O proviđenju (Seneka)
O proviđenju | |
---|---|
Autor(i) | Lucije Anej Seneka |
Originalni naslov | De providentia |
Država | Rimsko Carstvo |
Jezik | latinski |
Tematika | etika |
Žanr(ovi) | filozofija |
O proviđenju ili O providnosti[1] (latinski: De providentia) djelo je Seneke Mlađeg napisano u 1. stoljeću nove ere i dio je niza njegovih traktata o moralnim pitanjima. Ovaj kratki spis, koji ima oblik dijaloga i sastoji se od šest kratkih odjeljaka, Seneka je napisao u posljednjim godinama svog života. Odabrao je oblik dijaloga (kao u poznatim Platonovim djelima) kako bi se pozabavio problemom koegzistencije stoičkog koncepta proviđenja i zla u svijetu – tzv. "problemom zla".[2]
Djelo se ne može precizno datirati, ali budući da je upućeno Luciliju, koji je adresat nekih djela koje je Seneka napisao u poznim godinama, uključujući Pisma o moralu, kao i s obzirom na to da ovo djelo ima sličnosti s pismima br. 106, 108 i 109, obično se smatra da je napisano oko 64. godine nove ere.[3]
Puni naslov djela je Quare bonis viris multa mala accidant, cum sit providentia (srpskohrvatski: Zašto se mnoge nesreće događaju dobrim ljudima, ako postoji proviđenje). Ovaj dulji naslov odražava istinsku temu eseja, koji se ne bavi toliko proviđenjem koliko teodicejom i pitanjem zašto se loše stvari događaju dobrim ljudima.[3]
Dijalog otvara Lucilije, koji se žali svom prijatelju Seneki da se zlo i nesreće mogu dogoditi i dobrim ljudima. Kako se ovo može uklopiti u dobrotu povezanu s konceptom proviđenja? Seneka odgovara prema stoičkom gledištu. Dobrom čovjeku (mudrom čovjeku) zapravo se ništa loše ne može dogoditi jer se suprotnosti ne miješaju: ono što izgleda kao nedaća zapravo je sredstvo kojim čovjek vrši svoje vrline. Kao takav, iz iskušenja može izaći jači nego prije.
Dakle, u savršenom skladu sa stoičkom filozofijom, Seneka objašnjava da istinski mudar čovjek nikada ne može ustuknuti pred nesrećama, nego će uvijek proći kroz njih, pa čak i ako padne, nastavit će borbu na koljenima (si cecidit, de genu pugnat). Mudar čovjek razumije sudbinu i njezin dizajn, pa se stoga nema čega bojati od budućnosti. On se ni ne nada ničemu, jer već ima sve što mu je potrebno, a to je njegovo dobro ponašanje.
Zaključak je da se dobrim ljudima zapravo ništa loše ne događa. Treba samo shvatiti što znači "loše": loše za mudra čovjeka bilo bi imati loše misli, počiniti zločine, željeti novac ili slavu. Tko se mudro ponaša, već ima sve moguće dobro.
- ↑ "Providnost" u smislu "djelovanja vrhovnog, božanskog bića", v. Hrvatski jezični portal, s.v. "providnost" (2).
- ↑ Howatson 1997, s.v. De providentia
- ↑ 3,0 3,1 Scott Smith, R. (2013). „De Providentia”. u: Heil, Andreas; Damschen, Gregor. Brill's Companion to Seneca: Philosopher and Dramatist. BRILL. str. 115-6. ISBN 9004217088.
- Budimir, Milan; Flašar, Miron (1991). Pregled rimske književnosti. Beograd: Naučna knjiga.
- Howatson, M.C. (1997). The Oxford Companion to Classical Literature. Second edition. Oxford & New York.
- Reynolds, Leighton Durham; Griffin; Fantham, Elaine (2003), Simon Hornblower & Andrew Spawforth (eds.), ur., Oxford Classical Dictionary (3. rev. izd.), Oxford, ISBN 9780198661726
- Smith, William (1873). A Dictionary of Greek and Roman biography and mythology. London.
- Vratović, Vladimir (1977). "Rimska književnost", Povijest svjetske književnosti, knj. 2. Zagreb.