Valle d'Aosta

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Région Autonome Vallée d'Aoste
Regione Autonoma Valle d'Aosta
Glavni grad Aosta
Predsjednik Augusto Rollandin
(Union Valdôtaine)
Pokrajine nema
Broj općina 74
Površina 3,263 km²
  20. u Italiji (1.1 % Italije)
Stanovništvo (2003 procjena.)
 - Ukupno

 - Poredak
 - Gustoća


120,909
20. (0.2 %)
37/km²
Položaj Valle d'Aosta u Italiji
Mapa pokazuje položaj regije Valle d'Aosta
Val d'Aoste u Italiji

Valle d'Aosta (na srpskohrvatskom: Dolina Aosta ili Dolina Aoste, arpitanski: Val d'Outa, francuski: Vallée d'Aoste, talijanski: Valle d'Aosta) je planinska regija u sjeverozapadnoj Italiji.

Geografske karakteristike[uredi - уреди | uredi izvor]

Valle d'Aosta graniči sa Francuskom na zapadu, Švicarskom na sjeveru i regijom Pijemont na jugu. Regija ima poseban autonomni status u Italiji i čini zasebnu pokrajinu Italije. Glavni grad regije je Aosta (francuski: Aoste).

Prikaz reljefa regije

Regija je svoje ime dobila po gradu Aosti, ovo je najmanja i najrjeđe naseljene talijanska regija.

Dolina Aosta je alpska dolina, najveći vrh regije je Gran-Paradiso (francuski: Grand Paradis, koji je u nacionalnom parku Gran-Paradiso, osnovan 1922. Veliko je središte za zimske sportove.

U regiji postoji više od 1000 zaselaka i 100 dvoraca. Regija Valle d'Aosta je podjeljena na 74 općine.

Historija[uredi - уреди | uredi izvor]

Ova stara rimska kolonija je prvo postala dio Burgundijskog Kraljevstva, pa dio Savoje, da bi se integrirala u Italiju 1860. U vremenu od 1800. do 1814. bila je dio Francuskog Carstva i imala je status arondismana u departmanu Doire.

Ova dolina se dugo vremena nalazila na važnom vojnom i trgovačkom području između Francuske, Švicarske i Italije. Aosta ili Mali Rim u Alpama je grad u kojem se nalaze vrlo očuvani važni spomenici njegove bogate historije, kao:

  • nekropola Svetog Martina od Corléansa
  • Augustov slavoluk pobjede
  • Pretorijanska vrata (Porta Pretoria)
  • Teatar koji mogao primiti 4 000 gledaoca.

Kroz dolinu je prolazila jedna od trasa Francigene kojom su nekad hodočasnici pješačili na svom putu prema Rimu.

Popis općina[uredi - уреди | uredi izvor]

Stanovništvo[uredi - уреди | uredi izvor]

Stanovnici regije sebe nazivaju "Valdôtains". Regija je dvojezična, francuski se koristi kao administrativni jezik, dok većina frankofonskog stanovništva govori arpitanski tj. Franco-Provençal. Taj se jezik prije široko koristio u ovom tzv. savojskom području, kao i u Juri i romanskom dijelu Švicarske. Danas je ovaj jezik poprilično ugrožen i Dolina Aoste ima najveći broj govornika ovog jezika. Lokalni dijalekt se naziva Valdôtain. Također u regiji postoji mali grad Gressoney čiji stanovnici govore jednim dijalektom njemačkog (Walser). 1900. godine, većini stanovništva regije (92%), francuski je bio materinji jezik. Za vrijeme Benita Mussolinija u regiji je provođena prisilna talijanizacija stanovništva, poslije rata se situacija ponešto popravlja. Danas se francoprovençalskim dijalektom služi većinom ruralno stanovništvo.

Privreda[uredi - уреди | uredi izvor]

Glavne privredne aktivnosti ove regije su poljoprivreda i turizam. Među glavnim poljoprivrednim proizvodima su: sir, voće i vino. Od specifičnih oblika turizma, najizraženiji je seoski turizam.

Hotelijerstvo[uredi - уреди | uredi izvor]

U Dolini se nalazi više od 500 manjih hotela sa 3 ili 4 zvijezdice, koji su manji porodični hoteli.

Otvoren 1947. godine, "Grand Hôtel Billia" u Saint-Vincentu sadrži jedan od najmodernijih casina u Evropi (90 stolova za igre i 500 aparata), također sadrži i kongresni centar i kazalište gdje se održavaju brojni kulturni događaji, uključujući nagradu talijanske televizije za filmove.

Termalni izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

Termalni izvori u Dolini Aoste su ponovno otkriveni u 18. vijeku (prije su bili poznati za vrijeme Rimljana). Za vrijeme trajanja Belle époque (1890-1914) privlačili su veliki broj posjetitelja.

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]


Regije Italije Flag of Italy
Abruzzo | Apulija | Basilicata | Emilia-Romagna | Kalabrija | Kampanija | Lacij | Ligurija | Lombardija | Marke | Molise | Pijemont | Toskana | Umbrija | Veneto
Posebni autonomni status imaju: Furlanija-Julijska krajina | Trentino-Južni Tirol | Sardinija | Sicilija | Valle d'Aosta