Srednji put

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Dio serije članaka na temu
Budizam

Lotus-buddha.svg

Historija budizma
Darmičke religije
Kronologija budizma
Budistički sabori

Temelji
Četiri plemenite istine
Plemeniti osmokraki put
Pet pouka
Nirvāna · Tri dragulja

Ključni termini
Tri oznake postojanja
Skandha · Kozmologija · Dharma
Samsara · Rebirth · Shunyata
Pratitya-samutpada · Karma

Vodeće ličnosti
Gautama Buddha
Nagarjuna · Dogen
Budini sljedbenici · Porodica

Praksa i postignuća
Buddhastvo · Bodhisattva
Četiri stadija prosvjetljenja
Paramiji · Meditacija · Laici

Budizam po regijama
Jugoistočna Azija · Istočna Azija
Tibet · Indija · Zapad

Budističke škole
Theravāda · Mahāyāna
Vajrayāna · Rane škole

Tekstovi
Pali kanon
Pali Sutte · Mahayana Sutre
Vinaya · Abhidhamma

Komparativne studije
Kultura · Popis tema
Dharma wheel.svg

Ova kutijica: pogledaj  razgovor  uredi

Srednji put ili središnji put (pali: majjhimāpaṭipadā mađhima-patipada, sanskrit: madhyamāpratipad madhjama-pratipad) je budističko učenje o izbegavanju krajnosti, kako hedonizma tako i krajnjeg asketizma.

Buda je svoje propovedanje započeo idejom da postoji „srednji put”, koji izbegava oba ekstrema, hedonizam i samomučenje, ali isto tako i ekstreme različitih, čvrsto ukorenjenih gledišta.[1] Srednji put u Buddhinu prvom govoru je izbjegavanje brahmanskog praznovjerja, a isto tako i pretjeranog đainskog asketizma koji je "put pročišćenja" sveo na fizičko mučenje tijela, dok Buddho smatra da se duhovno pročišćenje može postići samo duhovnim sredstvima.[2]

Srednji put je jedan od naziva koje je Buda dao plemenitom osmostrukom putu.[3] Ovo naglašava balans i umerenost.[3]

Budino učenje[uredi - уреди | uredi izvor]

Glavni članak: Plemeniti osmostruki put
Wikiquote „Ja sam, prijatelju, preko ove bujice prešao ne zaustavljajući i ne jureći suviše napred. Kada sam se zaustavljao, tonuo sam, ali kada sam jurio suviše napred upadao sam u vrtlog.[4]

Askeza kao srednji put[uredi - уреди | uredi izvor]

Wikiquote „Onaj koji se opredelio za život duha, treba da se kloni dve krajnosti. Jedna je život posvećen zadovoljstvima i uživanjima, što je nisko, neplemenito i nekorisno. Druga je život izložen mučenjima, što je ružno, nedostojno i nekorisno. Oslobođeni se udaljio od obe krajnosti zato što je otkrio pravi put koji vodi saznanju, velikoj mudrosti, uzvišenosti, unutrašnjoj svetlosti i nirvani.[5]

Buda je tvrdio da je izbegavajući dve krajnosti stekao spoznaju „o toj srednjoj stazi koja pruža viziju, koja pruža saznanje i vodi do spokojnog, naročitog znanja, probuđenja, nibane" (Dhama-Cakapavatana suta).[6]

Kad su strune previše zategnute ili previše labave, vina nije naštimana ni pogodna za sviranje. Ali kad su strune naštimane po meri, vina je spremna za sviranje. Isto tako, prevelik napor rađa nemir, preslab rađa lenjost. Odredi pravu meru svog napora, naštimaj svoje sposobnosti i zasviraj svoju melodiju!
Wikiquote „Kad su strune na vini previše zategnute, vina nije naštimovana ni pogodna za sviranje. Kad su strune na vini previše labave, vina nije naštimovana ni pogodna za sviranje. Ali kad strune na vini nisu previše zategnute, ni previše labave, već naštimovane po meri, vina je tada pogodna za sviranje. Isto tako, Sona, prevelik napor rađa nemir, preslab napor rađa lenjost. Zato bi trebalo da odrediš pravu meru svog napora, da naštimaš svoje sposobnosti u skladu sa tim i onda zasviraš svoju melodiju.[7]

Učenje kao srednji put[uredi - уреди | uredi izvor]

Wikiquote „‘Sve postoji’, to je jedna krajnost. ‘Sve ne postoji’, to je druga krajnost. Ne priklanjajući se nijednom od ta dva ekstrema, Tatagata podučava darmu sledeći srednji put: S neznanjem kao uslovom nastaju obrasci. S obrascima kao uslovom nastaje svest... Tako nastaje čitav ovaj okean patnje. Ali s potpunim iščezavanjem i nestankom upravo tog neznanja nestaju i obrasci. Nestankom obrazaca dolazi nestanak svesti... Tako nestaje čitav ovaj okean patnje.[8]

Buda je svoje učenje takođe opisao kao „srednji put” između nihilizma (ucchedavāda), učenja da ničeg nema, i eternalizma (sassatavada), učenja o trajnom sopstvu. On kao primer nihilizma navodi reči Ađite Kesakambalija:

Ne postoji ni dar, ni žrtva, ni prinošenje žrtve; ne postoji dozrevanje ploda, ni dobra ni zla dela; ne postoji ni ovaj, ni onaj svet, ni otac ni mati, a ne postoje ni bića nastala sama od sebe. Ne postoje na svetu ni isposnici, ni sveštenici koji su idući uzvišenim putem dostigli uzvišeni cilj, koji su sami spoznali i prozreli ovaj i onaj svet, pa ga objašnjavaju drugima. Čovek se sastoji od četiri velika počela, a kad proživi svoj vek, ono što je zemlja u njegovom telu vraća se zemlji, voda vodi, toplota toploti, vazduh vazduhu, a čula se rasplinu u prostoru. [...] I budale i mudraci, kad im se raspadne telo, bivaju uništeni i stradavaju, posle smrti više ne postoje.[9] — Dīgha nikāya 2:23

Između ovih krajnosti, Buda je učio da ne postoji nijedan deo nas koji ostaje isti, ali da ipak nismo ni potpuno drugačiji. Uvideo je da napredujemo kao stalno promenjiv tok fizičkih i mentalnih stanja, no da su ta stanja ipak međusobno povezana, jer pripadaju istom nizu. Ovo je u vezi s Budinim učenjem o uslovljenom nastanku.[9]

Prema tumačenju Čedomila Veljačića, materijalizam koji Buddho odbija u više govora, naziva se vjerom u "razorivost" (pretpostavljene supstancije). Pojave bi najprije trebalo da budu "nešto" po sebi, da bi mogle biti "razorene". Čitava kasnija buddhistička filosofija razvija se u smjeru toga spoznajnoteorijskog "nihilizma" (suññata ili šunya-vada). U indijskoj filozofiji, materijalističkoj teoriji "razorivosti" (uććheda-vado) redovno se suprotstavlja vjera u nerazorivost ili "vječnost" (sassata-vado) transsupstancijalnog "jezgra" duše ili "svojstva" (atma). To je osnovna pretpostavka brahmanskog vjerskog učenja, koju Buddho jednako odrešito odbija, označujući svoje stanovište i ovdje, s izrazitije dijalektičkog stanovišta, "srednjim putem" između materijalizma i spiritualizma.[2]

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. Kovačević 2014, str. 53.
  2. 2,0 2,1 Čedomil Veljačić, NEKOLIKO SPORNIH TEMA U BUDDHINU STAVU PREMA RELIGIJI
  3. 3,0 3,1 Budizam od A do Ž
  4. Samyutta nikāya I.1-10: Naḷa vagga
  5. Čedomil Veljačić: Budizam, Pristupljeno 25. 4. 2013.
  6. Trevor O. Ling, Rečnik budizma, Geopoetika, Beograd 1998.
  7. Za Sonu, Pristupljeno 25. 4. 2013.
  8. Kovačević 2014, str. 312.
  9. 9,0 9,1 Kovačević 2014, str. 15.

Vidi još[uredi - уреди | uredi izvor]

Literatura[uredi - уреди | uredi izvor]

  • Kovačević, Branislav (2014). Ovako sam čuo: Budino učenje na osnovu izvora u Pali kanonu. Novi Sad–Beograd.