Tathāgata
Tatagata (sanskrit, pali: tathāgata - takodošavši ili takootišavši) u budizmu, prema napomenama najstarijih komentara, označava ljudsko biće uopće.[1][2] To biće je "snop" ili "gomilište" pet sastojaka egzistencije.[1]
Ovim izrazom je Gotama Buda nazivao sebe, prema Pali kanonu. U budističkoj tradiciji, jedan je od najčešćih naziva za Budu, mada se ponekad koristi i za nekog od njegovih učenika arahanta.[3]
Epitet tathagata je korišćen u drevnoj Indiji za osobu koja je dostigla najviši duhovni cilj.[4]
Etimologija[uredi - уреди | uredi izvor]
Izraz tatagata, jedan od najčešćih i najteže "doslovno" prevodivih naziva za Budu.[5] Naziv Tatagata je u neku ruku paradoksalan i može imati dva značenja: "Takodošavši" i "Tako otišavši".[6] Poreklo ovog termina i zašto je korišćen nejasno je.[6]
Prema napomenama najstarijih komentara, označava ljudsko biće uopšte, odnosno "gomilište" pet sastojaka egzistencije.[5] Nekad se prevodi i kao Oslobođeni.[7]
Budino učenje[uredi - уреди | uredi izvor]
Prema Budinim rečima, Tathāgata, potpuno probuđeni, retko se dogodi u ovome svetu.[8]

Nasuprot nadljudskim osobinama koje su mu pripisivali neki učenici, Buda je kao osobine Tatagate naveo da on zna osećaje, opažaje i misli "kada nastaju, kada traju, kada nestaju."[10] Buda je onom ko želi da istraži o Tathāgati, kako bi otkrio je li potpuno probuđen ili ne, preporučio sledeće kriterije:

U nastavku Vimamsaka sutte, Buda daje još niz načina na koje se može istražiti je li neko Tathāgata. Ako jeste, takvom se učitelju treba prikloniti, jer poverenje počiva na razlozima, odnosno potkrepljuju ga dokazi.[12]
U razgovoru sa Anuradhom, Buda podučava da se "takvo biće" ne može obilježiti ni jednom od četiri isključive tvrdnje: "takvo biće postoji poslije smrti" ili "takvo biće ne postoji poslije smrti" ili "takvo biće i postoji i ne postoji poslije smrti" ili "takvo biće niti postoji niti ne postoji poslije smrti".[13] U obrazloženju kaže pošto nema sopstva, ne možemo tvrditi da je takvo biće prestalo niti nastavilo da postoji.
Vidi još[uredi - уреди | uredi izvor]
Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]
- ↑ 1,0 1,1 Čedomil Veljačić, NEKOLIKO SPORNIH TEMA U BUDDHINU STAVU PREMA RELIGIJI
- ↑ Čedomil Veljačić, Pitaja o nosiocu tereta moralne odgovornosti
- ↑ http://srednjiput.rs/recnik/#t
- ↑ http://srednjiput.rs/recnik/#t
- ↑ 5,0 5,1 Čedomil Veljačić » Budizam » Nekoliko spornih tema
- ↑ 6,0 6,1 Budizam od A do Ž
- ↑ Čedomil Veljačić: Budizam, Pristupljeno 25. 4. 2013.
- ↑ http://srednjiput.rs/pali-kanon/sutta-pitaka/anguttara-nikaya/an-vi-96-106-anisamsa-vagga/
- ↑ Kovačević 2014, str. 53.
- ↑ Kovačević 2014, str. 58.
- ↑ Mađđhima nikāya 47: Vimamsaka sutta
- ↑ Mađđhima nikāya 47: Vimamsaka sutta
- ↑ SN XXII.86: Anuradha sutta
Literatura[uredi - уреди | uredi izvor]
- Čedomil Veljačić, Budizam, Zagreb, 1977.
- Kovačević, Branislav (2014). Ovako sam čuo: Budino učenje na osnovu izvora u Pali kanonu. Novi Sad–Beograd.