Stevan Luketić
| Stevan Luketić | |
|---|---|
| apstraktna umjetnost, informel | |
 Spomenik na Dotrščini u Zagrebu | |
| Biografske informacije | |
| Rođenje | Budva, 1925,  Kraljevina Jugoslavija |
| Smrt | Zagreb, 1. oktobar 2002,  Hrvatska |
| Opus | |
| Polje | kiparstvo |
Stevan Luketić (Budva, 1925 - Zagreb, 1. oktobar 2002), bio je hrvatski kipar crnogorskog porijekla.
Stevan Luketić je u partizane krenuo nakon kapitulacije Italije 1943 sa 16 godina, preko Hvara, Visa, Bosne, Jajca, dospio je sastav Prve proleterske brigade i s njom prešao put od Drvara preko Sandžaka do oslobođenja Beograda 1944. Lakše je ranjen na proboju Sremskog fronta (imao je čitav život kraću nogu) 1944. Od 1946. do 1949. bio je u odredu Jugoslavenske armije na Slobodnom teritoriju Trsta, u Zoni B, i dogurao do čina kapetana JA. Izašao je iz vojske i upisao se na Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu 1950. koju je završio 1955. u klasi Frane Kršinića [1] Od 1952. do 1957. intenzivno radi kao pomoćnik kipara Vojina Bakića na njegovim velikim spomenicima. Od 1963 Luketić redovno izlaže i sudjeluje na brojnim natječajima, na kojiima nerijetko pobjeđuje i izvodi svoje informelne skulpture od metala kao spomenike žrtvama fašizma. Od 1987 radi kao profesor na Kulturološkom fakultetu u Cetinju.
Od 1990e Luketić je pomalo persona non grata u Hrvatskoj, zbog svoje partizanske prošlosti i nehrvatskog porijekla, ruše mu se spomenici u Kukunjevcu (12 m) i Bučju (Spomenik 12. proleterskoj slavonskoj brigadi), na području Pakraca.[1] Odnos prema njemu promjenjen je tik pred njegovu smrt, u aprilu 2002 priređena mu je velika izložba u Domu HDLU u Zagrebu.[1]
Stevan Luketić je uz svog kolegu Dušana Džamonju nosio epitet kipara - švasera, jer je većinu svojih skultptura izveo iz metalnih otpadaka (automobilskih kilera, kotača i sličnih stvari) on je stvarao tada u vrlo an vogue stilu “junk sculpture” koje je nazivao po brojevima npr “LLS-VIII” . To su bile apstraktne forme, sa vrlo neobično informelovski obrađenim površinima.
- 1970e Reljef u konferencijskoj dvorani bivše zgrade CK SKH (vitićeva kockica) 12,5 m x 6,5 m (težak 6000 kg) [2]
- Spomenik na Dotršćini, Zagreb
- Monografija Stevan Luketić 1925-2002, urednik i izbor tekstova Eleonora Luketić, tekstovi; Zvonko Maković, Dragan Radovanović, Skaner Studio, Zagreb 2009.[3]
- ↑ 1,0 1,1 1,2 Veliki povratak Stevana Luketića: Majstor skulptura od otpada, Nacional 2011 (pristupljeno 5. 03. 2011.)[mrtav link]
- ↑ „Maroje Mrduljaš: Kockica, 29.10.2005, Gradimo.hr”. Arhivirano iz originala na datum 2010-08-26. Pristupljeno 2011-03-05.
- ↑ Monografija Stevan Luketić 1925-2002 (pristupljeno 5. 03. 2011.)[mrtav link]