Prkosi

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Prkosi
Osnovni podaci
Država  Bosna i Hercegovina
Entitet Federacija Bosne i Hercegovine
Opština/Općina Bosanski Petrovac
Stanovništvo
Stanovništvo ((1991)) 195
Geografija
Koordinate 44°37′36″N 16°06′57″E / 44.6267°N 16.1158°E / 44.6267; 16.1158
Prkosi na mapi Bosne i Hercegovine
Prkosi
Prkosi
Prkosi (Bosne i Hercegovine)


Koordinate: 44° 37′ 36" SGŠ, 16° 06′ 57" IGD
Prkosi su naseljeno mjesto u Bosni i Hercegovini u opštini Bosanski Petrovac koja pripada entitetu Federacija Bosne i Hercegovine. Na popisu stanovništva 1991. u njemu je živjelo 195 stanovnika.[1]

Geografija[uredi | uredi kod]

Mjesto se prostire na visoravni iznad korita rijeke Une, uz put Kulen Vakuf - Vrtoče. Ovo je kraško područje pogodno za stočarstvo i oskudnu poljoprivredu. Oivičeno je sa istoka planinom Lupina i sa juga Čavom. U selu ima nekoliko izvora tako da su Prkosi rijetko mjesto na petrovačkom području koje nema problema sa vodom.

Istorija[uredi | uredi kod]

Na području Prkosa postoje razbacane, na udaljenosti od desetak metara, mnogobrojne kamene gromile, ali nikad nisu istraživane. Ovuda je prolazio i rimski put za dolinu Une.

U zaseoku Čovka vidljivi su tragovi srednjevjekovnog kraljevskog grada Čovka [2] koji je pripadao Humskoj župi, u kojoj je bio glavni grad Ripač. Jedno vrijeme bio je gospodar Čovke Herman Celjski, onda Nikola Frankopan koji 1426 dobiva grad u zalog od kralja Sigismunda i napokon plemići Orlovići. U gradu Čovki napisao je 1469 jednu glagoljsku listinu Juraj Spirančić. [2] [3]

Istorija ovog njesta je najviše vezana za njegov položaj u neposrednoj blizini rijeke Une koja je bila pogranično područje. I danas su vidljivi ostaci kule koju je u tome selu sagradio poznati Kulin-kapetan, kapetan Stare Ostrovice. Ta je kula nakon toga postala središtem kapetanije Stara Ostrovica. Kapetanije su bile manji, tačno ograničeni teritoriji u prvo doba njihova opstanka samo duž onih granica bosansko-hercegovakih, koje su dijelile tursko carstvo od hrvatskih zemalja, a bile su pod vlašću bečkog cara i mletačkog dužda. Ova institucija postojala je od polovine 16. stoljeća do 1835. godine.

Po svom teritorijalnom opsegu, ali i geostrateškom značaju, jedna od najvećih i najznačajnijih kapetanija Bosanskog ejaleta bila je Stara Ostrovica. Kapetanija se prvi put spominje 1699. godine, a kapetani su pripadali obitelji Kulinović, kasnije prozvani Kulenovići. Njihovi brojni članovi bili su kapetani Stare Ostrovice, Petrovca, dizdari (zapovijednici tvrđave) Havale i Jajca. Zapovijedali su i palankom Čovkom, koja je u neposrednoj blizini Prkosa. [4]. Kapetani su u Staroj Ostrovici opstali do iza 1791. godine. Nakon gubitka Lapca i pomjeranja granice u neposrednu blizinu Stare Ostrovice, kapetan je prenio svoje sjedište u Prkose, [5] gdje je sagradio oko 1800 god. kulu na četiri kata od tesanog kamena i na vrhu veliki odžak od drvenog materijala. Osnovica joj je kvadrat, a oko kule je dvorište opasano zidom. Godine 1876 propao je odžak u požaru, a i na kuli je izgorila sva drvenina. [6]

Drugi svjetski rat[uredi | uredi kod]

Na prostorima Čovke desio se 6. septembra 1941 veliki zločin kada su ustanici, uz nekoliko ustaša i domobrana, pobili i veliki broj (preko 300) nedužnog stanovništva, uglavnom bošnjačkog.

Na Prkosima je smrtno ranjena Marija Bursać koja će kasnije biti proglašena prvom ženom Narodnim herojem Jugoslavije.

Ovdje je rođen i Narodni heroj Nikola Karanović, komandant Treće krajiške proleterske udarne brigade, inače učesnik događaja od 6. septembra u Ljutočkoj dolini.

Stanovništvo[uredi | uredi kod]

Nacionalnost 1991.
Srbi 194
Muslimani 0
Hrvati 0
Jugosloveni 0
ostali 1
Ukupno 195

Privreda[uredi | uredi kod]

Literatura[uredi | uredi kod]

  • Mujo Begić -Zločini ustanika u Ljutočkoj dolini septembra 1941

Reference[uredi | uredi kod]

  1. Nacionalni sastav stanovništva - Rezultati za Republiku po opštinama i naseljenim mjestima 1991.. Sarajevo: Izdanje Državnog zavoda za statistiku Republike Bosne i Hercegovine. 
  2. 2,0 2,1 „Hamdija Kreševljaković - STARI BOSANSKI GRADOVI”. Naše starine I, Sarajevo, 1953, 7-45 –. Pristupljeno 9. 2. 2016. 
  3. BANJALUČKI BOJ IZ 1737. godine -E. Pelidija,Sarajevo2003.
  4. „Hamdija Kreševljaković, KAPETANIJE U BOSNI I HERCEGOVINI”. Hamdija Kreševljaković, Izabrana djela I, Veselin Masleša, 1991. Pristupljeno 9. 2. 2016. 
  5. „Stari grad Ostrovica”. kons.gov.ba. Pristupljeno 13. 6. 2016. 
  6. „Hamdija Kreševljaković, KULE I ODŽACI U BOSNI I HERCEGOVINI”. Hamdija Kreševljaković, Izabrana djela I, Veselin Masleša, 1991. Pristupljeno 9. 2. 2016. 

Vanjske veze[uredi | uredi kod]