Boris Dežulović

Izvor: Wikipedia
Boris Dežulović

Dežulović u sredini
Osnovni podaci
Rođenje 20. novembar 1964. (1964-11-20) (dob 49)
Split, SR Hrvatska, SFRJ
Zanimanje romanopisac i novinar
Nacionalnost hrvatska
Djelo
Period 2003–

Boris Dežulović (rođen 20. studenog 1964. u Splitu) hrvatski je novinar i pisac. Novinarsku karijeru počeo u splitskoj Omladinskoj iskri, a nastavio je kao reporter Nedjeljne i Slobodne Dalmacije. Jedan je od suosnivača Feral Tribunea a od 2000. stalni je kolumnist Globusa. Komentator je Jutarnjeg lista, Slobodne Dalmacija te sarajevskog Oslobođenja i ljubljanskog Dnevnika.

Nakon raspada Jugoslavije, u razdoblju novonastalog pluralizma, Dežulović, zajedno s Viktorom Ivančićem i Predragom Lucićem, piše satiričke kolumne, u kojima su prevladavajuće teme Domovinski rat i tadašnji hrvatski predsjednik Franjo Tuđman. Iz tog razdoblja se pamti serijal njegovih ratnih reportaža objavljenih u Slobodnoj poput one iz okupiranog Vukovara 1991., zatim “Smrt u Čelebiću” i niz tekstova iz opkoljenog Sarajeva.

Dežulović je i pisac. Zajedno s Predragom Lucićem priredio je “Greatest shits: antologiju suvremene hrvatske gluposti”. Godine 2003. objavio je "Christkind", znanstvenofantastični roman o putovanju kroz vrijeme i etičkim dilemama vezanim za mogućnost ubojstva Adolfa Hitlera kao bebe. Godine 2005. objavio je "Jebo sad hiljadu dinara", satirični roman o Ratu u Bosni i Hercegovini, kao i knjigu poezije "Pjesme iz Lore". Iako su njegov zaštitni znak satirični komentari o anomalijama društva u kojem živimo, Dežulović relativno često piše i o drugim temama, posebice sportskim. Od tih tekstova među najzapaženijima su bili trilogija o Zinedineu Zidaneu ili ideološkim promjenama Hajdukovih navijača i Hajduka kao kluba. Dio tih tekstova sabran je u zbirci “Diego Armando i sedam patuljaka”.

Godine 2004. proglašen je novinarom godine u izboru HND-a. A godine 2014. dobio je "Europsku novinsku nagradu" u kategoriji najboljeg komentara, i to za “Vukovar: spomenik mrtvom gradu u prirodnoj veličini”, koju je napisao u povodu godišnjice pada Vukovara, a objavio ju je Globus.[1]

Dežulović od 2005. živi i radi u Beogradu[2].

Izvori[uredi - уреди]

Vanjske veze[uredi - уреди]