Zenon iz Tarsa

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu

Zenon iz Tarsa (starogrčki: Ζήνων ὁ Ταρσεύς, Zenon ho Tarseus; fl. 200. pne.) bio je starogrčki stoički filozof i sin Dioskoridov.

Život[uredi - уреди | uredi izvor]

Zenon je bio Hrizipov učenik.[1] Kada je Hrizipumro oko 206. pne., Zenon ga je naslijedio kao četvrti voditelj stoičke škole u Ateni.[2]

Prema Diogenu Laertiju, napisao je vrlo malo knjiga, ali je iza sebe ostavio velik broj učenika.[1] Prema svjedočenju Filodema, Zenon je pobijao mišljenja peripatetičkog filozofa Hijeronima s Rodosa u "pet knjiga protiv Hijeronima" (Filodem, Sto. Index Stoicorum, 48, fr. 18).[3]

O Zenoovim filozofskim pogledima malo se zna. Očito je bio ortodoksni stoik, ali je sumnjao u doktrinu požara svemira.[2] To je bila značajna modifikacija fizičke teorije stoika, koji su smatrali da se svemir povremeno rastvara u vatri.[4]

Nije poznato kada je umro. Na čelu stoičke škole naslijedio ga je Diogen iz Babilona.

Reference[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. 1,0 1,1 Diogen Laertije, Životi i mišljenja znamenitih filozofa, VII, 35; cf. VII, 41, 84.
  2. 2,0 2,1 Euzebije, Praeparatio Evangelica, XV, 18.
  3. Eudaimonia and well-being: ancient and modern conceptions. Academic Printing & Publishing. 2003. str. 80. 
  4. Smith 1867, s.v. Zenon (4).

Literatura[uredi - уреди | uredi izvor]