Vojlovica (Pančevo)

Vojlovica
Slovačka evangelistička crkva u Vojlovici
Grad	Pančevo
Vojlovica Vojlovica (Pančeva)

Mesne zajednice Pančeva

Vojlovica (mađ.: Hertelendyfalva, nem.: Wojlowitz) je danas jedan od gradskih delova grada Pančeva i ima status mesne zajednice. Centar Vojlovice je udaljen 3,32 km od centra Pančeva i nalazi na 44° 50' 46,9" severne geografske širine i 20° 40' 04,95" istočne geografske dužine. Današnja populacija iznosi oko 8.500 stanovnika i to srpske, mađarske i slovačke nacionalnosti.

Poreklo imena

Kalvinistička crkva u Vojlovici

Vojlovica je osnovana 21. jula 1883. godine pod nazivom Hertelendifalva (mađ.:Hertelendyfalva) po Jožefu Hertelendiju (mađ.:Hertelendy József). Svoj današnji naziv je dobila 1922. godine, i to po pravoslavnom Manastiru Vojlovica (osnovanom 1404. godine) u čijem šumovitom zaleđu je selo podignuto.

Istorija

U periodu od 1856. godine do 1869. godine počelo je veliko naseljavanje predela pored Dunava koji se prostirao od Titela preko Pančeva pa do Kovina, tada znanog po imenu Marijina zemlja (mađ.:Máriaföld) i obuhvatao je 154.790 lanaca zemlje koje je trebalo ukrasti od Dunava.

U tu svrhu su osnovali sedam novih naselja. Između Titela i Pančeva je osnovano Opovo (Kenigsdorf − nem.:Königsdorf), Glogonj (Gizelahajm -nem.: Gisellaheim), Belo Blato (Eišemhajm − nem.:Eisemhajm ) i Knićanin (Rudolfsgnad − nem.:Rudolfsgnad). A između Pančeva i Kovina su osnovani Marienfeld/Hertelendifalva, Ivanovo i Đurđevo. Ukupno je naseljeno sa 8.638 doseljenika. Naseljenici su bili nemačke, mađarske, slovačke i bugarske nacionalnosti.

Međutim velike poplave iz 1869., 1870., 1871. i 1876. godine su potpuno uništile postojeća sela pa se stanovnoštvo preselilo na sigurnija mesta. Stanovnici Marienfelda koji su preživeli sve ove strahote zajedno su sa 200 porodica Sekelja iz Andrašfalve-Bukovina 1883. godine naselili Vojlovičku šumu, koja se nalazila između Pančeva i Starčeva, i osnovali današnju Vojlovicu.

Novoosnovano selo je primilo stanovništvo sastavljeno od tri različite mađarske, slovačke i nemačke nacionalnosti i svakoj je pripala jedna ulica. Ulice su bile široke, ravne i dugačke, zasađene dudovima.

Stanovništvo je u početku preživljavalo leti radom na izgradnji nasipa na Dunavu, a zimi sečom drva a naravno i radom na malom komadu zemlje koju su oteli od Dunava i posle po dogovoru dobili je od države. Prema jednom zapisu iz 1912. godine većina hrane koju je koristilo Pančevo je stizalo iz Vojlovice, tako da je i to bio jedan od izvora prihoda u selu.

24. septembra 1902. je podignuta i reformatska crkva u Vojlovici i prvi sveštenik je bio Tomka Karolj (mađ.:Tomka Károly). U ovoj novoosnovanoj crkvi se čuvaju svi podaci, crkvene knjige, koje su donete iz Andrašfalve 1883. godine.

Prezimena prvih naseljenika, Sekelja, u Vojlovici

Balog (Balog), Balint (Bálint), Biro (Biró), Bisak (Biszák), Buta (Buta), Čeke (Cseke), Ereš (Erős), Farkaš (Farkas), Feher (Fehér), Gece (Gecző), Đerfi (Györfi), Katona (Katona), Kantor (Kántor), Kelemen (Kelemen), Kemenj (Kemény), Kerekeš (Kerekes), Kiralj (Király), Kiš (Kiss), Kovač (Kovács), Kuruc (Kuruc), Lečei (Löcsei), Marton (Márton), Mate (Máté), Nađ (Nagy), Nemet (Német), Embeli (Ömböli), Pap (Pap), Puškaš (Puskás), Rac (Rác), Sakač (Szakács), Sekelj (Székely) i Varga (Varga).

Kultura i običaji

• Kulturne zajednice slovaka i mađara (mađ.:Tamási Áron), svake godine održavaju tradicionalne godišnje festivale posvećene žetvi i žetvenim običajima.
• Seoska slava je sveti Mihajlo (mađ.:Szent Mihály Arkangyal), koji pada na 29. septembar, ali se uvek slavi u nedelju do tog praznika.

Poznati Vojlovčani

• Julija Bisak
• Katarina Kalmar (Katarína Kalmárová)

Spoljašnje veze

• Vojlovica na Vikimapi

Vojlovica (Pančevo) na Wikimedijinoj ostavi