HNK Hajduk Split

Izvor: Wikipedija
(Preusmjereno sa stranice Hajduk Split)
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Hajduk
Hrvatski nogometni klub Hajduk
Općenito
Liga 1. HNL
Osnivanje 13. veljače/februara 1911.
Nadimci Bili, Majstori s mora
Stadion Poljud, Split
(34.198 gledatelja)
Ličnosti
Predsjednik ?
Dresovi
Timske boje Timske boje Timske boje
Timske boje
Timske boje
 
Domaći
Timske boje Timske boje Timske boje
Timske boje
Timske boje
 
Gostujući

HNK Hajduk Split (puno ime: Hrvatski nogometni klub Hajduk Split) je hrvatski nogometni klub i najveće sportsko društvo u Splitu, te jedno od najvećih u Hrvatskoj. Osnovala ga je skupina splitskih studenata 13. veljače/februara 1911. u Pragu. Od 1979., svoje utakmice igra na Gradskom stadionu na Poljudu.

Hajduk je kroz povijest zabilježio mnoge uspjehe, među kojima su značajni nastupi u Ligi Prvaka, Kupu UEFA/Europskoj ligi i Kupu pobjednika kupova. Jedan je od rijetkih hrvatskih klubova koji nikad nisu ispali iz prve lige.

Hajdukova navijačka skupina je Torcida, osnovana 28. listopada/oktobra 1950.

Historija[uredi | uredi kod]

Tim »Hajduka« na Visu 1944. godine. Stoje s lijeva: Veljko Šubašić, Bonaventura Parić, Vlado Kaliterna, potpredsjednik ratnog Hajduka Vicko Krstulović, Bogomir Roje, Vinko Jelaska, Dušan Bizjak i Jozo Matošić. Čuče s lijeva: Frane Matošić, Marko Vušković, Hrvoje Čulić, član uprave Hajduka Ante Jurjević Baja i Dušan Bjelanović.

Osnovan je 13. veljače 1911. Osnovali su ga splitski studenti koji su studirali u Pragu. Taj dan se uzima kao dan osnutka, jer tog dana je austrougarsko namjesništvo u Zadru odobrilo rad klubu.

Ime je dobio po hajducima, odmetnutim pobunjenicima romantiziranih u narodnom pjesništvu. Sam naziv je bio provokativan vlastima Austro-Ugarske monarhije, ali su domišljati osnivači "zasladili" zahtjev organima vlasti podatkom da :"...vojaci koji igraju nogomet mogu puno više pretrčati pod punom ratnom spremom".

Oko kluba su se okupljali pro-hrvatski, "puntarski" građani, pristaše sjedinjenja austro-ugarske carske pokrajine Dalmacije s ostatkom Hrvatske. Otud i pridjev u nazivu "Hrvatski" i hrvatski grb kao dio Hajdukovog grba. Čin osnutka hrvatskog kluba u Splitu nije ostavio ravnodušnim malobrojne lokalne talijanaše, koji su hitno formirali svoj nogometni klub "Calcio Spalato". Prvu povijesnu utakmicu HNK Hajduk je odigrao upravo protiv "Calcia", pobijedivši ih s 9:0.

Za vrijeme "šestojanuarske diktature" u Kraljevini Jugoslaviji, pridjev "hrvatsk" je bio prisilno zamijenjen pridjevom "jugoslavenski". Kroz talijansku okupaciju Splita, 1941.-1943., HNK Hajduk je odbio nastupati u tuđinskom prvenstvu. Dolaskom grada Splita pod vlast NDH, stvari se nisu izmijenile. Iako su pokrenuli inicijativu za uključenje HNK Hajduka u nogometno prvenstvo NDH, kompromitiranost vlasti NDH sa prijašnjom trgovinom hrvatskim teritorijem ( posebno Splitom i dalmatinskom obalom ), rezultirala je odbijanjem Hajdukovih ljudi za sudjelovati u prvenstvu NDH.

HNK Hajduk je obnovio rad na Visu 1944., i djelujući pod nazivom Hajduk NOVJ je igrao sa savezničkim momčadima ( momčadima klubova iz zemalja pod kontrolom Saveznika i savezničkim vojnim/mornaričkim momčadima) diljem slobodnih Evrope i Mediterana.

Za doba FNRJ/SFRJ, iz naziva je bio izbačen pridjev "Hrvatski".

Trofeji:

  • Prvenstvo Jugoslavije (1927, 1929, 1950, 1952, 1955, 1971, 1974, 1975, 1979)
  • Prvenstvo Banovine Hrvatske (1941)
  • Prvenstvo SR Hrvatske (1945, 1946)
  • Prvenstvo Hrvatske (1992, 1994, 1995, 2001, 2004, 2005)
  • Kup Maršala Tita (1967, 1972, 1973, 1974, 1976, 1977, 1984, 1987, 1991)
  • Hrvatski kup (1993, 1995, 2000, 2003, 2010, 2013, 2022, 2023)
  • Hrvatski superkup (1992, 1993, 1994, 2004, 2005)
  • Navijačka skupina: Torcida

Grb[uredi | uredi kod]

Hajdukov grb je hrvatski šahirani grb u krugu, obrubljena plavom vrpcom, s na svakoj strani po 2 okomite crte. Iznad šahiranog grba je natpis Hajduk, a ispod Split. Šahirani grb se sastoji od 25 crveno bijelih polja koja su iste širine kao i plava vrpca.

O značenju okomitih crta klub se još nikad nije službeno izjasnio. Prema jednoj verziji one predstavljaju osnivače kluba Stellu, Kaliternu, Šakića i Ivaniševića. Druge tvrdnje su da se radi o znakovima jednakosti koji povezuju grad Split s Hajdukom, ili da su to zapravo navodnici imenu Hajduk, s obzirom na to da su se u to vrijeme, po pravopisu, imena svih udruga i organizacija morala pisati pod navodnicima.

Grb je 1911. osmislio Vjekoslav Ivanišević, a najstarija sestra Fabijana i Luke Kaliterne, Ana Kaliterna, je odnijela taj crtež u samostan gdje su časne sestre ručno izvezle 20-30 komada. Grb se prvi puta u javnosti pojavio 1926. godine prilikom izvedbe Tijardovićeve operete 'Kraljica baluna' kao dio scenografije. Hajduk je dugo igrao bez grba na dresu. 1939. se pojavljuje izvorna inačica. [1] Nakon toga odigrao je utakmicu u Bariju 1944. s crvenom zvijezdom u sredini igrajući pod drugim imenom i od tada je izbačen hrvatski šahirani grb. Nakon toga godinama na dresu stoji samo crvena petokraka kao simbol komunizma sve do 1990. godine, kada u posljednjem prvenstvu Jugoslavije klub nastupa sa starim grbom, s hrvatskim šahiranim grbom, koja se održala do danas. U međuvremenu se javlja i druga inačica, s hrvatskim šahiranim grbom, ali uz zvijezdu petokraku u gornjem dijelu grba, na spoju vijenaca.

Sportske uniforme[uredi | uredi kod]

Boja njegova dresa je bijela majica i plave hlačice. Boja rezervnog dresa je prugasto plavo-crvena majica i plave hlačice.

Klupski uspjesi[uredi | uredi kod]

Naslovi prvaka[uredi | uredi kod]


Prvenstvo Kraljevine SHS/Kraljevine Jugoslavije: 1927. i 1929.


Prvenstvo Banovine Hrvatske: 1941.

Za ovaj naslov je bolje je reći prvenstvo Hrvatskog nogometnog saveza, jer su u tom prvenstvu su te godine sudjelovali i sarajevski i subotički klubovi.


Prvenstvo NR Hrvatske (to prvenstvo je bilo izlučno takmičenje za ulazak za jugoslavensku 1. ligu): 1946.


Prvenstvo FNR Jugoslavije/SFR Jugoslavije: 1950., 1952., 1954/55., 1970/71., 1973/74., 1974/75., 1978/79.

Hajduk je bio dio "velike četvorice" SFRJ-nogometa i jedini klub koji je postao prvak u objema Jugoslavijama, a da nije bio iz glavnog grada jugoslavenske republike/pokrajine. Vrijedi napomenuti da je Hajduk jedini nogometni klub koji je sudjelovao u svim prvoligaškim natjecanjima u Jugoslaviji od 1923. do 1991. Isto tako, Hajduk je jedini klub u objema Jugoslavijama koji je osvojio naslov prvaka bez poraza.


Prvenstvo Republike Hrvatske: 1992., 1993/94., 1994/95., 2000/01., 2003/04. i 2004/05..

Kao i u Jugoslaviji, Hajduk je jedini klub koji je u svim prvenstvima RH igrao u najvišem rangu natjecanja, što zajedno čini neprekinuti niz od 69 sezona redovitog sudjelovanja u elitnom nogometnom razredu što je pravi svjetski raritet.

Osvojeni kupovi[uredi | uredi kod]


Jugokup ( Kup Maršala Tita ): 1967., 1972., 1973., 1974., 1975/76., 1976/77., 1983/84., 1986/87., 1990/91..


Hrvatski kup: 1992/93., 1994/95., 1999/2000., 2002/03., 2009/10., 2012/13., 2021/22.


Hrvatski superkup: 1992., 1992/93., 1993/94., 1994/95., 2003/04., 2004/05.,

Najveći uspjesi u europskim kupovima[uredi | uredi kod]


Kup prvaka/Liga prvaka:

četvrtfinale 1975-76 Hajduk Split PSV Eindhoven Ned 2-0 0-3 ., četvrtfinale 1979/80., ispali su od HSV-a ( kasnijeg finalista ), 0:1 u Hamburgu i 3:2 u Splitu.

četvrtfinale 1995. , ispali su od Ajaxa, kasnijeg pobjednika, 0:0 u Splitu i 0:3 u Amsterdamu


Kup kupova: polufinale 1972/73., ispali su od Leeds Uniteda, 0:1 u Leedsu i 0:0 u Splitu.


Kup UEFA: poluzavršnica 1983/84., ispali su od Tottenham Hotspursa, kasnijih pobjednika, 2:1 u Splitu i 0:1 u Londonu.

Igralište[uredi | uredi kod]

HNK Hajduk igra svoje utakmice na gradskom stadionu Poljud od 1979. Od 1911. do 1979. utakmice je igrao na igralištu zvanom "Kod stare Plinare", gdje danas igra RK Nada. Teren se izvorno zvao "Kraljeva njiva".Na sjednici općinskog vijeća 17.prosinca 1918.donesena je odluka o promjeni naziva u "Poljana Kralja Petra". Otkako je preselio na Poljud, staro igralište se u govoru u Splitu naziva "Stari Plac" ili "Staro Hajdukovo".

Navijačka baza i skupine[uredi | uredi kod]

Hajdukova organizirana navijačka skupina se zove Torcida, koja je uzela ime po svojim južnoameričkim uzorima.

HNK Hajduk ima veliku navijačku bazu širom Hrvatske, a izrazito snažnu bazu ima na hrvatskom priobalju od Savudrijske vale do Prevlake. Tradicionalno je jak u Dalmaciji i Slavoniji.

Čak i u ostatku bivše SFRJ, HNK Hajduk je imao navijače svugdje, među svim narodnim i vjerskim zajednicama, kao nijedan drugi klub na području bivše SFRJ. Kao zanimljivost, važno je spomenuti izrazito veliku omiljenost HNK "Hajduka" među Albancima u SFRJ, posebno na Kosovu, gdje se sklonost Hajduku može usporediti sa onom u Dalmaciji.

Najveći treneri[uredi | uredi kod]

Luka Kaliterna, Tomislav Ivić

Najveći igrači[uredi | uredi kod]

Frane Matošić, Vlade Kragić, Vladimir Beara, Bernard Vukas, Andrija Anković, Pero Nadoveza, Brane Oblak, Vilson Džoni, Dragan Holcer, Dražen Mužinić, Ivan Buljan, Jurica Jerković, Ivica Šurjak, Luka Peruzović, Ivan Katalinić, Božo Broketa, Ivan Pudar, Zlatko Vujović, Ivan Gudelj, Blaž Slišković, Leo Lemešić, Aljoša Asanović, Robert Jarni, Alen Bokšić, Vinko Cuzzi, Ante Žanetić, Ivo Bego, Zoran Vujović, Vojko Andrijašević, Slaviša Žungul, Ratko Kacian, Zlatomir Obradov, Miroslav Ferić, Jozo Matošić, Nikola Gazdić, Stjepan Deverić, Zoran Vulić, Luka Peruzović, Zvonko Bego, Ivan Budimčević (Budinčević), Radomir Vukčević, Vladimir Kragić, Boro Primorac, Slaven Bilić, Igor Štimac, Tonči Gabrić, Tomislav Erceg, Igor Tudor, Darijo Srna, Stipe Pletikosa, Milan Rapaić, Dean Računica, Ante Žaja, Miroslav Bošković, Hrvoje Vejić, Nikola Kalinić, Ljubo Kokeza, Aleksandar Kozlina, Marin Kovačić, Mirsad Hibić, Mladen Pralija, Niko Kranjčar, Goran Vučević, Ante Vukušić, Nikola Jerkan, Rizah Mešković, Miloš Bursać, Mićun Jovanić, Mario Carević, Vlatko Đolonga, Ante Miše, Mate Baturina, Ivica Mornar, Srđan Andrić, Jurica Vučko, Luka Vučko, Ivan Leko, Boris Živković, Ivan Bošnjak, Mate Bilić, Stanko Bubalo, Mato Neretljak, Petar Bonačić, Josip Skoko, Ivan Strinić, Mirko Hrgović, Joško Jeličić, Tomislav Rukavina, Nikica Jelavić, Ante Rukavina, Dragan Blatnjak, Igor Musa, Lukša Poklepović, Mladen Matijanić, Tomislav Bušić, Zoran Varvodić, Zoran Simović, Dušan "Duško" Vlaisavljević, Dario Damjanović, Andrija Anković, Ljubomir "Ljubo" Benčić, Slavko Luštica, Vladimir Smolčić, Ivica Matković, Ante Ivković, Džemaludin Mušović, Ivica Hlevnjak, Petar Bonačić, Aleksandar Ristić, Miroslav Vardić, Zdenko Vukasović, Ardian Kozniku

Poznati igrači[uredi | uredi kod]

Ivo Radovniković, Ante Bakotić, Stane Krstulović, Ivica Hlevnjak, Ivo Alujević, Zvonko Papec, Sulejman Rebac, Ante Bonačić, Mirko Bonačić, Vladimir Šenauer, Jiří Sobotka, Zlatko Papec, Darko Dražić, Ante Rakela, Branko Miljuš, Dušan Pešić, Miloš Bursać, Ante Žaja, Boriša Đorđević, Zoran Jelikić, Nenad Šalov, Ante Ivković, Igor Tudor, Joško Vidošević, Ivica Mornar, Mate Baturina, Stipe Pletikosa, Božidar Šitić, Darijo Srna, Milan Rapaić, Boro Primorac, Niko Kranjčar, Joško Jeličić, Ivan Budimčević (Budinčević), Radomir Vukčević, Rizah Mešković, Ante Sirković, Dragutin Čelić, Ante Vulić, Janko Janković, Frane Bućan, Mili Hadžiabdić, Mladen Pralija, Ardian Kozniku, Ante Miše, Dean Računica, Ivan Leko, Srđan Mladinić, Goran Vučević, Mirsad Hibić, Jerko Tipurić, Vedran Rožić, Robert Vladislavić, Darko Butorović, Veljko Poduje, Milutin Folić, Edmond Abazi (Eduard Abazi), Novak Tomić, Saša Peršon, Vatroslav Mihačić, Mate Baturina, Nikola Jerkan, Stjepan Andrijašević, Josip Španjić (Joško Španjić), Željko Sanković (Oskar), Zoran Slavica, Nenad Gračan, Jurica Vučko, Josip Skoko, Renato Jurčec, Drago Rukljač, Šime Luketin, Momir Bakrač, Miroslav Bošković, Ive Jerolimov, Mario Novaković, Goran Alar, Nikica Cukrov, Mićun Jovanić, Stjepan Ilić, Mario Osibov (Marijo Osibov), Joško Gluić, Dragutin Drvodelić, Ivan Pavlica, Dinko Žutelija, Miroslav Vardić, Josip Weber (Josip Veber), Anthony Šerić, Zlatko Dalić, Petar Bonačić, Vlatko Šimek, Željko Berić, Florin Cernat, Māris Verpakovskis, Dragan Blatnjak, Danijel Subašić, Petar Krpan, Goran Sablić, Srđan Andrić, Ivan Bošnjak, Mate Bilić, Ivan Strinić, Zvonimir Deranja, Hrvoje Vejić, Mato Neretljak, Mario Carević, Mirko Hrgović, Vlatko Đolonga, Stanko Bubalo, Mass Sarr,Jr., Tomislav Rukavina, Marin Kurtela, Goran Jurišić, Marin Terzija, Robert Juričko, Ozren Nedoklan, Ante Rumora, Josip Čop, Zlatko Runje, Vedran Runje, Boris Živković, Veselin Zrilić, Darko Miladin, Hrvoje Vuković, Stipe Balajić, Nikica Jelavić, Nikola Kalinić, Ante Vukušić, Giovanni Rosso, Tomislav Bušić, Ante Rukavina, Bernard Barnjak, Mirko Petrov, Josip Radošević, Esad Mehmedalić, Ivica Matković, Zoran Varvodić, Kemal Elkaz, Zdenko Adamović, Mario Boljat, Krešo Ljubičić, Drago Gabrić, Igor Musa, Almir Turković, Anas Sharbini, Ahmad Sharbini, Sebastjan Cimirotič, Tonči Žilić, Dario Damjanović, Tvrtko Kale, Drago Čelić (Dragutin Ćelić), Hrvoje Sunara, Milorad Nižetić, Marijan Buljat, Igor Gjuzelov, Mario Grgurović, Goran Zlopaša, Nino Bule, Krunoslav Lovrek, Suad Filekovič (Suad Fileković), Pablo Munhoz, Marin Tomasov, Ivan Radeljić, Velimir Romac, Vladimir Balić, Dinko Trebotić, Danijel Hrman, Ivan Vuković, Mario Tičinović, Vančo Balevski, Željko Mijač, Marino Biliškov, Goran Granić, Mario Bazina, Tonči Pirija, Dragan Stojkić, Ante Jazić (Ante Jažić), Mirza Mešić, Mladen Bartolović, Dejan Martinović, Pavle Skočibušić, Ervin Bulku, Mate Dragičević, Josip Balatinac, Ivan Lendrić, Mario Maloča, Mladen Bartulović, Filip Marčić, Mirko Oremuš, Mario Brkljača, Duje Čop, Antonio Milić, Viktor Goić, Božidar Radošević, Jurica Puljiz, Toni Pezo, Tonći Kukoč, Dario Jertec, Josip Lukačević, Mario Čutuk (Ćutuk), Ljubo Milićević, Natko Rački, Bulend Biščević (Bulent Biščević), Vik Lalić, Jurica Buljat, Franko Andrijašević, Mario Pašalić, Hugo Almeida, Marin Ljubičić, Vladimir Čutuk, Mario Jelavić, Jean Evrard Kouassi, Avdija Vršajević, Tino-Sven Sušić, Mijo Caktaš, Miklós Gaál, Sandro Gotal, Andrija Balić, Artem Milevskiy, Nikola Vlašić, Anton Maglica, Franck Ohandza, Ante Erceg, Márkó Futács, Zoran Nižić, Hrvoje Milić, Hamza Barry, Dante Stipica, Ante Roguljić, Lovre Kalinić, Jefferson, Julián Velázquez, Fran Tudor, Josip Juranović, Elvir Maloku, Said Ahmed Said, Goran Milović, Anthony Tokpah, Goran Jozinović, Dino Mikanović, Rúben Lima, Gustavo Carbonieri, Antonio Jakoliš, Ante Vitaić, Filip Bradarić, Mario Budimir, Frane Vitaić, Ante Režić, Josip Barišić, Zvonimir Kožulj, Matej Jonjić, Mate Maleš, Borja López, Toma Bašić, Hysen Memolla, Josip Vuković, Mario Sačer, Savvas Gentsoglou, Ivan Pešić, Josip Čutuk, Robert Jandrek, André Fomitschow, Ádám Gyurcsó, Karlo Letica, Ivo Grbić, Ardian Ismajli, Tonći Mujan, Miro Varvodić, Petar Bosančić, Ivan Prtajin.

Poznati treneri[uredi | uredi kod]

Tomislav Ivić, Ante Mladinić, Miroslav "Ćiro" Blažević, Ivan Katalinić, Illés Spitz, Milovan Ćirić, Branko Zebec, Josip Duvančić, Dušan Nenković, Leo Lemešić, Slavko Luštica, Stanko Poklepović, Josip Skoblar, Luka Bonačić, Florijan Matekalo, Aleksandar Tomašević, Zoran Vulić, Ivan Vucov, Petar "Pero" Nadoveza, Zoran Vulić, Igor Štimac, Edoardo Reja, Ante Miše, Blaž Slišković, Nenad Gračan, Luka Peruzović, Sergije Krešić, Ivica Matković, Mišo Krstičević, Ivica Kalinić, Goran Vučević, Krasimir Balakov, Igor Tudor, Damir Burić, Marijan Pušnik, Joan Carrillo, Željko Kopić.

Zanimljivosti[uredi | uredi kod]

  • Prvi pogodak za Hajduka je postignut koljenom.
  • Staro "Hajdukovo" igralište se nalazi preko puta splitskog rodilišta, koje ima pogled prema jugu na "Stari Plac". Prvi objekt kojeg su mali Splićani vidili je bio Hajdukov stadion.

Reference[uredi | uredi kod]

  1. Večernji list Foto: Hrvatski povijesni muzej. Uoči utakmice u Mostaru protiv Zrinjskoga koju je Hajduk dobio 3:2 u kolovozu predratne 1939. godine.

Vanjske veze[uredi | uredi kod]