Rusko-švedski rat (1788–1790)

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Rusko-švedski rat (1788. - 1790.)
Segment Rusko-švedskih ratova
Johan Tietrich Schoultz målning Slaget vid Svensksund.jpg
Slika Bitke kod Svensksunda
Datum jun 1788. - august 1790.
Lokacija Istočna Finska -Baltičko more-zapadna Švedska
Rezultat Status quo ante bellum, Verelski mir
Zaraćene strane
Rusija Rusko Carstvo
Danska Kraljevina Danska
Švedska Kraljevina Švedska
Komandanti i vođe
Katarina Velika, Carl od Hessena, Johann Friedrich Mansbach Gustav III
Snage
oko 26.000 vojnika oko 31.500 ruskih vojnika
12.000 dansko-norveških vojnika

Rusko-švedski rat (1788. - 1790.) kog Šveđani zovu i Ruski rat Gustava III odigravao se od juna 1788. do augusta 1790. na kraju tog rata, koji je završio bez pobjednika Kraljevina Švedska i Carska Rusija sklopile su Verelski mir sa Statusom quo i granicama kakve su bile prije rata.[1]

Pozadina rata[uredi - уреди | uredi izvor]

Kako se politička situacija u Švedskoj od 1780. pogoršala, naročito nakon 1786. kad je parlament odbacio program reformi kralja Gustav III, koji je od 1772. vladao zemljom apsolutistički. On se dosjetio jadu, kako da se riješi unutrašnjih frustracija - malim ratom, koji će mu pomoći da ljude odvrati problema društva. Uz to upravo je trajao Rusko-turski rat (1787–1792), pa se Gustav ponadao da će Ruse zaskočiti bez problema.[1] Zbog tog je inscenirao napad na švedsku graničnu karaula u Finskoj, koju su izveli švedski vojnici u ruskim uniformama.[2] Taj napad izazvao je zgražanje u Stockholmu, i dao Gustavu casus belli za objavu rata Rusiji - 1788.[1] Ruski saveznik Kraljevina Danska (koja je tada bila u uniji sa Kraljevinom Norveškom) objavila je rat Švedskoj.[2]

Ruski front[uredi - уреди | uredi izvor]

Šveđani su planirali izvršiti pomorski desant na rusku prijestolnicu Sankt Peterburg, ali je njihovu flotu presrela ruska flota u Finskom zaljevu.[2] Razvila se Bitka kod Hoglanda (17. jul 1788.) koja je završila bez pobjednika[2], ali je osujetila švedski napad. Uz to je naraslo nezadovoljstvo tim ratom, naročito u Finskoj gdje je jedna grupa oficira - Savez Anjala organizirala zavjeru protiv Gustava III[2], a i Danska je napala sa zapada pa je pogoršalo švedsku situaciju.[1] Ni drugi pokušaj desanta nije dobro prošao, jer se švedska flota 26. jul 1789. uzaludno borila sa Rusima u Bitci kod Ölanda koja je također završila neodlučno.[2]

Mjesec dana kasnije 24. augusta 1789., ruski kontraadmiral Karl Heinrich von Nassau-Siegen pobjedio je švedsku flotu u Prvoj Bitci kod Svensksunda. Šveđani su 13. maja 1790. pretrpjeli još jedan poraz u Bitci kod Revala (Tallinn).[2]

Švedska flota od oko 400 brodova našla se 22. maja 1790, zarobljena u Viborškom zaljevu, jer joj je izlaz blokiralo 150 brodova Vasilija Čičagova. Švedska flota se 3. jula uz borbu izvukla iz zaljeva u kojoj su obje strane izgubile 50 brodova.[2]

Nakon tog je usljedila ruska katastrofa u Bitci kod Svensksunda 9. / 10. jul 1790. u kojoj su Rusi izgubili 9500 od 14.000 ljudi, a Šveđani samo oko 700 od njih oko 12.500. Bitka je bila presudna za daljni tok rata, jer su Rusi zatražili mirovne pregovore. mirovni sporazum - Verelski mir je potpisan 14. augusta 1790.[2]

Danski front[uredi - уреди | uredi izvor]

Na tom frontu nije se bog zna što događalo, osim jedne pobjede danskih trupa u Bitci kod mosta Kvistrum, pored Göteborga 29. septembar 1788. Uz to jedna norveška jedinica iznenadila je švedsku posadu u Bohuslänu 1788. i oslobodila zatvorenike. Sve ostalo su bile manje čarke, pa je uz diplomatski pritisak Velike Britanije i Prusije na Norvešku - Danska potpisala 9. jula 1789. sa Švedskom mirovni sporazum - status quo ante.[2]

Posljedice[uredi - уреди | uredi izvor]

Rat je uspio samo nakratko otkloniti domaće probleme Gustava III jer je već ubijen 1792.[2] Švedska nakon što je izgubila Finsku 1809., prošla je mirno temeljitu reformu.[2] Savez Anjala jasno je ukazao da je u Finskoj nezadovoljstvo politikom Stockholma puno raširenije nego što se mislilo, i kad su ruske trupe okupirale Finsku 1808, / 1809, simpatije stanovništva okrenule su se prema njima.[2]

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 "Gustav III" (engleski). Encyclopædia Britannica. http://www.britannica.com/biography/Gustav-III. pristupljeno 18. 09. 2015. 
  2. 2,00 2,01 2,02 2,03 2,04 2,05 2,06 2,07 2,08 2,09 2,10 2,11 2,12 "The Swedish-Russian War of 1788-1790" (engleski). World History at KMLA. http://www.zum.de/whkmla/military/18cen/russwed178890.html. pristupljeno 18. 09. 2015. 

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]