Zenon iz Tarsa
Zenon iz Tarsa (starogrčki: Ζήνων ὁ Ταρσεύς, Zenon ho Tarseus; fl. 200. pne.) bio je starogrčki stoički filozof i sin Dioskoridov.
Život[uredi | uredi kod]
Zenon je bio Hrizipov učenik.[1] Kada je Hrizipumro oko 206. pne., Zenon ga je naslijedio kao četvrti voditelj stoičke škole u Ateni.[2]
Prema Diogenu Laertiju, napisao je vrlo malo knjiga, ali je iza sebe ostavio velik broj učenika.[1] Prema svjedočenju Filodema, Zenon je pobijao mišljenja peripatetičkog filozofa Hijeronima s Rodosa u "pet knjiga protiv Hijeronima" (Filodem, Sto. Index Stoicorum, 48, fr. 18).[3]
O Zenoovim filozofskim pogledima malo se zna. Očito je bio ortodoksni stoik, ali je sumnjao u doktrinu požara svemira.[2] To je bila značajna modifikacija fizičke teorije stoika, koji su smatrali da se svemir povremeno rastvara u vatri.[4]
Nije poznato kada je umro. Na čelu stoičke škole naslijedio ga je Diogen iz Babilona.
Reference[uredi | uredi kod]
- ↑ 1,0 1,1 Diogen Laertije, Životi i mišljenja znamenitih filozofa, VII, 35; cf. VII, 41, 84.
- ↑ 2,0 2,1 Euzebije, Praeparatio Evangelica, XV, 18.
- ↑ Eudaimonia and well-being: ancient and modern conceptions. Academic Printing & Publishing. 2003. str. 80.
- ↑ Smith 1867, s.v. Zenon (4)
Literatura[uredi | uredi kod]
- Smith, William (1867), „Zenon (4)”, Dictionary of Greek and Roman Biography and Mythology, Boston