O dobročinstvima (Seneka)

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
O dobročinstvima
Iz izdanja 1643. godine, koje je tiskao Francesco Baba
Autor(i)Lucije Anej Seneka
Originalni naslovDe beneficiis
DržavaRimsko Carstvo
Jeziklatinski
Tematikaetika
Žanr(ovi)filozofija

O dobročinstvima (latinski: De beneficiis) djelo je Seneke Mlađeg napisano u 1. stoljeću nove ere i dio je niza njegovih traktata o moralnim pitanjima.[1] Djelo O dobročinstvima sastoji se od sedam knjiga, od kojih su prve četiri objavljene oko 54. g. nove ere, a ostale tri kasnije. Ovaj spis obrađuje prirodu dobrih djela, zahvalnosti i nezahvalnosti te različite probleme vezane za pružanje i primanje dobročinstava; time pruža značajan uvid u ponašanje ljudi, osobito u kontekstu stoičke etike, a daje i neke primjere herojskog požrtvovanja.[2]

Spis je posvećen Ebuciju Liberalu (Aebutius Liberalis), koji se spominje i u Senekinom Pismu o moralu 91.[3]

Datiranje

[uredi | uredi kod]

Smatra se da je djelo vrlo vjerojatno napisano između 56. i 62. godine nove ere.[4][5] Mario Lentano u Brill's Companion to Seneca navodi brojne izvora koji sugeriraju različita datiranja otprilike u okviru ovog raspona.[6] Seneka spominje dovršeni spis u svojim Pismima o moralu (81, 3) navodeći da je završen do 64. godine.[7] To bi značilo da je Neron je bio na carskom prijestolju za vrijeme pisanja djela O dobročinstvima.[8]

Uzori

[uredi | uredi kod]

Grčki izraz za davanje i primanje jest δόσις και λῆ(μ)ψις.[4] Stoički filozof Hekaton Rođanin nekoliko se puta citira u spisu, i vjerojatno je Seneki predstavljao jedan od uzora za pisanje ovo djela.[4][6]

Teme

[uredi | uredi kod]

Spis O dobročinstvima bavi se prirodom vršenja i primanja dobrih djela u okviru jednog društva.[9] To uključuje razmjenu koristi,[10] uzajamnost,[11] te davanje i primanje[4] u socijalnim okvirima. Predmet spisa mogao bi se definirati kao socijalna etika, osobito kao stoička etika.[12]

Djelo O dobročinstvima bavi se etikom političkog vodstva.[13] Kao takvo, djelo se bavi životom rimskih aristokrata i prirodom njihovih odnosa. To se odnosi na oblike i običaje stvaranja veza među pojedincima putem davanja i razmjene darova ili usluga, a ti se oblici i običaji smatraju obveznim,[14] budući da predstavljaju ponašanje koje se očekuje u starom rimskom društvu.[15][16] Amicitia je latinski izraz za prijateljstvo u kontekstu antičke rimske kulture. Predstavlja ideal. Odnosi ove vrste bili su očekivani između muških pripadnika visokog društvenog sloja.[17]

Ovo je izvrsna rasprava o načinu na koji treba pružati usluge i o dužnostima davatelja i primatelja. Obrada teme nije vrlo metodična, ali je vrlo cjelovita. Sedmo poglavlje četvrte knjige sadrži upečatljiv odlomak o prirodi i božanstvu: "Što je drugo priroda nego bog, nego božansko biće i razum koji svojom pomoći u traganju prebiva u svijetu i svim njegovim dijelovima?"[18]

Predaja teksta i utjecaji

[uredi | uredi kod]

Najraniji sačuvani primjerak teksta potječe s kraja 8. ili početka 9. stoljeća.[19][20] Nakon osnutka, samostan Lorsch stekao je arhetip djela negdje oko 850. godine,[21] koji je napisan negdje u Italiji (vjerojatno na području Milana[22]) oko 800. godine, pri čemu je dio teksta poznat kao codex Nazarianus,[23] (trenutno u Palatnskoj zbirci Vatikanske knjižnice[24]), a nakon što su napravljene brojne kopije preko samostana u Loire|Loiri.[12][25] Djelo se potom proširilo diljem zapadne Europe.[26]

Etiku Senekinih spisa lako su usvojili kršćanski mislioci iz dvanaestog stoljeća.[12]

Michel de Montaigne bio je upoznat s ovim djelom.[27][28]

Drži se da je djelo O dobročinstvima utjecalo na spise sociologa Marcela Maussa, posebno na njegov esej Poklon,[29] koji je prvi put objavljen 1925. na francuskom, a preveden 1954. na engleski.[30] Tema "poklona" postala je jedan od središnjig koncepata antropologije kao discipline još od Maussa.[31]

Reference

[uredi | uredi kod]
  1. ↑ Budimir & Flašar 1991, str. 456
  2. ↑ Howatson 1997, str. 170
  3. ↑ Marshall, C. W. (2013). „The works of Seneca the Younger and their dates”. u: Heil, Andreas. Brill's Companion to Seneca: Philosopher and Dramatist. BRILL. str. 41. ISBN 978-9004217089. 
  4. ↑ 4,0 4,1 4,2 4,3 G. W. Peterman (1997). Paul's Gift from Philippi: Conventions of Gift Exchange and Christian Giving. Cambridge University Press. str. 52–4. ISBN 0521572207. Pristupljeno 12.3.2015. 
  5. ↑ J.M. Cooper; J. F. Procopé (1995). Cambridge Texts in the History of Political Thought – Seneca: Moral and Political Essays. Cambridge University Press. str. 183, 184. ISBN 0521348188. Pristupljeno 2015-03-14. 
  6. ↑ 6,0 6,1 M Lentano (2013). Brill's Companion to Seneca: Philosopher and Dramatist. BRILL. str. 201. ISBN 978-9004217089. Pristupljeno 2015-03-14. 
  7. ↑ G.B. Conte (University of Pisa) (1999). Latin Literature: A History. JHU Press. str. 412. ISBN 0801862531. Pristupljeno 19.3.2015. (Translated by J Solodow)
  8. ↑ PG Walsh writing from translation of Cicero - On Obligation (xxxiv) Oxford University Press, 2000 ISBN 0199240183 [Retrieved 2015-3-14]
  9. ↑ The European Graduate School Lucius Annaeus Seneca - Biography Arhivirano 18.3.2015, na Wayback Machine-u Pristupljeno 14.3.2015.
  10. ↑ S Joubert - Paul as Benefactor: Reciprocity, Strategy and Theological Reflection in Paul's Collection, str. 40, ISBN 3161473469 [Prestupljeno 12.3.2015.]
  11. ↑ BJ Malina, JJ Pilch – Social Scientific Models for Interpreting the Bible: Essays by the Context Group in Honor of Bruce J. Malina p.51, BRILL, 2001 [Prestupljeno 12.3.2015.]
  12. ↑ 12,0 12,1 12,2 Dronke, Peter, ur. (1992). „The Stoic Inheritance”. A History of Twelfth-Century Western Philosophy. Cambridge University Press. str. 93–94. ISBN 0521429072. Pristupljeno 14.3.2015. 
  13. ↑ J Sellars - Stoicism, str.13, (Routledge, 5 Dec 2014) ISBN 1317493915 [Pristupljeno 16.3.2015].
  14. ↑ ZA Crook - Reconceptualising Conversion: Patronage, Loyalty, and Conversion in the Religions of the Ancient Mediterranean, Issue 130 page 62. Walter de Gruyter, 1 Jan 2004 [Retrieved 2015-3-13]
  15. ↑ M. Griffin - De Beneficiis and Roman Society Cambridge Journals: Journal of Roman Studies ( November 2003, pp 92-113) [Pristupljeno 13.3.2015].
  16. ↑ T Fear - Of Aristocrats and Courtesans: Seneca, "De Beneficiis" 1.14 JSTOR, originally published by: Franz Steiner Verlag [Pristupljeno 13.3.2015].
  17. ↑ Description in BASE (Bielefeld University Library) of Francois, D - Amicitia in the plays of Terence University of Texas at Austin: Digital Repository [Pristupljeno 29.3.2015].
  18. ↑ Smith 1873, s.v. "L. Annaeus Seneca or Seneca the Younger or the Younger Seneca"
  19. ↑ WE Trevor (2009). Less than ideal? The intellectual history of male friendship and it's articulation in early modern drama. University of Birmingham. str. 40. Pristupljeno 14.3.2015. 
  20. ↑ M.I. Colish (1985). The Stoic Tradition from Antiquity to the Early Middle Ages, Volume 1. BRILL. str. 17–18. ISBN 9004072675. Pristupljeno 14.3.2015. 
  21. ↑ M von Albrecht (1997). A History of Roman Literature: From Livius Andronicus to Boethius : with Special Regard to Its Influence on World Literature. BRILL (Editor GL Schmeling). str. 1192. ISBN 9004107118. Pristupljeno 17.3.2015. 
  22. ↑ M Lentano (2013). Brill's Companion to Seneca: Philosopher and Dramatist. BRILL. str. 205. ISBN 978-9004217089. Pristupljeno 14.3.2015. 
  23. ↑ L.D.Reynolds, M.T.Griffin, E.Fantham (edited by S. Hornblower, A. Spawforth, E. Eidinow) (2012). The Oxford Classical Dictionary. Oxford University Press. str. 93. ISBN 978-0199545568. Pristupljeno 14.3.2015. 
  24. ↑ WM Lindsay (1925). Collectanea Varia : Palaeographia Latina. St. Andrews University publications, Georg Olms Verlag. str. 7. ISBN 3487405385. Pristupljeno 16.3.2015. 
  25. ↑ L. D. Reynolds; N G Wilson (2013). Scribes and Scholars: A Guide to the Transmission of Greek and Latin Literature. Oxford University Press. str. 100. ISBN 978-0199686339. Pristupljeno 14.3.2015. 
  26. ↑ P. Stacey (2007). Roman Monarchy and the Renaissance Prince. Cambridge University Pres. str. 81. ISBN 978-1139463065. Pristupljeno 14.3.2015. 
  27. ↑ Književnost francuske renesanse (bilješka na str. 161) [Pristupljeno 14.3.2015.
  28. ↑ Michel de Montaigne - The Complete Essays of Michel de Montaigne[mrtav link] Chapter 21: Note 154, Digireads.com Publishing, 1 Jan 2004 ISBN 1596255811 [Pristupljeno 14.3.2015]
  29. ↑ SC Stroup u The Gift in Antiquity Chapter 8 – str. 3 primjerka, edited by Michael Satlow , published by John Wiley & Sons, 22 Feb 2013 ISBN 1118517903 [Pristupljeno 14.3.2015]
  30. ↑ Marcel Mauss - Essai Sur Le Don Psychology Press, 2002 ISBN 0415267498 Pristupljeno 14.3.2015.
  31. ↑ M Lentano - De Beneficiis p.204, in Brill's Companion to Seneca: Philosopher and Dramatist BRILL, 13 December 2013 ISBN 9004217088 [Pristupljeno 19.3.2015]

Literatura

[uredi | uredi kod]
  • Budimir, Milan; Flašar, Miron (1991). Pregled rimske književnosti. Beograd: Naučna knjiga. 
  • Howatson, M.C. (1997). The Oxford Companion to Classical Literature. Second edition. Oxford & New York. 
  • Reynolds, Leighton Durham; Griffin; Fantham, Elaine (2003), Simon Hornblower & Andrew Spawforth (eds.), ur., Oxford Classical Dictionary (3. rev. izd.), Oxford, ISBN 9780198661726 
  • Smith, William (1873). A Dictionary of Greek and Roman biography and mythology. London. 
  • Vratović, Vladimir (1977). "Rimska književnost", Povijest svjetske književnosti, knj. 2. Zagreb. 
Izvor: https://sh.wikipedia.org/w/index.php?title=O_dobročinstvima_(Seneka)&oldid=41410623