Tošo Dabac
| Tošo Dabac | |
|---|---|
 | |
| Rođenje | 18. maj 1907 Nova Rača |
| Smrt | 9. maj 1970 Zagreb |
| Zanimanje | fotograf |
Tošo Dabac (Nova Rača, 18. svibnja 1907 – Zagreb, 9. svibnja 1970), hrvatski fotograf priznat u svijetu, jedan je od začetnika i glavnih predstavnika Zagrebačke škole fotografije.
Rođen je u Novoj Rači kraj Bjelovara. Krsno mu je ime Teodor Eugen Maria Dabac. Osnovnu školu završio je u Novoj Rači. S obitelji se preselio u Samobor. Pohađao je Kraljevsku klasičnu gimnaziju u Zagrebu koju je završio 1925. godine.[1] Upisao je studij prava u Zagrebu, ali ga nije završio. Radio je za Fanamet film i MGM-ov ured u Zagrebu kao prevoditelj i osoba zadužena za odnose s javnošću. Uređivao je časopis "Metro-Megafon". Prvi dodir s fotografijom 1924. imao je kod školskog kolege Ivice Sudnika iz Samobora.
Prva njegova sačuvana fotografija panorama je Samobora potpisana i datirana 7. ožujka 1925. Prvi put je izlagao fotografije na izložbi amatera u Ivancu 1932. Jedan je od začinjalaca i glavnih predstavnika Zagrebačke škole fotografije.[2]
Nositelj je socijalnog smjera u fotografiji. Snima život ulice, prosjake, ljude iz naroda, sajmišta, procesije i putujuće cirkusante (ciklusi Bijeda i Život ulice, 1932. – 1935.) Slijede ciklusi portreta, folklora, životinja, arhitekture, krajolika i kulturnih spomenika na kojima radi do kraja života. Još od tridesetih godina 20. stoljeća, sudjelovao je na nizu izložbi u zemlji i inozemstvu (Prag, Philadelphia, Luzern, Antwerpen, Beč, Ljubljana, Frankfurt, München, New York) u društvu tada najznamenitijih svjetskih fotografa. Jedna od najznačajnijih nagrada je iz 1938. za najbolju fotografiju u mjesecu (Camera Craff). Imao je čast biti članomPhotographic Society of America. Godine 1951. Foto-savez Jugoslavije dodijelio mu je titulu majstora fotografije. Nagradu Vladimir Nazor za životno djelo dobio je 1967.[3] Te je godine počeo mentorirati Mariju Braut.
Ukupno je uslikao oko 200 000 fotografija, najviše u gradu Zagrebu. Imao je atelijer u Ilici 17, u kojem je radio tridesetak godina. Oženio se opernom pjevačicom Julijom Grill 1937. godine. Sudjelovao je u Drugome svjetskom ratu na strani partizana od 1943.
Umro je u autobusu za zagrebački Gornji grad 9. svibnja 1970. godine. Dapčev atelijer nastavio je voditi njegov nećak, fotograf Petar Dabac, pod imenom Arhiv Tošo Dabac. U njemu 1980. otvaraju galeriju, gdje priređuju izložbe i organiziraju tečajeve fotografije. Zbirku od gotovo Šablon:N predmeta 2005. otkupljuje Grad Zagreb te Arhiv daje na upravljanje Muzeju suvremene umjetnosti. Arhiv je 2002. priznat kao kulturno dobro Republike Hrvatske.[5]
U povodu stogodišnjice rođenja, Arhiv Tošo Dabac i Muzej suvremene umjetnosti Zagreb predstavali su program Stogodišnjica rođenja Toše Dabca, koji se obilježavao od travnja 2007.[6]
- ↑ Koprek, Ivan, Thesaurus Archigymnasii, Zbornik radova u prigodi 400. godišnjice Klasične gimnazije u Zagrebu (1607. - 2007.), Zagreb, 2007., str. 930., ISBN 978-953-95772-0-7
- ↑ Vladko Lozić (2011). „Zagrebačka škola fotografije (1930. – 1950.)” (hr). Informatica museologica 42 (1-4): 168–175. Pristupljeno 2020-11-19.
- ↑ Hrvatska tehnička enciklopedija. „Dabac, Tošo”. Pristupljeno 2020-11-19.
- ↑ „fotografija”. Proleksis enciklopedija. Pristupljeno 2024-11-29.
- ↑ Muzej Suvremene Umjetnosti Zagreb. „Arhiv Tošo Dabac”. msu.hr. Arhivirano iz originala na datum 2020-08-11. Pristupljeno 2020-11-19.
- ↑ „MSU: predstavljanje programa 'Stogodišnjica rođenja Toše Dabca'”. culturenet.hr. 2007-04-23. Arhivirano iz originala na datum 2020-11-19. Pristupljeno 2020-11-19.
Datoteke u vezi s temom Tošo Dabac na Wikimedijinoj ostavi- Digitalna zbirka fotografija Toše Dapca archive.org
- Mikić, Krešimir. 2009. Majstori fotografije: Tošo Dabac fotografija.hr
