Pompeja Paulina
Pompeja Paulina (latinski: Pompeia Paulina, fl. 1. stoljeće) bila je supruga rimskog državnika, filozofa i govornika Lucija Aneja Seneke i bila je dio kruga obrazovanih Rimljana koji su željeli voditi principijelan život pod carem Neronom. Vjerojatno je bila kći Pompeja Paulina, viteza iz Arelate u Galiji. Seneka je bio carev odgojitelj, a kasnije je postao njegov politički savjetnik i ministar. Godine 65. godine Neron je zapovijedio Seneki da počini samoubojstvo, optuživši ga za sudjelovanje u Pizonovoj zavjeri protiv njega.[1][2][3] Paulina je pokušala umrijeti sa suprugom, ali je preživjela pokušaj samoubojstva.
Većina onoga što se zna o Paulini dolazi iz Tacitova izvještaja o Senekinom samoubojstvu koje je ovaj povjesničar opisao u svojim Analima.[4] Seneka je također spominje poimence u svojim pismima.[4]
U jednom od svojih ranijih djela (Utjeha Helviji, II, 5) Seneka spominje svoje novorođenče koje je nedavno umrlo, a u kasnijem djelu (O gnjevu, III, 36, 3-4) kaže kako njegova supruga razumije njegove noćne meditacije.[5] U svakom slučaju, nije sigurno je li Paulina bila njegova prva supruga ili je Seneka imao neki prethodni brak.[5]
Plinije Stariji spominje u svojim Prirodoslovnim pitanjima (XXX, 143) da je obitelj Pompeja Paulina (Pompeii Paulini) potjecala iz Arelate u Galiji.[5] Negdje između 48. i 55. godine nove ere, Seneka je napisao svoj dijalog O kratkoći života, koji je posvećen nekom Paulinu.[6] Taj je Paulin bio praefectus annonae, službenik koji je nadgledao opskrbu žita u Rimu. Vjerojatno se radilo o vitezu po imenu Pompej Paulin, za koga se općenito smatra da bio otac Senekine supruge Pauline.[6] Drugi član obitelji, Aulo Pompej Paulin, služio je kao legat u Donjoj Germaniji oko 55. godine nove ere i vjeruje se da joj je bio brat.[7]
Nakon Pizonove zavjere, Neron je naredio Seneki, svom bivšem savjetniku i učitelju, da počini samoubojstvo te je poslao vojnike kako bi osigurao da je ta zapovijed izvršena. Tacit izvještava da je Pompeja također željela umrijeti i da se planirala ubiti. Seneka je sebi prerezao vene na rukama i nogama, a Pompeja je prerezala vene na zglobovima,[8] što je kod Seneke izazvalo zaprepaštenje, ali ne i potpuno protivljenje.[9] Saznavši da se Paulina pokušava ubiti, Neron je naredio da se njezina smrt spriječi, više kako bi spasio obraz, nego kako bi joj spasio život. Poslao je nekoliko vojnika kako bi osigurao da joj njezini robovi i oslobođenici previju ozljede i zaustave krvarenje. Sluge su to i učinile i tako spriječile njezino samoubojstvo.[10]
Nakon dugog premišljanja, Pompeja je odlučila poslušati savjet svog mrtvog supruga i nastaviti život, te je nastojala sačuvati sjećanje na Seneku. Međutim, nakon pokušaja samoubojstva, govorilo se da je bila vrlo slaba, neobično blijedog lica.[11] Nikad se nije ponovno udala i umrla je nekoliko godina kasnije.[10]
Paulina je često predstavljena uz svog supruga na slikama koje prikazuju Senekino samoubojstvo, posebno u francuskoj umjetnosti. To uključuje La Mort de Sénèque Noëla Halléa iz 1750. godine.[12] Godine 1773. Académie Royale uzela je Senekinu smrt za temu svog natjecanja (Grand Prix).[13] Prva nagrada pripala je Pierreu Peyronu, ali njegova je slika izgubljena, premda su sačuvani crteži. Izložena je i slika La Mort de Sénèque Jacques-Louisa Davida.[13] Na obje je slike prikazana Paulina, a njezin je lik osobito istaknut na Davidovoj.[13] Slika Pauline, femme de Sénèque, rappelée à la vie, koju je 1791. godine naslikao Jean-Joseph Taillasson, jedinstvena je po tome što se fokusira na Paulinu i isključuje Seneku: prikazuje rimskog vojnika kako ulazi u sobu i zapovijeda da joj se zaustavi krvarenje.[12]
Pompeja Paulina jedna je od 106 poznatih žena koje je Giovanni Boccaccio opisao u svom djelu O slavnim ženama (De mulieribus claris) kao biografiju pod brojem 94. [14][15][16][17] Slično tome, Paulina je jedna od tri Rimljanke koju je hvalio Michel de Montaigne u svojim Esejima, II, 35 "De trois bonne femmes".[18][19]
- ↑ Smith 1873, s.v. "Paulina or Paullina (3)"
- ↑ „Annals by Tacitus, Book XV, Chapter 60: The conspiracy of Piso. Death of Seneca”. Arhivirano iz originala na datum 2011-06-11. Pristupljeno 2021-02-01.
- ↑ „Annals by Tacitus, Book XV, Chapter 61: Death of Seneca”. Arhivirano iz originala na datum 2011-06-11. Pristupljeno 2021-02-01.
- ↑ 4,0 4,1 Fantham 2010: str. 220
- ↑ 5,0 5,1 5,2 Liz Gloyn (2017), The Ethics of the Family in Seneca, Cambridge University Press, str. 100.
- ↑ 6,0 6,1 Williams, Gareth D. (2012). „Introduction”. u: Kaster, Robert A.; Nussbaum, Martha C.. Seneca: Anger, Mercy, Revenge. University of Chicago Press. str. 107. ISBN 0226748421.
- ↑ Anthony A. Barrett, Elaine Fantham, John C. Yardley (2016) The Emperor Nero: A Guide to the Ancient Sources, Princeton University Press, str. 143.
- ↑ M. Lightman; B. Lightman (eds.), Biographical Dictionary of Ancient Greek and Roman Women: Notable Women from Sappho to Helena, New York, 2000, s.v. "Pompeia Paulina", str. 190.
- ↑ „Annals by Tacitus, Book XV, Chapter 63: Death of Seneca”. Arhivirano iz originala na datum 2021-12-01. Pristupljeno 2021-02-01.
- ↑ 10,0 10,1 „Annals by Tacitus, Book XV, Chapter 64: Death of Seneca”. Arhivirano iz originala na datum 2021-04-20. Pristupljeno 2021-02-01.
- ↑ M. Bunson, Encyclopedia of the Roman Empire, New York, 1994, s.v. " Paulina, Pompeia", str. 316.
- ↑ 12,0 12,1 James Ker, (2012), The Deaths of Seneca, Oxford University Press, str. 233.
- ↑ 13,0 13,1 13,2 James Ker, (2012), The Deaths of Seneca, Oxford University Press, str. 230.
- ↑ Brown, Virginia translation of Giovanni Boccaccio’s Famous Women, pages 196-198; Harvard University Press, 2001; ISBN 0-674-01130-9
- ↑ Zaccaria, V., ed., De mulieribus claris (# 94), Studi sul Boccaccio (Milan, 1963)
- ↑ Zaccaria, V., ed., De mulieribus claris with Italian translation of biography xciv (Milan, 1967 and 1970)
- ↑ Guarino, G. A., Boccaccio, Concerning Famous Women number ninety-four (New Brunswick, N.J., 1963)
- ↑ Montaigne, Essays, Chapter 35 Of Three Good Women Arhivirano 2018-09-05 na Wayback Machine-u
- ↑ James Ker, (2012), The Deaths of Seneca, page 319. Oxford University Press
- Smith, William (1873). A Dictionary of Greek and Roman biography and mythology. London.
| Filozofija |
|  | ||||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
| Pjesništvo |
| |||||||||
| Ostala djela |
| |||||||||
| Povezano | ||||||||||
| Potreti |
| |||||||||
| Obitelj |
| |||||||||