O dobročinstvima (Seneka)

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
O dobročinstvima
L Annaei Senecae philosophi 1643 page 458 De Beneficiis.png
Iz izdanja 1643. godine, koje je tiskao Francesco Baba
Autor(i) Lucije Anej Seneka
Originalni naslov De beneficiis
Država Rimsko Carstvo
Jezik latinski
Tematika etika
Žanr(ovi) filozofija

O dobročinstvima (latinski: De beneficiis) djelo je Seneke Mlađeg napisano u 1. stoljeću nove ere i dio je niza njegovih traktata o moralnim pitanjima.[1] Djelo O dobročinstvima sastoji se od sedam knjiga, od kojih su prve četiri objavljene oko 54. g. nove ere, a ostale tri kasnije. Ovaj spis obrađuje prirodu dobrih djela, zahvalnosti i nezahvalnosti te različite probleme vezane za pružanje i primanje dobročinstava; time pruža značajan uvid u ponašanje ljudi, osobito u kontekstu stoičke etike, a daje i neke primjere herojskog požrtvovanja.[2]

Spis je posvećen Ebuciju Liberalu (Aebutius Liberalis), koji se spominje i u Senekinom Pismu o moralu 91.[3]

Datiranje[uredi - уреди | uredi kôd]

Smatra se da je djelo vrlo vjerojatno napisano između 56. i 62. godine nove ere.[4][5] Mario Lentano u Brill's Companion to Seneca navodi brojne izvora koji sugeriraju različita datiranja otprilike u okviru ovog raspona.[6] Seneka spominje dovršeni spis u svojim Pismima o moralu (81, 3) navodeći da je završen do 64. godine.[7] To bi značilo da je Neron je bio na carskom prijestolju za vrijeme pisanja djela O dobročinstvima.[8]

Uzori[uredi - уреди | uredi kôd]

Grčki izraz za davanje i primanje jest δόσις και λῆ(μ)ψις.[4] Stoički filozof Hekaton Rođanin nekoliko se puta citira u spisu, i vjerojatno je Seneki predstavljao jedan od uzora za pisanje ovo djela.[4][6]

Teme[uredi - уреди | uredi kôd]

Spis O dobročinstvima bavi se prirodom vršenja i primanja dobrih djela u okviru jednog društva.[9] To uključuje razmjenu koristi,[10] uzajamnost,[11] te davanje i primanje[4] u socijalnim okvirima. Predmet spisa mogao bi se definirati kao socijalna etika, osobito kao stoička etika.[12]

Djelo O dobročinstvima bavi se etikom političkog vodstva.[13] Kao takvo, djelo se bavi životom rimskih aristokrata i prirodom njihovih odnosa. To se odnosi na oblike i običaje stvaranja veza među pojedincima putem davanja i razmjene darova ili usluga, a ti se oblici i običaji smatraju obveznim,[14] budući da predstavljaju ponašanje koje se očekuje u starom rimskom društvu.[15][16] Amicitia je latinski izraz za prijateljstvo u kontekstu antičke rimske kulture. Predstavlja ideal. Odnosi ove vrste bili su očekivani između muških pripadnika visokog društvenog sloja.[17]

Ovo je izvrsna rasprava o načinu na koji treba pružati usluge i o dužnostima davatelja i primatelja. Obrada teme nije vrlo metodična, ali je vrlo cjelovita. Sedmo poglavlje četvrte knjige sadrži upečatljiv odlomak o prirodi i božanstvu: "Što je drugo priroda nego bog, nego božansko biće i razum koji svojom pomoći u traganju prebiva u svijetu i svim njegovim dijelovima?"[18]

Predaja teksta i utjecaji[uredi - уреди | uredi kôd]

Najraniji sačuvani primjerak teksta potječe s kraja 8. ili početka 9. stoljeća.[19][20] Nakon osnutka, samostan Lorsch stekao je arhetip djela negdje oko 850. godine,[21] koji je napisan negdje u Italiji (vjerojatno na području Milana[22]) oko 800. godine, pri čemu je dio teksta poznat kao codex Nazarianus,[23] (trenutno u Palatnskoj zbirci Vatikanske knjižnice[24]), a nakon što su napravljene brojne kopije preko samostana u Loire|Loiri.[12][25] Djelo se potom proširilo diljem zapadne Europe.[26]

Etiku Senekinih spisa lako su usvojili kršćanski mislioci iz dvanaestog stoljeća.[12]

Michel de Montaigne bio je upoznat s ovim djelom.[27][28]

Drži se da je djelo O dobročinstvima utjecalo na spise sociologa Marcela Maussa, posebno na njegov esej Poklon,[29] koji je prvi put objavljen 1925. na francuskom, a preveden 1954. na engleski.[30] Tema "poklona" postala je jedan od središnjig koncepata antropologije kao discipline još od Maussa.[31]

Reference[uredi - уреди | uredi kôd]

  1. Budimir & Flašar 1991, str. 456.
  2. Howatson 1997, str. 170.
  3. Marshall, C. W. (2013). „The works of Seneca the Younger and their dates”. u: Heil, Andreas. Brill's Companion to Seneca: Philosopher and Dramatist. BRILL. str. 41. ISBN 978-9004217089. 
  4. 4,0 4,1 4,2 4,3 G. W. Peterman (1997). Paul's Gift from Philippi: Conventions of Gift Exchange and Christian Giving. Cambridge University Press. str. 52–4. ISBN 0521572207. https://books.google.com/books?id=GdHypdx3sikC. 
  5. J.M. Cooper; J. F. Procopé (1995). Cambridge Texts in the History of Political Thought – Seneca: Moral and Political Essays. Cambridge University Press. str. 183, 184. ISBN 0521348188. https://books.google.com/books?id=xJmk6NzgawMC&pg=PA184. 
  6. 6,0 6,1 M Lentano (2013). Brill's Companion to Seneca: Philosopher and Dramatist. BRILL. str. 201. ISBN 978-9004217089. https://books.google.com/books?id=9jqOAgAAQBAJ. 
  7. G.B. Conte (University of Pisa) (1999). Latin Literature: A History. JHU Press. str. 412. ISBN 0801862531. https://books.google.com/books?id=NJGp_dkXnuUC. (Translated by J Solodow)
  8. PG Walsh writing from translation of Cicero - On Obligation (xxxiv) Oxford University Press, 2000 ISBN 0199240183 [Retrieved 2015-3-14]
  9. The European Graduate School Lucius Annaeus Seneca - Biography Arhivirano 18.3.2015, na Wayback Machine-u Pristupljeno 14.3.2015.
  10. S Joubert - Paul as Benefactor: Reciprocity, Strategy and Theological Reflection in Paul's Collection, str. 40, ISBN 3161473469 [Prestupljeno 12.3.2015.]
  11. BJ Malina, JJ Pilch – Social Scientific Models for Interpreting the Bible: Essays by the Context Group in Honor of Bruce J. Malina p.51, BRILL, 2001 [Prestupljeno 12.3.2015.]
  12. 12,0 12,1 12,2 Dronke, Peter, ur. (1992). „The Stoic Inheritance”. A History of Twelfth-Century Western Philosophy. Cambridge University Press. str. 93–94. ISBN 0521429072. https://books.google.com/books?id=7mcPcSuUa8EC. 
  13. J Sellars - Stoicism, str.13, (Routledge, 5 Dec 2014) ISBN 1317493915 [Pristupljeno 16.3.2015].
  14. ZA Crook - Reconceptualising Conversion: Patronage, Loyalty, and Conversion in the Religions of the Ancient Mediterranean, Issue 130 page 62. Walter de Gruyter, 1 Jan 2004 [Retrieved 2015-3-13]
  15. M. Griffin - De Beneficiis and Roman Society Cambridge Journals: Journal of Roman Studies ( November 2003, pp 92-113) [Pristupljeno 13.3.2015].
  16. T Fear - Of Aristocrats and Courtesans: Seneca, "De Beneficiis" 1.14 JSTOR, originally published by: Franz Steiner Verlag [Pristupljeno 13.3.2015].
  17. Description in BASE (Bielefeld University Library) of Francois, D - Amicitia in the plays of Terence University of Texas at Austin: Digital Repository [Pristupljeno 29.3.2015].
  18. Smith 1873, s.v. "L. Annaeus Seneca or Seneca the Younger or the Younger Seneca".
  19. WE Trevor (2009). Less than ideal? The intellectual history of male friendship and it's articulation in early modern drama. University of Birmingham. str. 40. http://etheses.bham.ac.uk/614/2/trevor10Phd.pdf. 
  20. M.I. Colish (1985). The Stoic Tradition from Antiquity to the Early Middle Ages, Volume 1. BRILL. str. 17–18. ISBN 9004072675. https://books.google.com/books?id=JokeAAAAIAAJ&pg=PA17. 
  21. M von Albrecht (1997). A History of Roman Literature: From Livius Andronicus to Boethius : with Special Regard to Its Influence on World Literature. BRILL (Editor GL Schmeling). str. 1192. ISBN 9004107118. https://books.google.com/books?id=vjk4rkpr-SAC&pg=PA1192. 
  22. M Lentano (2013). Brill's Companion to Seneca: Philosopher and Dramatist. BRILL. str. 205. ISBN 978-9004217089. https://books.google.com/books?id=9jqOAgAAQBAJ. 
  23. L.D.Reynolds, M.T.Griffin, E.Fantham (edited by S. Hornblower, A. Spawforth, E. Eidinow) (2012). The Oxford Classical Dictionary. Oxford University Press. str. 93. ISBN 978-0199545568. https://books.google.com/books?id=bVWcAQAAQBAJ. 
  24. WM Lindsay (1925). Collectanea Varia : Palaeographia Latina. St. Andrews University publications, Georg Olms Verlag. str. 7. ISBN 3487405385. https://books.google.com/books?id=28pAcp7hY7gC. 
  25. L. D. Reynolds; N G Wilson (2013). Scribes and Scholars: A Guide to the Transmission of Greek and Latin Literature. Oxford University Press. str. 100. ISBN 978-0199686339. https://books.google.com/books?id=DXwRAgAAQBAJ. 
  26. P. Stacey (2007). Roman Monarchy and the Renaissance Prince. Cambridge University Pres. str. 81. ISBN 978-1139463065. https://books.google.com/books?id=j3sgpPbqHoEC. 
  27. Književnost francuske renesanse (bilješka na str. 161) [Pristupljeno 14.3.2015.
  28. Michel de Montaigne - The Complete Essays of Michel de Montaigne Chapter 21: Note 154, Digireads.com Publishing, 1 Jan 2004 ISBN 1596255811 [Pristupljeno 14.3.2015]
  29. SC Stroup u The Gift in Antiquity Chapter 8 – str. 3 primjerka, edited by Michael Satlow , published by John Wiley & Sons, 22 Feb 2013 ISBN 1118517903 [Pristupljeno 14.3.2015]
  30. Marcel Mauss - Essai Sur Le Don Psychology Press, 2002 ISBN 0415267498 Pristupljeno 14.3.2015.
  31. M Lentano - De Beneficiis p.204, in Brill's Companion to Seneca: Philosopher and Dramatist BRILL, 13 December 2013 ISBN 9004217088 [Pristupljeno 19.3.2015]

Literatura[uredi - уреди | uredi kôd]