Praški ustanak
| Praški ustanak | |||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|
| Segment Drugog svjetskog rata | |||||||
 Spomenik Praškom ustanku | |||||||
| |||||||
| Sukobljene strane | |||||||
 Češki pokret otpora ROA Sovjetski Savez
|
 Treći Reich
| ||||||
| Komandanti i vođe | |||||||
| Karel Kutlvašr František Slunečko Otakar Machotka Sergej Bunjačenko
|
Karl Hermann Frank Rudolf Toussaint Carl von Pückler
| ||||||
| Snage | |||||||
| 30,000 18,000 Ukupno: 48,000 |
Ukupno: 40,000 | ||||||
| Žrtve i gubici | |||||||
| 1,693 ubijenih 300 ubijenih 30 ubijenih Ukupno: 2,023 ubijenih |
Ukupno: 1,000 ubijenih | ||||||
| 4,000 ubijenih civila | |||||||
Praški ustanak (češki: Pražské povstání) je bio pokušaj češkog pokreta otpora da oslobodi Prag od njemačke okupacije u Drugom svjetskom ratu. Događaji oko ustanka počeli su se zbivati 5. svibnja 1945. godine, tokom posljednjih dana rata u Europi. Ustanak je završio 8. svibnja 1945. godine njemačkom pobjedom i prekidom vatre. Ipak, samo dan nakon što su ugušili ustanak, njemački vojnici su se predali Crvenoj armiji, koja je sljedećeg dana ušla u Prag.
Nekoliko je faktora uvelike utjecalo na svakodnevni život većine stanovnika, među kojima militarizacija ekonomije, eliminacija političkih prava, transport u Njemačku radi prisilnog rada te nacionalna opresija. Njemačka opresija diljem Češke nije pogađala samo radničku klasu, koja je tradicionalno prikazivana kao neprijatelj, već i srednju klasu, odnosno male i srednje poduzetnike te državne i upravne činovnike.
Češki pokret otpora je postepeno planirao pobunu, a sve s ciljem prisiljavanja Nijemaca da se povuku u Treći Reich. Svjesni da sami neće imati velike šanse, članovi pokreta su znali da će im za konačnu pobjedu trebati Crvena armija. Njemačka opresija je s vremenom dovela i do razvoja snažnog animoziteta Čeha prema njemačkom stanovništvu, što će nakon rata dovesti do protjerivanja 3,000,000 Sudetskih Nijemaca iz njihovih domova u Češkoj.
Tokom proljeća 1945., ukupno 7,500 ljudi se formiralo u partizanske odrede diljem Čehoslovačke. Oni su uglavnom sudjelovali u sabotažama na željeznicama, istovremeno transportirajući potrepštine saveznicima i sabotirajući njemačke vlakove. To je dovelo do toga da su Nijemci određene pruge mogli koristiti samo tokom dana i ne svaki dan.
Netom prije ustanka, organizacija znana kao Komunistička mladež vršila je snažnu propagandu, međutim ona nije dugo potrajala.
Od 30. travnja do 1. svibnja 1945., Waffen-SS Obergruppenführer i general policije Karl Hermann Frank objavio je preko radija da će svaki pokušaj ustanka u Pragu biti ugušen u "moru krvi". Kako su glasine o približavanju Saveznika gradu postale sve snažnije, narod je počeo izlaziti na ulice kako bi dočekao pobjednike i osloboditelje. Frank je naredio uklanjanje ljudi s ulica te dao dozvolu svojim ljudima da pucaju u svakoga tko bi se oglušio o naredbe.
Dana 5. svibnja, objava "Tek je šest sati", koja je na kombinaciji češkog i njemačkog emitirana na Češkom radiju, potakla je ustanak. Skupina čeških policajaca pokušala je osvojiti radio u Vinohradskoj ulici, ne znajući da je skupina SS-ovaca već tamo, što je dovelo do žustre borbe. Uz zvukove borbe u pozadini, radio je nastavio emitirati poruke kojima je poticao narod na pobunu.
Oko 13:00, 5. svibnja 1945., skupina naoružanih čeških boraca svladala je članove Waffen-SS-a koji su branili zgrade radija. Ubrzo je preko radija emitirana poruka Česima da izađu na ulice i izgrade barikade. Na drugim lokacijama, Česi su uspješno okupirali središta Gestapa i Sipa.
Tokom popodneva, gradonačelnik Praga je formalno podržao Nacionalni komitet. Česi su na ulicama počeli uništavati njemačke prometne znakove i natpise na trgovinama. Pobunjenici su napadali Nijemce na ulicama i oduzimali im oružja. Nijemci su se branili tako što su pucali na pobunjenike.
Pred sam kraj dana, pobunjenici su saznali kako Nijemci planiraju ugušiti ustanak pomoću teškog napada izvana. Cilj ovog plana bilo je objedinjenje lokalnih njemačkih trupa s onima pozicioniranim neposredno izvan Praga. Središte pokreta otpora ubrzo je dobilo vijest o približavanju teške artiljerije glavnom gradu. Ubrzo je došlo do balansiranja snaga, iako su pobunjenici imali veliku prednost na samom početku.
Tokom jutra, 6. svibnja, Pražani su podigli preko 1,000 barikada diljem grada. Pokret otpora je uspio osvojiti gotovo pola grada prije nego su Nijemaci stigli reagirati silom. Njemački garnizoni diljem Praga bili su opkoljeni. Pobunjenici su prisilili Nijemce na predaju gašenjem struje, vode i telefonskih komunikacija. Prag je ubrzo potpao pod val antinjemačkog nasilja, na kojeg su članovi SS-a reagirali nasiljem protiv Čeha.
Njemačke trupe izvan grada krenule su prema Pragu kako bi spasile svoje sunarodnjake. Drugi cilj njemačkih snaga bilo je osvajanje željeznica i telekomunikacijskih središta, što bi omogućilo nesmetani prilazak njemačkim trupama.
Dana 6. svibnja 1945., Nijemci su pokušali vratiti zgradu radija. Kako su njemačke trupe naišle na značajan otpor na putu do zgrade radija, odlučili su koristiti avione. Napad je bio uspješan, iako su Česi nastavili emitirati svoje poruke s tornja Husova doma. Od 7. do 9. svibnja, toranj Husovog doma korišten je kao improvizirani radio toranj, ali i kao sklonište za češke partizane.
Kada su pobunjenici saznali da su Amerikanci kod Plzeňa, porasla je nada da bi se njihovi tenkovi mogli ubrzo približiti Pragu. Međutim, pobunjenici nisu znali kako su Sovjeti i Amerikanci dogovorili demarkacijsku liniju nekih 70 km zapadno od Praga. Česi su preko radija slali molbe Amerikancima, međutim iste su odtale bez odgovora. Drugi problem bila je i činjenica da pobunjenici nisu znali gdje se točno nalazi Crvena armija, a njemački vojni pritisak je rastao.
Dana 7. svibnja, oklopljene i artiljerijske jedinice Waffen-SS-a, frustrirane sporošću pješadije, pokreću nekoliko snažnih tenkovskih napada na grad. Situacija je bila teška. Waffen-SS je koristio tešku artiljeriju, a ubrzo je koristio i zračne napade Luftwaffea, što je dovelo do bombardiranja nekoliko povijesnih spomenika u centru grada. Tokom nekoliko sati, njemačke trupe su postepeno svladale pobunjenike.
Poseban problem bile su činjenice da su pobunjenici imali jako malo protutenkovskog oružja te da im je ponestajalo municije.
Tokom marša na jug, 1. pješadijska divizija Ruske oslobodilačke armije, koju je predvodio general Sergej Bunjačenko, došla je pomoći pobunjenicima u Pragu. Iako je Andrej Vlasov, osnivač ROA-e, isprva bio protiv toga da se Bunjačenko bori protiv Nijemaca, na kraju se nije usprotivio njegovoj odluci.
ROA je ušla u Prag i počela se boritiv protiv Waffen-SS-a, koji je namjeravao sravniti Prag sa zemljom. Dobro naoružana, ROA je uspješno odbila njemačke napade i uspjela spasiti dobar dio grada od uništenja. Međutim, kako je češki pokret otpora bio većinski komunistički, ROA je već sljedećeg dana dezertirala i pokušala se predati Pattonovim trupama. Međutim, Saveznici nisu imali prevelikog interesa u skrivanju članova ROA-e, smatrajući da bi takav potez naštetio odnosima sa Sovjetskim Savezom. Ubrzo nakon neuspjele predaje Amerikancima, Bunjačenko, Vlasov i ostali pripadnici ROA-e su predani Sovjetskom Savezu, gdje su mahom pogubljeni kao izdajnici.
Dana 8. svibnja, suočeni s nedolaskom pomoći i uništenjem grada, pobunjenici su morali prekinuti ustanak i pristati na uvjete koje je iznio njemački vojni upravitelj, general Rudolf Toussaint. Iako su uvjeti službeno znani kao njemačka kapitulacija, zapravo su omogućili Nijemcima da prekrše uvjete sporazuma i pobjegnu na zapad, gdje bi se predali Amerikancima. Zauzvrat, Prag ne bi bio uništen. Pobunjenici su u pregovore ušli znajući kako se Amerikanci neće udaljavati sa svojih pozicija te da je Crvena armija samo nekoliko dana udaljena od Praga. Kompromi se tako, iako je išao na ruku Nijemcima, činio kao jedino moguće rješenje.
Sporazum o prekidu vatre zapravo je koristio samo Nijemcima u Pragu, omogućivši im bijeg, dok njemačke tripe na Istoku nisu imale previše koristi od njega zbog brzog napredovanja Crvene armije.
Dana 9. svibnja 1945., sovjetska Crvena armija ušla je u Prag. Iako su američke trupe bile bliže Pragu od sovjetskih, a američke izvidnice su već bile u predgrađima kada je ustanak izbio, Česi su morali čekati Sovjete zbog prethodnih političkih dogovora između dvaju velikih sila.
Tokom Praškog ustanka, poginulo je 1,694 pripadnika pokreta otpora, dok ih je 1,600 teško ranjeno. Gotovo 1,000 njemačkih vojnika je ubijeno, s tim da je broj njemačkih civilnih žrtava nepoznat. Vlasovljeva ROA je izgubila oko 300 ljudi. Dana 9. svibnja, Crvena armija je izgubila 30 ljudi.[1] Ukupan broj žrtava i danas je nepoznat jer mnoge nisu otkrivene ili identificirane.
- ↑ Bartosek, Karel. 1965. The Prague Uprising. Prague, Czech Republic: Artia.
- Czechoslovakia marks 56th anniversary of liberation, Český rozhlas, 2001
- "Calling all Czechs, calling all Czechs!" - the Prague Uprising remembered, Czech Radio, 12-05-2004
- Czechs commemorate Prague revolt, BBC News, 5 May 2005
- Prague's war: Legacy of questions - Historians still debate myths and mysteries of the liberation Arhivirano 2014-02-01 na Wayback Machine-u, The Prague Post, May 5, 2005
- (cz) Picture gallery of Prague uprising - a gallery located at the official website of The Prague City Archives
- Execution of German civilians in Prague (9 May 1945) (Czech TV documentary) (Adobe Flash Player, 2:32 min)
- The expulsion of the Sudeten Germans: http://www.alfreddezayas.com/books.shtml
| ||||||||||||
