Marijan Matković – razlika između verzija

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Nova stranica: '''Marijan Matković''' (Karlovac, 21. rujna 1915. - Zagreb, 31. srpnja 1985.), hrvatski književnik. Studirao je povijest umjetnosti i književn…
 
Nema sažetka izmjene
Red 10: Red 10:
* "Na kraju puta",
* "Na kraju puta",
* "Bezimena".
* "Bezimena".

== Zanimljivosti ==

Njegova drama [[Na kraju puta (drama)|Na kraju puta]], završni dio ciklusa ''Igra oko smrti'' je godine 1957. postao prva hrvatska drama adaptirana za televiziju. Prikazana je uživo u režiji [[Radivoje Lola Đukić|Radivoja Lole Đukića]] na [[Moskovska televizija|Moskovskoj televiziji]].


{{Dobitnici nagrade Vladimir Nazor za književnost}}
{{Dobitnici nagrade Vladimir Nazor za književnost}}

Verzija na datum 15 juni 2011 u 10:03

Marijan Matković (Karlovac, 21. rujna 1915. - Zagreb, 31. srpnja 1985.), hrvatski književnik.

Studirao je povijest umjetnosti i književnost u Beču i Parizu, diplomirao je na Pravnom fakultetu u Zagrebu. Od 1945. godine radio je na Radio Zagrebu, književni je tajnik "Nakladnog zavoda Hrvatske", te intendant u HNK u Zagrebu. Uređivao je časopis "Forum", a od 1974. do smrti vodio je "Zavod za književnost i teatrologiju JAZU".

Prvo objavljeno djelo mu je pjesnička zbirka "Iz mraka u svjetlo". Njegov dramski obiteljski ciklus "Igra oko smrti" svojevrsna je panorama predratnih i ratnih društveno-političkih previranja. Drugi značajni dramski interes je suvremena, egzistencijalističkim humanizmom inspirirana reinterpretacija antičkih mitova (Heraklo, Prometej, Ahilova baština - ciklus "I bogovi pate". Pisao je i feljtone, eseje i kritike, putopise i likovne monografije te uređivao brojna izdanja hrvatskih pisaca.

Djela

  • "Slučaj maturanta Wagnera",
  • "Rub zbilje",
  • "Na kraju puta",
  • "Bezimena".

Zanimljivosti

Njegova drama Na kraju puta, završni dio ciklusa Igra oko smrti je godine 1957. postao prva hrvatska drama adaptirana za televiziju. Prikazana je uživo u režiji Radivoja Lole Đukića na Moskovskoj televiziji.