Stuart (dinastija)

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Stuart
Grb Velike Britanije od 1707 do 1714
Zemlja Škotska, Engleska, Irska, Velika Britanija
Titule

Kraljevi Škotske (1371.-1603.)
Kraljevi Škotske, Engleske i Irske (1603.-1707.)

Kraljevi Velike Britanije (1707.-1714.)
Osnivač Robert II
Posljednji suveren Anne
Osnivanje 12. vijek
Prestanak 1714

Stuart ili Stewart, Steuart je ime kraljevske dinastije, koja je vladala Škotskom od 1371. i Engleskom od 1603., uz prekid 1649. kad je osnovan Commonwealth, ponovno se vratila na tronu od 1660. i vladala sve do 1714. kad je britanska kruna pripala Dinastiji Hanover.[1]

Historija[uredi - уреди | uredi izvor]

Trag te porodice može se pratiti unatrag sve do 11. vijeka u Bretanji, gdje su u najmanje četiri generacije su bili majordomi (engleski: steward, od tud porodici prezime, koje je tek u 16. vijeku promjenjeno po francuskom u Stuard[1]) na imanju grofova od Dola. Početkom 12. vijeka pojavljuju se u Škotskoj, kad je treći sin, tada već četvrte generacije majordona, stupio u službu na dvoru škotskog kralja Davida I.. Vremenom je postao majordom (steward), taj statusni položaj porodici je potvrdio slijedeći škotski vladar Malcolm IV - 1157.[1]

Njihov šesti potomak Walter (umro 1326), - 1315. oženio je Marjory, kćer kralja Roberta Bruca u tom braku rodio se sin Robert, koji je 1371. postao prvi monarh u porodici poznat pod vladarskim imenom - Robert II.[1]Škotske Stewarte nije baš pratila sreća, jer su rano umirali od iznenadne smrti, tako da su čak sedam Stewarta stupili na prijestolje kao maloljetnici.[1]

Izravna muška loza prestaje - 1542. kad je umro James V, njegovu kći Mary (umrla 1587.), na tronu je naslijedio sin jedinac James I.[1]

Kad je 1603. umrla Elizabeta I. ne ostavivši nasljednike, James Stuart je preko linije svoje prabake Margaret Tudor, kćeri engleskog kralja Henrya VII, naslijedio engleski tron i stupio na njega 1603.[1] Nakon egzekucije Jamesovog sina Charlesa I 1649. Stuarti su zbačeni s vlasti[1] revolucijom Olivera Cromwella. Nakon restauracije monarhije na tron je 1660. vraćen njegov sin Charles II. Njega je na tronu - 1685. naslijedio njegov rimokatolički brat James II. (umro 1701., koji se tako omrzio svojim podanicima da su 1688. pozvali protestanskog holandskog princa od Oranja - Williama da dođe spasiti zakon i vjeru u Engleskoj, na što se on i odazvao - pa je poraženi James II. pobjegao u Francusku.[1]

Nakon tog je 1689. Parlament Engleske, Škotske i Irske donio Zakon o pravima (Bill of Rights) kojim je ozakonjeno pravo na englesku krunu Williamu III i njegovoj ženi Mary kao regentici, a nakon tog i Zakon o naslijeđivanju (Act of Settlement ) 1701. po kojem je rimokatolicima i svim njihovim nasljednicima zabranjen povratak na engleski tron, tako su Stuarti nominalno prestali biti engleski vladari.[1]

Ali su Stuarti još uvijek na neki način vladali Engleskom i Škotskom, jer je sam William III bio dijete Charlesove kćeri Mary, a njegova supruga i regentica Mary najstarija kći Jamesa I. Zakon o naslijeđivanju osigurao je pravo na krunu Marynoj sestri Anne (umrla 1714.), a kako je ona umrla bez nasljednika, nju je naslijedio George I. iz Dinastije Hanover, jer je njegova majka Sophia bila unuka - Jamesa I Stuarta.[1]

U realnosti je posljednji muški Stuart britanske kraljevske loze bio sin Jamesa II. - James Edward (umro 1766), zvan Stari pretendent i njegovi sinovi Charles Edward (umro 1788) zvan Mladi pretendent i Bonnie princ Charlie, koji je umro bez legitimnog nasljednika i Henry Benedict vojvoda od Yorka (umro 1807).[1]

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. 1,00 1,01 1,02 1,03 1,04 1,05 1,06 1,07 1,08 1,09 1,10 1,11 "House of Stuart" (engleski). Encyclopædia Britannica. http://www.britannica.com/EBchecked/topic/569802/House-of-Stuart. pristupljeno 07. 10. 2014. 

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]