (1924)
  • Десятиминутная драма (1925)
  • Икс (1926)
  • Слово предоставляется товарищу Чурыгину (1927)
  • Ела (1928)
  • Наводнение (1929)
  • Мученики науки (1929)
  • Эпитафии 1929 года (1929)
  • Часы (1934)
  • Лев (1935)
  • Бич Божий (1935)
  • Встреча (1935)

Izvori[uredi - уреди]

  1. Njegovo prezime se u engleskim i drugim zapadnim izvorima često navodi kao Zamiatin ili Zamyatin. Njegovo ime se pak prevodi kao Eugene.

Izvori[uredi - уреди]

Eksterni linkovi[uredi - уреди]