Stanley Tucci – razlika između verzija

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Kolega2357 (razgovor | doprinos)
m robot kozmetičke promjene
oznaka: uređivanje izvornog koda (2017)
Red 15: Red 15:
== Izvori ==
== Izvori ==
{{reflist|}}
{{reflist|}}

==Vanjske veze==
{{Commonscat|Stanley Tucci}}
{{Commonscat|Stanley Tucci}}
*{{IMDb}}


{{Zlatni globus za glumca u miniseriji ili TV filmu}}
{{Zlatni globus za glumca u miniseriji ili TV filmu}}
{{Emmy za gostujućeg glumca u komediji}}

{{authority control}}


{{Lifetime|1960||Tucci, Stanley}}
{{Lifetime|1960||Tucci, Stanley}}

Verzija na datum 11 septembar 2017 u 14:06

Stenli Tuči
Stenli Tuči 2009.
Biografske informacije
RođenjeStenli Tuči
11. novembar 1960.
Pikskil. Njujork, SAD
SupružnikKejt Tuči (1995-2009, preminula)

Stenli Tuči (engl. Stanley Tucci) je američki filmski i televizijski glumac, režiser, producent i scenarista. Karijeru je započeo 1985. u filmu Čast Pricijevih u kom su nastupili i Andželika Hjuston i Džek Nikolson. Prvih deset godina karijere uglavnom je tumačio sporedne uloge u niskobudžetskim filmovima. Iz tog perioda ističu se komedija „Moglo se to desiti tebi“ sa Nikolasom Kejdžom, San letnje noći sa Mišel Fajfer i drama Dosije pelikan sa Džulijom Roberts. Njegov rediteljski debi je film „Veliko veče“ iz 1996. koji je bio nominovan za nekoliko nagrada.[1] Dve godine kasnije dobio je glavnu ulogu u TV-filmu „Vinčel“, za koju je nagrađen Emijem i Zlatnim globusom za najboljeg glavnog glumca. Godine 2001. glumio je u mini-seriji Zavera i za tu ulogu je dobio još jedan Zlatni globus. Njegovi poznatiji filmovi su i „Sobarica i senator“, „Put do uništenja“, Terminal, „Srećni broj Slevin“ i Đavo nosi Pradu (u kojem je glumio uz Meril Strip). U filmu Džuli i Džulija iz 2009. ponovo je nastupio uz Meril Strip, ovog puta kao njen muž, političar Pol Čajld. Iste godine igrao je u drami Divne kosti, za koju je prvi put bio nominovan za Oskar za najboljeg sporednog glumca.

Izvori

  1. „Big Night (1996) - Awards”. Pristupljeno 04. 05. 2011. 

Vanjske veze