Diana, princeza od Walesa
| Diana Spencer | |
|---|---|
| Princeza od Velsa Vojvotkinja od Cornwalla i Rothesaya | |
| |
| Supružnik | Charles, princ od Velsa |
| Djeca | |
| Princ William od Velsa Princ Henry od Velsa | |
| Otac | John Spencer, 8. grof Spencer |
| Majka | Frances Burke Roche |
| Rođenje | 1. juli 1961 |
| Smrt | 31. august 1997 Pariz |
Diana, Princeza od Walesa (Diana, Princess of Wales, rođ. Lady Diana Frances Spencer, 1. 7. 1961 – 31. 8. 1997) bila je prva supruga princa Charlesa od Walesa, najstarijeg sina i prijestonasljednika kraljice Elizabete II. Njena dva sina, prinčevi William i Harry, su drugi i treći po redu za nasljedstvo britanske, kanadske, australske, novozelandske i 12 kruna u Komonveltskim kraljevstvima.
Rođena je u malo poznatoj, staroj grofovskoj porodici, kćerka Johna Spencera i njegove prve žene, Frances Burke Roche. Bila je potomak englesko-škotskih kraljeva čiji potomci nisu nikada sjeli na britanski tron, braće Karla II (kroz dva vanbračna sina) i Jakova II (kroz vanbračnu kćerku), te je u britansku kraljevsku porodicu po prvi put unijela njihovu krv. Otac i majka su joj se razveli kada je imala samo osam godina, što je uveliko uticalo na njeno odrastanje.
Charles, na kojeg se vršio pritisak da se oženi kako bi osigurao nasljednika, već je bio u svojim tridesetima kada je upoznao dvanaest godina mlađu Dianu. Jedini uslov koji mu je majka, kraljica Elizabeta II od Ujedinjenog Kraljevstva, postavila pri odabiru supruge bio je da joj nevjesta bude protestantkinja. Također je bilo poželjno da bude kraljevskog ili bar plemićkog porijekla, te da je djevica. Diana, koja je tada radila kao dadilja u Londonu, ispunjavala je sva kraljičina očekivanja.
Charles i Diana zaručili su se 24. februara 1981. godine, [1] a vjenčali 29. jula u katedrali St. Paul's, a ne u Westminsterskoj opatiji, što je tradicija, pošto opatija nije imala dovoljno mjesta za sve zvanice. Diana se pred oltarom zbunila i pomiješala Charlesova srednja imena. [2] Vjenčanje je pratilo 750 miliona ljudi. [3] Prvu bračnu noć princ i princeza od Velsa proveli su u zamku lorda Mountabattena, u čast Charlesovih roditelja koji su tu proveli svoju prvu bračnu noć.
Dana 21. jula 1982. godine, Diana i Charles su dobili svog prvog sina, Williama. Diana je odbila poštovati tradiciju, porodivši se u bolnici St. Mary's, a ne u Buckinghamskoj palači. Drugi sin, Henry, rodio se 15. septembra 1985.
Naizgled sretni kraljevski brak princa i princeze od Velsa počeo se raspadati već krajem 1980tih. Mediju su u početku zataškavali bračne probleme. Krivili su jedno drugo za bračne probleme, a preko njihovih prijatelja, izjave su dospijele do medija. Charles je oživio svoju staru, predbračnu ljubavnu vezu sa Camillom Parker Bowles, a kao odgovor na muževu nevjeru, Diana je započela romansu sa svojim instruktorom jahanja, Jamesom Hewittom. Svoju vezu sa Hewittom potvrdila je i na BBC-u, godinu dana nakon što se Charles odvažio priznati svoj preljub u televizijskom intervjuu. Kraljica nije kaznila ni Charlesa ni Dianu, iako je u Engleskoj preljub sa ženom kralja ili prijestolonasljednika smatran veleizdajom (koja se kažnjavala smrću) još od 1351. godine.
Princ i princeza od Velsa prestali su živjeti zajedno 9. decembra 1992. godine. U tom momentu Dianini odnosi sa pojedinim članovima kraljevske porodice je poljuljan. Dobra prijateljica joj je ostala Sarah, vojvotkinja od Yorka, žena Charlesovog mlađeg brata Andrewa.
U decembru 1995. godine kraljica Elizabeta II je zatražila od Charlesa i Diane da se razvedu. [4] Diana i Charles su se razveli 28. augusta 1996. godine. [5] Diana je primila svotu novca od 17,000,000 funti, zajedno sa zakonskom naredbom kojom joj se zabranjuje daljnje raspravljanje o razvodu. Iste godine su se razveli vojvoda i vojvotkinja od Yorka, pa je kraljica donijela odredbu kojom se svim bivšim supružnicima članova kraljevske porodice oduzima pravo oslovljavnja sa Vaša Kraljevska Visosti. Kraljica je, međutim, i dalje priznavala Dianu kao člana kraljevske porodice; ona je bila majka njenih unuka, od kojih će jedan najvjerovatnije postati kralj. [6]
.svg)
Nakon razvoda Diana je konačno pronašla sreću u Dodiju al-Fajedu. Kako sada više nije morala učestvovati u kraljevskim dužnostima, postala je aktivan član organizacije Crveni krst. Svoje angažiranje u projektu čišćenja svijeta od mina uvijek je stavljala na humanitarni, a ne na politički nivo.
U jednom intervjuu je izjavila da se najviše divi Margaret Thatcher i Madonni, zbog njihovog uspjeha, te Majci Terezi, zbog njene posvećenosti humanitarnom radu.
Počevši još 1980. godine, Diana se angažovala u humanitarnim akcijama. Počela je posjećivati bolnice i njegovati bolesnike kao dio svoje uloge princeze od Velsa, a zanimanje za unesrećene je održala do kraja života.
Svoj uticajni status koristila je kako bi smanjila diskriminaciju osoba oboljelih od AIDS-a. Kada je bilo uvriježeno mišljenje da se AIDS prenosi dodirom, Diana je, među prvim slavnim osobama, javno sjela na krevet bolesnika i držala ga za ruku. Njenom podvigu divio se i tadašnji predsjednik Sjedinjenih Američkih Država, Bill Clinton.
Diana se također zanimala za uklanjanje mina iz ratom pogođenih zemalja. Njene slike na kojima hoda kroz minsko polje u Angoli obišle su svijet. Britanski konzervativci odmah su je proglasili ludom, te je optuživali da se miješa u politiku. [7] U augustu, tek nekoliko dana pred pogibiju, posjetila je Bosnu i Hercegovinu, gdje se sastala sa žrtvama mina. Godine 1997. primila je Nobelovu nagradu zbog pomaganja u čišćenju minskih polja.
Dana 31. augusta, Diana i njen ljubavnik, Dodi al-Fajed, napustili su pariški hotel Ritz dvadeset minuta nakon ponoći i vraćali se u svoj apartman. Nijedan od četiri putnika u automobilu nije nosio pojas. [8][9] Vozeći velikom brzinom u želji da izmaknu paparazzima, vozač Henri Paul je izgubio kontrolu nad vozilom i udario u trinaesti stub tunela. [10] Henri i Dodi su poginuli na mjestu nesreće. Jedan od novinara koji su nastavili fotografirati mjesto nesreće izjavio je da je Diana bila pri svjesti, ali da je na njegove riječi mogla odgovoriti jedino treptanjem. Teško ranjena Diana prevezena je u bolnicu Pitié-Salpêtrière, i to tek dva sata nakon nesreće. Uprkos naporima da se voljena princeza spasi, Diana je podlegla teškim ozljedama u 4:00. [11] Jedini koji je preživio nesreću bio je Dodijev tjelohranitelj, Trevor Rees-Jones.
Diana, svojevremeno princeza od Velsa i žena od koje se očekivalo da postane kraljica, sahranjena je 6. septembra na otočiću usred jezera Round Oval. Jezerom plivaju četiri crna labuda, a krase ga još i bijeli lopoči. Putem do njenog groba raste 36 hrastova; svaki od njih obilježava po jednu godinu princezina života. Sahranjena je u crnoj haljini koju je naručila nekoliko sedmica pred smrt, sa krunicom u rukama. Krunica je bila poklon Majke Tereze, koja je umrla sedmicu dana nakon Diane. Njenu sahranu pratile su 2,5 milijarde ljudi. [12]
Smrt Diane Spencer je i danas, deset godina nakon tragedije, ostala popularna tema. Razne teorije zavjere podržavao je Dodijev otac, Muhamed al-Fajed. Najčešće je glavni lik ovih teorija o zavjeri Charlesov otac, princ Philip, ali se često navodi i ime samog Charlesa. [13] Porota Vrhovnog suda u Londonu zaključila je da je do nesreće došlo zato što je vozač bio pijan, ali i zbog novinara koji su pratili automobil. [14]
Doktori su negirali popularnu tvrdnju da je Diana bila trudna u vrijeme smrti. Iako su također potvrdili da je vozač bio pijan, te da niko od putnika nije bio vezan pojasom, i dalje nastaju nove teorije, prema kojima je Diana najčešće žrtva planirane nesreće. Sama Diana je svom prijatelju u pismu poslanom deset mjeseci pred pogibiju iznijela svoje sumnje da je neko želi ubiti. [15]
Dianu Spencer danas smatraju izuzetno karizmatičnom ženom, koja je upamćena po svom šarmu, a ne fizičkoj ljepoti. Njen humanitarni rad se i danas jako cijeni, ali je zasjenjen problematičnim brakom sa Charlesom. U javnoj anketi koju je proveo BBC 2002. godine, Britanci su Dianu stavili na treće mjesto, čime je nadmašila svoju bivšu svekrvu i sve ostale britanske monarhe. Njeni sinovi, William i Henry, priredili su dobrotvorni koncert 1. jula 2007. godine, na dan koji bi bio njen 46. rođendan. Svih 60,000 ulaznica puštenih u prodaju u januaru prodano je u svega nekoliko minuta, a novac sakupljen tom prilikom dat je u humanitarne svrhe.
Oni koji su je voljeli smatrali su je svojim uzrorom, a neki su čak zahtjevali da se proglasi sveticom. Sa druge strane, ljudi kojima nije bila draga govorili su kako je bila umno poremećena. Jedan biograf napisao je da je princeza možda bolovala od sindroma udvojene ličnosti, a sama Diana je priznala da se borila sa depresijom i bulimijom.
Od objavljivanja zaruka sa Charlesom, vjerovatnim nasljednikom krune, pa do danas, deset godina nakon pogibije, Diana je među najpopularnijim i najfotografiranijim ženama svijeta.
- 1. juli 1961 - 9. juni 1975: Časna Diana Spencer
- 9. juni 1975 - 29. juli 1981: Ledi Diana Spencer
- 29. juli 1981 - 28. august 1996: Njena Kraljevska Visost Princeza Charles, princeza od Velsa, princeza od Škotske, vojvotkinja od Cornwalla, vojvotkinja od Rothesaya, grofica od Chestera, grofica od Carricka, baronica od Renfrewa, gospodarica ostrva
- 28. august 1996 - 31. august 1997: Diana, princeza od Velsa
Često se spominje kao "princeza Diana", iako ona to nije nikada bila. Budući da je princeza postala udavši se za princa, tokom braka bila je princeza Charles, princeza od Velsa. Nakon razvoda je, po tradiciji davanja titula razvedenim ženama, njena titula bila Diana, princeza od Velsa.
| Prethodnik: | Princeza od Velsa |
Nasljednik: |
| Marija od Tecka | Camilla Shand |
- ↑ „The life of Diana, Princess of Wales”. Bbc.co.uk. Pristupljeno 21. 12. 2013.
- ↑ „Prince forgets an important date as royal marriage ends”. Arhivirano iz originala na datum 2008-05-26. Pristupljeno 2021-08-20.
- ↑ „On This Day 1981: Charles and Diana marry”. BBC News. Pristupljeno 21. 12. 2013.
- ↑ Diana Draws Blood[mrtav link]
- ↑ „Timeline: Diana, Princess of Wales”. BBC News. 05. 07. 2004.. Pristupljeno 21. 12. 2013.
- ↑ „Princess Diana unlawfully killed”. BBC News. 07. 04. 2008.. Pristupljeno 21. 12. 2013.
- ↑ „1997: Princess Diana sparks landmines row”. BBC News. Pristupljeno 21. 12. 2013.
- ↑ „Fotografija snimljena 2 minute prije nesreće”. Arhivirano iz originala na datum 2008-05-28. Pristupljeno 21. 12. 2013.
- ↑ Autor: Tanja Molvarec (29. 06. 2012.). „Princezu Dianu nisu ubile tajne službe”. Nacional.hr. Arhivirano iz originala na datum 2008-05-12. Pristupljeno 21. 12. 2013.
- ↑ „Timeline:How Diana died”. BBC News. 14. 12. 2006.. Pristupljeno 21. 12. 2013.
- ↑ „Princess Diana Killed In A Tragic Accident”. Arhivirano iz originala na datum 2009-01-03. Pristupljeno 2010-08-12.
- ↑ „1997: Diana's funeral watched by millions”. BBC News. 06. 09. 1997.. Pristupljeno 21. 12. 2013.
- ↑ „Point-by-point: Al Fayed's claims”. BBC News. 19. 02. 2008.. Pristupljeno 21. 12. 2013.
- ↑ „Britanski sud: princeza Diana poginula zbog pijanog vozača”. Arhivirano iz originala na datum 2008-06-10. Pristupljeno 2010-08-12.
- ↑ „Princeza Diana vjerovala da princ Charles priprema njeno smaknuće”. Arhivirano iz originala na datum 2008-08-03. Pristupljeno 2008-08-03.
- The Truth Seeker Arhivirano 2007-11-21 na Wayback Machine-u
- Tests 'prove' Diana driver drunk
- Last Will and Testament of Diana, Princess of Wales Arhivirano 2008-05-24 na Wayback Machine-u
- Belfast Telegraph Inquiry set to shock
- Diana, Princess of Wales Memorial Fund Arhivirano 2012-12-21 na Wayback Machine-u
- Diana, Princess of Wales illustrated
- The Royal Family Tree of Europe Arhivirano 2021-02-12 na Wayback Machine-u
- Respectful Tribute to Diana Arhivirano 2007-06-15 na Wayback Machine-u
- A Public Contribution Memorial to Diana
- Princess Diana Death Arhivirano 2007-08-06 na Wayback Machine-u dokumentarni film o smrti Diane.
- Download: Lord Stevens' 832-page Operation Paget Report Into The Death of Diana 14. 12. 2006.
- H.M. Coroner of Surrey: The Official Inquest Into The Deaths of Diana, Princess of Wales & Dodi Al Fayed
- William & Harry Request 'Swift' Conclusion To Diana Inquiry 8. 1. 2007.
- BBC News: Coroner Requests Evidence of Diana Murder Plot
- Kritike