Ronnie James Dio

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Roni Džejms Dio

Roni Džejms Dio na turneji između Raja i Pakla na Čarter jedan paviljonu u Čikagu, IL, USA 11. juna, 2009. Foto: Adam Bielavski.
Roni Džejms Dio na turneji između Raja i Pakla na Čarter jedan paviljonu u Čikagu, IL, USA 11. juna, 2009. Foto: Adam Bielavski.

Datum rođenja 10. jul 1942.
Mesto rođenja Portsmut, Nju Hempšir (Sjedinjene Američke Države)
Datum smrti 16. maj 2010.
Mesto smrti Los Anđeles, Kalifornija[1] (Sjedinjene Američke Države)
Aktivni period 1957–2010
Instrument vokal, gitara, bas gitara, truba, horna, klavijature
Žanr rok, hard rok, bluz rok, hevi metal, dum metal, pauer metal[2][3]
Izdavačka kuća Atlantic, Decca, Derby, Eagle, Eagle Rock Entertainment, Electrosound Group Midwest, Epic, I.R.S., Interfusion, Jove, Kapp, Lawn, Line, Mayhem, MCA, MGM, Niji Entertainment Group, Parkway, Polydor, Purple, Reb, Reprise, Rhino, Roadrunner, Safari, Sanctuary, Seneca, Spitfire, Stateside, Swan, Valex, Vertigo, Warner Bros
Vezani članci Rejnbou, Blek Sabat
Zvaničan sajt ronniejamesdio.com


Roni Džejms Dio (rođen Ronald Džejms Padavona, 10. jul 1942 - 16. maj 2010) bio je američki hevi metal pevač i tekstopisac. Osnovao je i učestvovao u brojnim grupama, uključujući ELF, Rejnbou, Blek Sabat, Dio i Heven & Hel. On je zaslužan za popularizaciju "metalskog roga" u metalnoj kulturi i poznat je po svojim tematski srednjovekovnim tekstovima. Posedovao je moćni svestrano vokalni opseg kojim je bio sposoban da peva kako hard rok, tako i lakše balade. Čuveni gitarista grupa Dip Perpl i Rejnbou, Riči Blekmor, nakon saslušanja kako Dio peva izjavio je: "Osećao sam jezu kroz kičmu."[4] Dio je tokom njegove karijere prodao preko 47 miliona albuma širom sveta.

Rane godine, obrazovanje i muzička obuka[uredi - уреди | uredi izvor]

Roni Džejms Dio je rođen u Portsmutu, Nju Hempšir 10. jula 1942. godine u američkoj porodici italijanskih disidenata koji su se doselili u Portsmut iz Kortlanda, gde je Dio odrastao, a potom se vratili u Kortland. Deo mladosti je, pod uticajem oca koji je bio operski pevač, slušao velike operske zvezde, pod čijim uticajem je bio tokom odrastanja, a najveći uticaj na njega je ostavio američki tenor Mario Lanca[5]. Njegovo prvo i jedino formalno muzičko obrazovanje je započelo kada je sa 5 godina počeo da uči da svira trubu. Tokom srednje škole je igrao u školskom bendu i bio jedan od najmlađih članova. Bio je izabran da igra u zvaničnoj školskoj plesačkoj grupi. Takođe, tokom srednje škole je formirao svoju prvu rokenrol grupu, The Vegas Kings (ime je uskoro promenio u Roni i Rumblersi, a zatim Roni i crvene kapice). Iako je započeo svoju rokenrol karijeru na trubi, brzo je prešao na bas gitaru, a potom preuzeo dužnost pevača i pokazao sve svoje vokalne veštine.

Diplomirao je na Kortlandskoj školi 1960. godine. Iako je tvrdio u kasnijem intervjuu da je ponudio stipendiju za prestižni ″Juilliard School of Music″, on to nije nastavio zbog njegovog stalnog interesovanja za rokenrol muziku[6]. Umesto toga, nakon diplomiranja, pohađao je Univerzitet u Bufalu, smer farmakologije[7] On je samo prisustvovao predavanjima od 1960. do 1961, ali je svirao trubu u univerzitetskom koncertnom bendu,tako da zbog većeg interesovanja za muziku i zauzetosti sa čestim svirkama i koncertima nije diplomirao.

Uprkos tome što je poznat po svom moćnom glasu i pevačkim veštinama, tvrdio je da nikada nije imao bilo kakav vokalni trening. Umesto toga, on je pripisao svoju pevačku sposobnost upotrebi ispravne tehnike disanja kojom je ovladao dok je učio da svira trubu.

Karijera[uredi - уреди | uredi izvor]

Rana karijera[uredi - уреди | uredi izvor]

Diova muzička karijera, počela je 1957. godine kada je nekoliko muzičar Kortlanda (Njujork) oformio bend, Vegas Kings. Postava grupacije koja se sastojala: Dio na bas gitari, Bili DeVolf vokal, Nik Pantas na gitari, Tom Rogers za bubnjevima, a Džek Muski je svirao saksofon. Godine 1958. bend ponovo menja svoje ime od Roni i Rumblersi na Roni i crvene kapice. Muski je napustio bend 1960. godine, a novi gitarista, Dik Botof, pridružio se bendu. Za crvene kapice je objavio dva singla: Prvi singl je bio "Conquest"/"Lover" ("Osvajanje" / "Ljubavnik"). Drugi singl je bio "An Angel Is Missing"/"What'd I Say"("Anđele, da li si nestala?" / "Šta sam rekao"), koji je Dia doveo na vodeće vokale za oba koloseka.

Objašnjenja se razlikuju zašto je Padavona usvojio umetničko ime "Dio". Jedna priča je da je Dio izabrao taj naziv pozivajući se na prezime vođe Sicilijanske mafije Džonija Dia [8] Drugi kažu da je Padavonina baka rekla da je imao dar od Boga i treba da se zove "Dio". Bez obzira na inspiraciji, Padavona prvi put koristi taj naziv na snimku iz 1960 godine, kada ga je dodao u drugom izdanju benda na Seneka. Ubrzo nakon toga, bend je promenio svoj naziv u Roni Dio i proroci. Postava Proroci je trajala nekoliko godina, tokom obilaska Njujorka. Oni su snimili jedan singl za Atlantik Rekords[9], jedan album i neki od singlova (kao što su "Mr. Misery" ("Gospodin Miseri"), koji je objavljen za izdavačku kuću Svan) u čijem projektu je označen Roni Dio kao solo umetnik, čak iako je ostatak Proroka doprineo snimanju. Grupa je objavila nekoliko singlova u narednim godinama, sve do početka 1967. godine. Dio je nastavio da koristi svoje pravo ime u javnostu u svim narednim muzičkim projektima.

Krajem 1967. godine Roni Dio i Proroci, transformisani su u nov naziv benda ELF kom se priključio i klavijaturista. Nakon saobraćajne nesreće u februaru 1968. godine u kojoj je poginuo gitarista Nik Pantas, a Dio i ostali članovi benda u bolnici, grupa menja skraćeni naziv u Vilenjake i koristili taj naziv sve do sredine 1972. godine, kada je objavljen njen prvi pravi Album pod nazivom ELF. Tokom narednih nekoliko godina, grupa je postala redovna predgrupa za Dip perpl. Elf je snimio tri albuma do snimanja prvog albuma Rainbov (engleski Band) početkom 1975. što je dovelo do raspuštanju raspuštanja grupe ELF.

Sastavi[uredi - уреди | uredi izvor]

Članovi banda
The Vegas Kings
(1957–1958)

Ronnie & The Rumblers
(1958)
  • Ronnie James Dio – bas
  • Billy DeWolfe – vokali
  • Nick Pantas – guitara
  • Jack Musci – saksofon
  • Tom Rogers – bubnjevi
Ronnie (Dio) & The Red Caps
(1958–1961)

(Ime 'Dio' je dodato na njihovo drugo izdanje)

  • Ronnie James Dio – Vokali/bas
  • Nick Pantas – guitara
  • Dick Bottoff – guitara
  • Tom Rogers – bubnjevi
Ronnie Dio & The Prophets
(1962–1967)
  • Ronnie James Dio – Vokali/bas
  • Nick Pantas – guitara
  • Dick Bottoff – guitara
  • Tom Rogers – bubnjevi
  • The Vegas Kings (1957–1958)
  • Ronnie & The Rumblers (1958)
  • Ronnie & The Red Caps (1958–1961)
  • Ronnie Dio & The Prophets (1961–1967)
  • The Electric Elves (1967–1969)
  • The Elves (1969–1970)
  • Elf (1970–1975)
  • Rainbow (1975–1979)
  • Black Sabbath (1979–1982, 1991–1992, 2007)
  • Dio (1982–1991, 1993–2010)
  • Hear 'n Aid (1985)
  • Heaven & Hell (2006–2010)

Hronologija[uredi - уреди | uredi izvor]

Izdanja[uredi - уреди | uredi izvor]

Ronnie & The Red Caps[uredi - уреди | uredi izvor]

Year A-Side B-Side Format Label Cat. No. Country Notes
1958 Conquest Lover 7” Reb 59-45-105 USA Ronnie didn't sing lead vocals on either of these tracks.
1958 Judy I Love You - 7” - - - Unreleased
1960 An Angel Is Missing What I'd Say 7” Seneca S 178-102 USA Released as "Ronnie Dio and the Red Caps"

Ronnie Dio & The Prophets[uredi - уреди | uredi izvor]

Singles[uredi - уреди | uredi izvor]

Year A-Side B-Side Format Label Cat. No. Country Notes
1962 The Ooh-Poo-Pah-Doo Love Pains 7” Atlantic 2145 Canada, USA -
1962 Will You Still Love Me Tomorrow Bad Man In Town 7” Audiodisc/Swan - USA Unreleased, acetate only
1963 Gonna Make It Alone Swingin’ Street 7” Lawn 218 USA -
1963 Mr. Misery Our Year 7” Swan 4165 USA -
1963 Che Tristezza Senza Te (Mr. Misery) Our Year 7” Derby DB 5084 Italy “Mr. Misery” sung in Italian, “Our Year” sung in English
1964 Mr. Misery Our Year 7” Stateside 35-ESS.21 India -
1964 Love Potion No. 9 Love Potion No. 9 7” Valex 001 USA -
1965 Say You're Mine Again Where You Gonna Run To Girl 7” Kapp 697 Canada, USA -
1965 Smiling By Day (Crying By Night) Dear Darling (I Won't Be Comin' Home) 7” Kapp 725 Canada, USA -
1965 Walking Alone The Way Of Love 7” Kapp 770 Canada, USA -
1967 Walking In Different Circles 10 Days With Brenda 7” Parkway P-143 USA -

Albumi[uredi - уреди | uredi izvor]

Year Title Format Label Cat. No. Country Notes
1963 Dio At Domino's LP Jove J-108 USA The album sleeve notes this is a "live" recording, but it is not live in the sense of being recorded at a concert. Most likely, the album was cut live in the studio.

The Electric Elves[uredi - уреди | uredi izvor]

Year A-Side B-Side Format Label Cat. No. Country Notes
1967 Hey, Look Me Over It Pays To Advertise 7” MGM K 13839 USA -

The Elves[uredi - уреди | uredi izvor]

Singlovi[uredi - уреди | uredi izvor]

Year A-Side B-Side Format Label Cat. No. Country Notes
1969 Walking In Different Circles She's Not The Same 7” Decca 732507 USA -
1970 Amber Velvet West Virginia 7” MCA MU 1114 Sweden, UK -
1970 Amber Velvet West Virginia 7” Decca 732617 USA -

Bootlegs[uredi - уреди | uredi izvor]

Year Title Format Label Cat. No. Country Notes
1971 Live At The Beacon LP - - USA Bootleg

Elf[uredi - уреди | uredi izvor]

Studijski albumi[uredi - уреди | uredi izvor]

Year Title Format Label Notes
1972 Elf LP, CS, CD Epic -
1974 Carolina County Ball LP, CS, CD Purple, Line, Safari, MGM Known as L.A. 59 in USA
1975 Trying to Burn the Sun LP, CS Safari, Interfusion -

Kompilacije[uredi - уреди | uredi izvor]

Year Title Format Label Notes
1974 The History of Syracuse Music, Vol. VI LP ECEIP Various Artists compilation, includes a live version of “Rockin' Chair Rock 'N' Roll Blues”.
1978 The Gargantuan Elf Album CD Safari Both Carolina County Ball and Trying to Burn the Sun albums on one CD, minus the song "Happy".
1989 20 Years of Syracuse Rock CS - Nazne kompilacije Artista
1994 The Elf Albums CD Connoisseur Collection, Festival Both Carolina County Ball and Trying to Burn the Sun albums on one CD.

Bootlegs[uredi - уреди | uredi izvor]

Year Title Format
1972 Live At The Bank LP
1973 Live! And My Soul Shall Be Lifted LP, CD

Rainbow[uredi - уреди | uredi izvor]

Black Sabbath[uredi - уреди | uredi izvor]

Dio[uredi - уреди | uredi izvor]

Heaven and Hell[uredi - уреди | uredi izvor]

Gostovanja[uredi - уреди | uredi izvor]

Drugi mediji[uredi - уреди | uredi izvor]

Reference[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. "Ronnie James Dio, Rock Vocalist, Dies at 67". http://www.nytimes.com/2010/05/17/arts/music/17dio.html?_r=0. 
  2. "Ronny Dio's Early Years". Pavadona.com. http://www.padavona.com/history.html. pristupljeno 2011-12-08. 
  3. Prato, Greg. "Elf". Allmusic. http://www.allmusic.com/artist/elf-p4179. pristupljeno 2011-12-08. 
  4. Van Pelt, Doug (1997). "What Dio Sez". HM Magazine (65). ISSN 1066-6923. Archived from the original on 2000-12-12. Pristupljeno 2007-04-30. 
  5. "Talk Today – Ronnie James Dio". USA Today. 17. 6. 2002.. http://usatoday30.usatoday.com/community/chat/2002-06-17-dio.htm. pristupljeno 26. 6. 2013.. 
  6. "fortunecity.com". Rivendell.fortunecity.com. http://rivendell.fortunecity.com/dark/600/diography.htm. pristupljeno 13. 11. 2010.. 
  7. "Ronnie James Dio interview". Ronniejamesdiosite.com. http://ronniejamesdiosite.com/NewsInterviews/Interviews/Extremeinterview.html. pristupljeno 13. 11. 2010.. 
  8. Wilson, Dave. Rock Formations: Categorical Answers to How Band Names Were Formed. San Jose, Calif.: Cidermill Books. {{{1}}}. ISBN {{{2}}}. pp.
  9. "Tapio's Ronnie James Dio Pages: Ronnie Dio & The Prophets 7" Discography". Dio.net. http://www.dio.net/biography/discography/Prophets_7.html. pristupljeno 6. 2. 2013.. 

Literatura[uredi - уреди | uredi izvor]

Pillsbury, Glenn (2013). "Dio's Lost Decade: Recovering the 1960s Career of Ronnie James Dio". Retrieved from http://www.peteofthestreet.net/dioslostdecade

Spoljašnje veze[uredi - уреди | uredi izvor]